'CESTA' U KINIMA

Viggo Mortensen - sjajan i kad je očajan

30.05.2010 u 14:30

Bionic
Reading

Za razliku od uobičajenih holivudskih prikaza postapokaliptične budućnosti, odnosno spektakularnih katastrofa koje im često prethode, film Cesta ne nudi atraktivne površinske efekte, ali je itekako aktualan zbog pitanja koje postavlja o sudbini svijeta i čovjeka

Još jedna dobra ekranizacija predloška Cormaca McCarthyja demantira sve teze o tome da su njegova djela 'nefilmična', no također, kao i 'Nema zemlje za starce', kod strastvenih zaljubljenika u autorov opus pobuđuje kritike da film nije u potpunosti predočio sav McCarthyjev genij. Zanemarimo li raspravu o tome u kolikoj mjeri neki film uopće treba biti odraz književnog djela na temelju kojega je nastao, bez dvojbe možemo ustvrditi da je redatelj John Hillcoat, nakon više nego solidnog filma 'Uvjeti predaje' utemeljenog na scenariju Nicka Cavea, napravio sjajan posao adaptirajući McCarthyjevu 'Cestu'.

Hillcoatov mračan film otvara mnoga pitanja o budućnosti svijeta i čovjeka. Zaprepašćujući osjećaj beznađa i horora ka kojem srlja moderno čovječanstvo proizlazi iz redateljeva realističnog pristupa gotovo posve lišenog specijalnih efekata, koji nas svojom turobnošću s lakoćom uvjerava da je jedna takva verzija budućnosti posve moguća. Otuđenje, strah od sila prirode - ali i drugih ljudi! - kao i izostanak etičkih normi, ionako su karakteristike modernog čovječanstva, a možda jedini korak koji nas trenutačno dijeli od zastrašujuće McCarthy/Hillcoat vizije budućnosti je kanibalizam.

Radnja filma odvija se desetak godina nakon što su strašni potresi i požari opustošli zemlju, dok rijetki preživjeli pokušavaju preživjeti ne birajući sredstva i način. Otac i sin, kojima ne doznajemo imena, pokušavaju se dokopati obale u potrazi za sigurnošću za koju nisu baš uvjereni da postoji, noseći sve što posjeduju u jednim kolicima koja svugdje vuku sa sobom. Tijekom dugog puta praznim prostranstvima nailaze na druge ljude, koji češće predstavljaju opasnost nego pomoć. U takvom okruženju, najveći izazov prestaje biti golo preživljavanje, koje ionako zapravo nije moguće, nego očuvanje temeljnih ljudskih načela u sebi, očuvanje ljudskosti i etičnosti. Za oca je najteži zadatak ostati čovjek i dobro odgojiti sina u svijetu u kojem nema nikakvih vrijednosti.

Snaga Hillcoatova filma izvire iz njegove prigušene emocionalnosti, kao i sjajnog nastupa Vigga Mortensena u ulozi očajnog oca, koji se na trenutke i u snu prisjeća nekih malo boljih vremena, kada je živa bila i njegova supruga (prelijepa Charlize Theron u epizodnom pojavljivanju). Mladi Kodi Smit-McPhee prilično je uvjerljiv u ulozi sina, a u sporednim ulogama pojavljuju se još dva renomirana imena, Robert Duvall i Guy Pearce.