Film TRASH FILM FESTIVAL

Zlatne motorke i sakupljači filmskog smeća

Bili smo u Varaždinu s dražesnim filmskim smetlarima, koji su i ove godine za dane od 10. do 12. rujna prikupili najbolje od međunarodnog 'filmskog trasha', što god to zapravo značilo

Kult trasha jedan je od iritantnijih fetiša hrvatske kulture, alternativne, ali i svake ostale, po kojoj god međi razdijelili domaće 'kulturne ratove'. Obožavanje ironije, s odmakom kao strahom od priznanja uživanja u 'nepoželjnom', jedan je od temelja cijele priče koji posebno živcira pa kada smo Marko Mihalinec i ja izdali knjigu 'Žuti titl', prije gotovo pet godina, očekivano smo se susreli s instant ponudama o pokretanju tzv. 'trash film festivala' u Zagrebu, uz objašnjenje 'da će to sigurno proći jer i publika i mediji vole trash', da je taj mitski trash nešto što ujedinjuje sada već odraslu alter-djecu iz Močvare koja je nekoć divljala na Selju i Čobana, kao i jurišnike na trendove koji se između dva house partyja vole smijati Bori Leeju i njegovim prijateljima iz Sinja. Nešto što je seksi cool, ha-ha i veliki odjeb mainstreamu, ali i mainstream u isto vrijeme, posebno kada je Hrvatska u pitanju, sa svim svojim tabloidnim strašilima, krodenserima i političarima s mozgovima koji voze poput polovnog Trabanta u rikverc.
'Shikato'


S gnušanjem smo ih otkantali, sve, ne samo zato što smo uvijek decidirano odbijali apriori vezati 'Žuti titl' uz trash, već i zbog semantičke praznine samog pojma. Što je uopće taj 'trash' s kojim se ljudi toliko vole razbacivati, a da pritom ni sami ne znaju odgovor na to pitanje? Definicije nema, a raspon odgovora je preširok da bi imao ikakvog, pa i najmanjeg smisla – od hrvatske estrade i austrijskih spotova na Jubitou, preko amaterskih, niskobudžetnih filmova i filmova koji su zabavni jer su strašno loši do totalno loših i nezabavnih filmova, velikih holivudskih blockbustera pa čak i jednostavno starih, crno-bijelih filmova koje nove generacije iz čistog nerazumijevanja svrstavaju u trash, samo zato što ne izgledaju kao visokobudžetni blockbusteri s kojima ih je Hollywood odnedavno razmazio... Kužite? Termin koji ne počiva na ničemu drugom osim na kontradikcijama, nije upotrebljiv.

Godinu dana kasnije i Varaždinci su lansirali nešto slično, srećom vješto izbjegavajući zamke poze i preseravanja, ali i dalje ostajući u kaosu terminologije. No riječi, riječi, riječi na stranu – Trash Film Festival koji se ove godine četvrti put održao u Varaždinu hrabro korača u nepregledni teritorij 'trešerske džungle', iako se jednako tako mogao zvati i manje zvučno, recimo 'međunarodni festival žanrovskog amaterskog filma', s obzirom na svoju programsku politiku i uvjete prijave radova. Svrstanih u četiri kategorije – akciju, borilački, SF i horor.

velimir grgić

Nažalost, odstupanja od 'žanrovskog amaterizma' su se pojavljivala i prije, ali posebno sada, kako festival raste, a na njega se prijavljuje sve veći broj zainteresiranih iz svih dijelova svijeta. Tako TFF pomalo nezgrapno miješa kućne video zapise s ozbiljnijim radovima s Akademije, pa čak i skoro-pa-profesionalnim komadima kratkog filma (poput ovogodišnjeg dobitnika Zlatne motorke u kategoriji akcije, talijanskog bisera 'Kalibar 70', koji bi da traje dvostruko duže od svojih 45 minuta komotno mogao u kina), prerastajući u izložbu nelojalne konkurencije. No u svoj toj masi svega i svačega, što je ionako najvažnije publici, nađe se uistinu genijalnih stvari, a ove ih je godine bilo dovoljno – onda kada se nije išlo pecati medije s nastupima Marine Parazić na otvorenju i ganjati dodatnu prodaju piva svirkama izvođača kao što su Metalika, Štakor ugrizo bebu i Billy Idol real tribute banda, u kinu se servirao simpatični meni za sve koji žele okusiti filmsku ponudu drugačiju od one koju pronalaze u lokalnim multipleksima, ali i gotovo izumrlom laboratoriju mikrobnih art-kina.

Tako je žiri u sastavu Rajko Grlić, Robert Knjaz i Borivoj Radaković među vojskom gay nindži, poluraspadajućih zombija, maskiranih ubojica i kung fu majstora izabrao sljedeće favorite: najbolji borilački film je hrvatski 'Shikato', dok su Zlatne motorke u ostalim kategorijama dodijeljene spomenutom 'Kalibru 40' (akcija), kanadskom 'Blood Shed' (horor) i srpskom 'Čudovištu iz Tamiša', jedinom nominiranom u SF kategoriji!

'T.T. Sindrom'
Publiku je opravdano oduševio 'Ubojiti grudnjak' starog genijalca Yakova Levija, kanadskog Ukrajinca čije sulude ideje ostaju najbolje (ne)skrivenom tajnom pravih ljubitelja filmskog šok-humora, a izvan konkurencije prikazani su srpski zombiji 'Zona mrtvih' (s radionicom Mikija Lakobrije, majstora specijalnih efekata, koji je zombificirao sve zainteresirane posjetitelje hrvatske premijere 'prvog dugometražnog srpskog zombi-horora') i prvi moderni srpski slasher 'T.T. Sindrom', snimljen još 2002.

Iako ima svojih mana, na čijem ispravljanju itekako valja poraditi, i ma koliko neke (ali samo neke) od njih limitirali budžeti i gradske vlasti, prije nego nesposobnost organizacijskog sustava (neplaćanje smještaja svim autorima, nesnosna vrućina u kino dvorani, zabrana tuluma nakon ponoći i preveliki naglasak na glazbenom dijelu, zbog čega su neki gosti tračali da se čini da je festivalu glazba važnija od filma...), varaždinski Trash Film Festival ostaje jedan od najzabavnijih, najopuštenijih i najnasmiješenijih filmskih festivala, jedinstvena oaza žanrovskog amaterizma i poluprofesionalizma koju ne smijete zaobići ni nagodinu. Pogotovo ako nikada do sada niste bili. A ako jeste, onda sve to ionako već znate i sami pa upravo grabite mobitel i ulazite u kalendar za sljedeću godinu...
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još