RICHARD LINKLATER:

'U umjetnosti treba slijediti stvari koje te plaše'

01.10.2013 u 10:21

Bionic
Reading

Richard Linklater, redatelj filma 'Prije ponoći', govori o novom filmu, Grčkoj, paranoji, blockbusterima i seksu 80-godišnjaka

Proslavljeni redatelj Richard Linklater svojim se petnaestim filmom vratio jednoj od najvećih romantičnih saga suvremene filmske povijesti – ‘Prije ponoći’, nastavak klasika ‘Prije svitanja’ i ‘Prije sumraka’, s Ethanom Hawkeom i Julie Delphy kao ljubavnicima Jesse i Celine, stigao je u hrvatska kina u distribuciji VTI-ja.

‘Ideja za treći film nije bila ideja jedne osobe. Jednostavno je evoluirala’, objašnjava Linklater.

‘Bili smo pod pritiskom. Nakon prvog, nitko nije očekivao nastavak, ali kada smo snimili drugi dio, pitanje je postalo očito. Svaki put kada bih snimio drugi film, u intervjuu bi me pitali za sudbinu Jessea i Celine. Ali za to smo mi krivi, jer smo snimili nastavak!’

Ali nije vam valjda žao?

Ne. Ako ništa drugo, bunili smo se protiv svega – ljudi su htjeli vidjeti treći film, a mi smo odlučili da ga baš zato nećemo snimiti. Ali u jednom smo trenutku shvatili da Jesse i Celine imaju nešto za reći o svojoj novoj životnoj postaji. Što god ona bila. Pa smo to počeli ozbiljnije shvaćati i nastao je film.

Zašto ste uopće odlučili nastaviti s pričom, snimajući drugi dio?

Bio je to velik skok. Da... zašto drugi dio? Nije bilo potrebe za njegovim postojanjem! Njega su željele tri osobe na planetu – ja, Julie i Ethan!

Jeste li bili zadovoljni svojom karijerom prije snimanja ‘Prije svitanja’?

To ti je kao život. Pomiriš se sa svime, zar ne? U nekom paralelnom svemiru stvari bi mogle biti bolje – npr., lakše dobivam novac za filmove. Ali u drugom paralelnom svijetu, stvari su puno gore. Tako da se ne mogu žaliti.

Jeste li priželjkivali veću karijeru i rad na većim filmovima?

Da, ali veći filmovi meni ne znače i veću karijeru. Imao bih više novca, ali moja definicija uspjeha u filmskom svijetu jest snimiti što je više moguće filmova koji mi puno znače. U tom smislu se osjećam blagoslovljenim.


Jesu li vam nudili blockbustere?

Cijelo vrijeme mi ih nude. Glumcima nude uloge, a i nama cijelo vrijeme nude svašta – droge, partnere i seks! Sebe definiraš time čemu si sve rekao ‘ne’. Uglavnom stvarima govorimo ‘ne’, a ja mislim da moraš biti pažljiv čemu sve govoriš ‘da’.
Drugi je film bio zastrašujuće iskustvo. Uplašio nas je, ali svejedno smo osjećali kao da je naša dužnost da ga snimimo. No to je dobra stvar, u umjetnosti. Nisam siguran za život. Ali u umjetnosti treba slijediti stvari koje te pomalo plaše. Kada smo snimali treći dio, osjećali smo da je teško – ne toliko filozofski i fizički, koliko tehnički. Nismo mogli raditi opet istu stvar, kratke interakcije. To je funkcioniralo za prva dva filma, ali u ovom smo se posvetili stvarnom svijetu. Iako su na odmoru, malim praznicima, bavit ćemo se stvarnim životom – djecom, prijateljima, jedno drugim.

Kako to da ste se odlučili na snimanje u Grčkoj?

Posjetio sam Grčku na nekoliko dana. Poznavao sam neke ljude, namjeravao sam nakon Grčke posjetiti neke druge zemlje. Ali kada sam došao u Grčku, osjetio sam – ovo je to mjesto! Sjećam se da sam poslao nekoliko fotografija e-mailom Ethanu i Julie i tada se počelo osjećati stvarnim. Julie je bila skeptična. Bila je više paranoična, jer kada gledaš vijesti pomisliš: Grčka gori, ne mogu tamo voditi svoje dijete, umrijet ćemo! Ona je paranoičnija od mene i Ethana. On je odmah pristao.

Snimanje je trajalo samo 18 dana. Zašto tako kratko?

Pa, nisam imao tako puno scena. Scena s automobilom je dugačka: ako gledaš na scenu dugu 14 stranica, u običnom filmu to snimiš za četiri dana. Tri do četiri stranice dnevno. Ali ako znam da ćemo se dobro pripremiti, ja to mogu snimiti za dva dana. Scena svađe je dugačka trideset stranica, što je za mnoge ljude nekoliko tjedana snimanja. Za mene, to je tri do četiri dana.

‘Prije ponoći’ donosi i prvu scenu seksa u vašim filmovima?

U teoriji smo se stalno igrali tom idejom. Što se dogodilo nakon kraja prošlog filma? Šalili smo se nabacujući neke uistinu perverzne ideje. Julie je rekla, godinama ranije, da bismo se, ako ćemo imati scenu seksa, trebali požuriti. Kada smo konačno pričali o tome, rekla je: ‘Pa, sise mi i dalje izgledaju dobro.’ Dogovorili smo se. Ethan nije bio gol, ali čekat ćemo da oboje napune 80 godina pa ćemo snimiti veliku, eksplicitnu scenu seksa – nešto što još nikada nije viđeno na filmu!

Jeste li kada razmišljali o nastavcima svojih drugih filmova?

Mogao bih. Mislim na to, kada radim filmove koji su zasnovani na likovima. Uvijek kod takvih filmova mislim na to što je bilo prije i što bi moglo biti poslije. Likovi su za mene itekako živi. Mogao sam snimiti nastavak ‘Dazed and Confused’, ali postavlja se pitanje koji se to elementi moraju uskladiti da bi sve to bilo moguće. Minimalizam ovih filmova olakšao nam je posao.