Robin Hood suštinski je i originalni šarmantni odmetnik. U Sherwoodskoj šumi i šire najpoznatiji promicatelj pravde kroz društveno osviješteno razbojništvo već stoljećima je slavljen kroz priče, pjesme, a ponajviše kroz filmove.

Svojim dobro poznatim principom uzimanja od bogatih i davanja siromašnima, Robin Hood i danas ima značajan utjecaj na podsvijest pop kulture. Nije odviše smiono zaključiti da su brojni moderni anti-junaci, poput Bonnie i Clydea ili maskiranog osvetnika iz 'O za osvetu', direktni derivati mitskog britanskog odmetnika.

Robin Hood na filmskom je platnu dosad imao brojna lica. Od legende nijemog filma, Douglasa Fairbanksa koji je prvi pred kamerom nataknuo šeširić s perom, filmovi s nazivom legendarnog junaka u naslovu nebrojeni su. No prvi koji je lika u potpunosti učinio svojim jest Errol Flynn u klasiku iz 1938. 'Avanture Robina Hooda', koji i danas mnogi poklonici smatraju najboljom filmskom adaptacijom poznate priče.

Vrijeme će pokazati hoće li najnovija adaptacija Ridleyja Scotta naći svoje mjesto među najboljima, no jedno je sigurno – mitski odmetnik koji je krao od bogatih da bi dao siromašnima uvijek će biti jedan od naših omiljenih legendarnih junaka.

Unatoč njegovim monumentalnim dostignućima, Džingis Kan uvijek je imao svojevrsnu lošu reputaciju. Njegovo ime u svakodnevnom razgovoru implicira barbarstvo i neuglađenost. No prava je istina daleko od toga.

Mongolski vođa bio je čovjek ispred svog vremena i tvorac najvećeg carstva u povijesti svijeta, koje je obuhvaćalo veći dio Azije i dio Europe. Bio je poseban i po tome što su ga pokoreni narodi na neobičan način voljeli, jer umjesto da ih podčinjava, dopuštao im je brojne slobode, primjerice prakticiranje vjere po izboru.

No na filmu nije imao toliko sreće. Jedno od najpoznatijih filmskih uprizorenja poznatog vojskovođe bilo je jednako ozloglašeno kao i on sam. 'Osvajač Džingis Kan' se već izborom Johna Waynea za ulogu mongolskog vojskovođe pokazao kao promašaj, no veći problemi počeli su nakon snimanja. Naime, zbog blizine seta poligonu za testiranje nuklearnog oružja, brojni članovi ekipe su ozračeni te ubrzo oboljeli od raka. Među njima je bio i sam John Wayne, koji je od posljedica raka naposljetku preminuo.

Najveći put preko kontroverzi i pogrešnih prikaza života Džingis Kana prešao je Oscarom nagrađeni 'Džingis Kan – ratnik i vladar' Sergeja Bodrova. Vizualno upečatljiv, film je prvi put ponudio priču blisku stvarnim događajima, a nas veseli činjenica da je to tek prvi dio trilogije pred nama, s obzirom na to da takav legendarni vladar svakako zaslužuje da priča o njemu bude ispričana kako treba.

Legenda za njega kaže da je potomak samog Herakla, poluboga među ljudima te da posjeduje snagu i hrabrost samih bogova, a svojim djelima to i potvrđuje. U bitki kod Termopila, gdje je kralj Leonida poveo 300 hrabrih Spartanaca u borbu protiv najezde perzijske horde, povijest i mitologija spojili su se u jedno uznijevši ime kralja Leonide u legendu koja traje već više od 2.500 godina.

U pravoj priči Leonida je poveo približno 5.000 Grka protiv perzijske vojske, čija točna brojnost se ne zna, ali se pretpostavlja da je brojila 100 do 200 tisuća vojnika. Pitanje ostaje kako bi sama bitka završila da Spartance nije izdao njihov sin, Efijalt, čije ime se i danas koristi u značenju 'noćna mora'. Nakon što je Efijalt pokazao Perzijancima tajni put kojim su opkolili Grke, hrabri Leonida je sa svojih 300 Spartanaca uspio zadržati perzijske napade dovoljno dugo da se ostatak male grčke vojske povuče, u legendarnoj demonstraciji hrabrosti i požrtvovnosti.

Od brojnih filmskih adaptacija, danas se ponajviše ističe '300 Spartanaca' iz 1962. koji, iako za današnje pojmove izgleda smiješno, nudi realističan uvid u razloge Kserksove invazije. Osim spomenutog, danas svakako najupečatljiviji jest '300' Zacka Snydera, koji se više oslanja na vizuale stripa Franka Millera nego na stvarnu povijest, zbog čega je uzrokovao brojne napetosti između Istoka i Zapada, konkretno, iranska vlada prikaz Perzijanaca protumačila je kao demoniziranje modernog iranskog naroda da američki narod zamrzi Irance i prihvati ih kao moguće neprijatelje. Danas na mjestu bitke kod Termopila stoji statua Leonide s natpisom 'Dođite i uzmite ih!' – spartanski odgovor na perzijsku naredbu da spuste svoja oružja.

Prije nego što je osvojio pet Oscara došavši na filmsko platno kao 'Hrabro srce', William Wallace je bio škotski vitez koji je vodio borbu za nezavisnost protiv engleskog kralja Edwarda I. Malo se zna o Wallaceovu porijeklu. Tek kad kralj Edward prekrši svoje obećanje da će poštovati neovisnost Škotske zahtijevajući da ga škotski plemići prihvate za svog kralja, priča o Williamu Wallaceu počinje poprimati oblik.

Dok folklorne legende pričaju o njegovim herojskim pothvatima u kojima ubija engleske vojnike štapom za pecanje, u stvarnu pisanu povijest ulazi ubojstvom šerifa od Lanarka, navodno da bi osvetio smrt voljene Marion Braidfute koju je kriomice oženio.

Kako to biva s povijesnim ličnostima, u legendu su ga katapultirale brojne bitke iz kojih je izlazio kao pobjednik, iako često brojčano nadjačan. Zapravo malo se zna o samom škotskom vitezu. Neki izvori ga smatraju briljantnim strategom i karizmatičnim vojskovođom, a drugi ga pak opisuju kao brutalnog barbara, koji je čak nosio opasač od ljudske kože.

No film Mela Gibsona ponudio je inačicu priče koja je postala općeprihvaćenom. Iako je film nastao prema poemi 'Blind Harryja', za koju se vjeruje da je više potkrijepljena glasinama nego činjenicama, nema sumnje da je 'Hrabro srce' uvelike zaslužno da William Wallace uđe u legendu diljem svijeta.

Zanimat će vas u MAXtv videoteci:
Džingis Kan - ratnik i vladar
Genghis-Khan
13 Spartanaca