Film ZFF PRVI DAN

Odličan početak festivalskog programa

Ako se po jutru dan poznaje, ovogodišnje, deseto izdanje Zagreb Film Festivala moglo bi nas razveseliti iznadprosječno dobrim natjecateljskim programom

Film otvaranja, argentinski 'Posljednji Elvis' vrlo je dojmljiv redateljski debi talentiranog scenaristA i redatelja Armanda Boa, najpoznatijeg kao koscenarista jednog od boljih filmova posljednjih godina, 'Biutiful'. Melankolična je to drama o sumornom životu 'wonderful loosera' Carlosa, dobrodušnog tvorničkog radnika koji je razvio patološku identifikaciju s likom i djelom Elvisa Presleya, čijim imitiranjem ujedno nadopunjuje skromni kućni budžet. Ispraznost vlastitog života – zaTupljujući tvornički posao, loš odnos sa suprugom, briga o teško bolesnoj majci i sve rjeđi susreti s kćerkom - kompenzira ulogom zvijezde koja mu daje osjećaj važnosti i smisla. 'Posljednji Elvis' prava je dekonstrukcija 'američkog sna', ili u ovom slučaju 'argentinskog sna', u kojoj svaku nadu u uspjeh s lakoćom prebriše nemilosrdna ruka stvarnosti. U ovoj priči vječna tuga, praznina i frustracija prate Elvisa u stopu i nema nade da će se on izvući iz okruženja siromaštva i neuspjeha, ali atmosferu ipak povremeno podižu duhoviti trenuci te nadahnuta glazbena i glumačka interpretacija Johna McIneryja, inače stvarnog Elvisovog imitatora koji je trebao biti trener 'pravom' glumcu, no zavšio je kao zvijezda filma ostvarivši svoj glumački debi. Armando Bo ovim je filmom potvrdio svoju sklonost tmurnim temama i likovima s dna društvene ljestvice, ali i sjajan talent koji treba imati na oku.


Danski film 'Deset sati do raja' (ili u originalu Teddy Bear odnosno Medvjedić) Madsa Matthiesena bavi se sličnom temom kao i kontroverzni 'Raj: Ljubav' Austrijanca Ulricha Seidla, ali temi seks turizma pristupa iz posve različite perspektive. Glavni junak je osoba prepuna kontradikcija. Naime, 'medvjedić' Dennis profesionalni je bodybuilder visok dva metra i teži od 100 kila, no dobroćudni, pitomi i nesigurni 38-godišnjak koji živi s majkom neumorno trpeći njenu pasivnu agresiju. U potrazi za iskrenom ljubavi Dennis odlazi na Tajland gdje upoznaje niz prostitutki, ali i svoju buduću djevojku... I dok 'Deset sati do raja' može funkcionirati i kao ljubavna drama, i kao drugačiji pogled na industriju seks turizma, to je i dalje, u prvom redu, priča o patološkom i mučnom odnosu majke i sina, koji se unatoč svojoj dobi, zrelosti i fizičkoj snazi nije u stanju emancipirati. Mattiesenov debitantski film nije bez mana, osobito scenarističkih, jer pati od općih mjesta, ali konačan je rezultat ipak vrlo solidan.

Pretpostavimo da dokumentarci o umjetnicima mogu biti istinski zanimljivi samo onda kada su i sami umjetnici zanimljivi – baš kao što dokumentarci o konkretnim umjetničkim pothvatima mogu biti onoliko uzbudljivi koliko je uzbudljiv sâm snimljeni pothvat.
Srećom, opusu Marine Abramović zanimljivosti i uzbudljivosti nikada nije nedostajalo, baš kao što je sreća i to da je upravo jedan HBO uzeo posao u svoje ruke te snimio ozbiljan, visokobudžetni cjelovečernji film o legendarnoj umjetnici i njezinom konkretnom pothvatu.

Riječ je o slavljeničkom performansu 'Umjetnica je prisutna', koji je Abramović 2010. izvela u prestižnoj njujorškoj MOMA-i, nadopunjujući veliku retrospektivu svojih savršeno osmišljenih provokacija, od doba SFRJ pa sve do danas, kada je federacija postala stvar prošlosti, a Marina postala dijelom povijesti te konačno zaslužila status globalne umjetničke ikone. 'Umjetnica je prisutna' njezino je 'sučeljavanje' s publikom, tri mjeseca dugi maraton i zen-eksperiment šutljivog sjedenja i gledanja posjetitelja u oči, a redatelj Matthew Akers savršeno je prepoznao da ta izvedba može biti jednako zanimljiva i s gledateljske, a ne samo participacijske razine, ako se uhvati kamerom i montira u sjajno dokumentarno putovanje.

Što 'Marina Abramović – Umjetnica je prisutna' svakako jest, u isto vrijeme klasična biografija i kronika fenomena, ali zahvaljujući dobroj zanatskoj razini u nekim trenucima čak i pravi mali triler, a pred samo finale i eksplozivna melodrama koja je u stanju isisati gledateljeve emocije onda kada to najmanje očekujemo. Baš kao i Marinina djela, na kraju krajeva, kojima se sada bez stida, kao performans svoje vrste, može pridodati i sudjelovanje u ovom odličnom dokumentarcu.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još