Film U KINIMA: 'PISMA JULIJI'

Turistička videorazglednica Verone s Amandom Seyfried

Ljubavna priča po receptu bez inovacija zadovoljit će poklonike žanra i ljubitelje lijepih krajolika, ali izvan tih okvira je samo slabi film pun mana

Nakon solidnog uspjeha ‘Sve što želim to si ti’, koji će se najviše pamtiti po skidanju ‘Avatara’ s trona na američkom box officeu, pojavljivanje Amande Seyfried u sličnom ostvarenju poprilično je očekivano. Romantične komedije imaju ciljanu publiku i rijetko se pojavi film poput ‘500 dana ljubavi’ koji će hrabro izbjeći scenaristička ograničenja i ponuditi više od onoga što očekujemo. ‘Pisma Juliji’ je upravo takav ograničen film, predvidiv od početka do kraja, a Amanda Seyfried nije Zooey Deschanel, da bi bila istovremeno otkačena i posve prirodna i glumački uvjerljiva u svojoj ulozi.


Sophie (Amanda Seyfried) provjerava činjenice za časopis New Yorker i sanja o spisateljskoj karijeri, ali nema hrabrosti to pokazati. Njezin zaručnik Victor (Gael Bernal) uspješni je kuhar koji stavlja svoju karijeru ispred Sophie. Zajedno putuju u Veronu na predbračni odmor, ali uskoro Victor putovanje pretvara u poslovnu priliku (odlazi u druge krajeve Italije kupovati vina i tartufe), dok se Sophie udubljuje u zanimljivu tradiciju pisanja pisma Juliji, istoimenom liku iz djela Williama Shakespearea. Naime, ljudi sa svih strana svijeta ostavljaju pisma u kojoima povjeravaju svoje ljubavne, obiteljske i druge životne probleme na koje im odgovore pišu tzv. Julijine tajnice, skupina žena koje su voljne pomoći. Sophie im se pridružuje i tijekom skupljanja pisama slučajno pronalazi jedno skriveno, staro pedesetak godina u kojem nesretna Claire (Vanessa Redgrave) traži savjet oko ljubavi svoga života. Sophie pod utjecajem emocija odluči odgovoriti na pismo i uskoro Claire (sada znatno starija) stiže iz Engleske u Veronu u pratnji unuka Charlieja (Christopher Egan). Trojac kreće na put pronalaska stare Claireine ljubavi...

'Pisma Juliji' u srži je turistički videoprojekt jer značaj i ljepota totala Toskane zasjenjuje kvalitetu likova, odnosno njihovu kompleksnost. Veza Victora i Sophie apsurdno je jednostrana i kao takva laka za odbaciti kako bi se krenulo dalje s radnjom. U svakom njihovom dijalogu Sophie govori, a Victor to ignorira skrećući temu na vlastite potrebe, i to na veoma karikirano neuvjerljiv način. Problem je što se isti dijalog ponavlja više puta i gledatelj već odmahuje glavom jer jedina razlika je tema, a do tada već dobro shvaćamo što su scenaristi Jose Rivera i Tim Sullivan htjeli reći, pa konačni efekt Sophienog koračanja u pravu ljubav s pravim muškarcem nestaje. Amanda Seyfried pridonosi tim problemima glumom kojoj nedostaju uvjerljivi emotivni izrazi. Zapravo je ona najslabija glumačka karika u filmu, osobito naspram Vanesse Redgrave, koja staricu Claire tumači s uvjerljivošću i prirodnošću, čak i kad scenarij to ne pruža osobitu priliku. I Christopher Egan dobro obavlja komično-romantične zadatke zasjenjujući Amandu Seyfried, što nam ukazuje da je 'Pisma Juliji' mogao biti donekle bolji film uz uvjerljiviju glavnu glumicu. Nažalost, to ne bi popravilo općenito slabi scenarij koji loše dijeli važnost između likova i njihovih priča, time gubeći emotivnu snagu završnice. Ipak, pohvalu zaslužuju povremeni elementi komedije koji se ne koriste pretjerano i dobro su uklopljeni u dijalog.

Oni koji vole romantične komedije sretne atmosfere i spremni su zanemariti paletu plošno napisanih likova, sigurno će uživati u filmu 'Pisma Juliji', pogotovo ako su ove godine pogledali barem tri slična naslova i žele ih još, a ostali ga mogu mirno zaobići znajući da ispunjava predrasude o ovome žanru i ne nudi pomak na bolje.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još