Film ZAKONI I ULAGANJA

Igre filmskih prijestolja - poticajima do stranih investicija

Hrvatska je ove godine konačno uvela sustav poticaja za privlačenje stranih filmskih i TV produkcija u našu zemlju – koliko je to promijenilo stanje stvari i kakvo je ono u drugim europskim zemljama?

'U Hrvatskoj ne možete snimiti prašumu, ali možete gotovo sve ostalo', slogan je kojim hrvatska filmska mašinerija peca simbiozu sa stranom filmskom industrijom, u nadi da ćemo u bliskoj budućnosti ponovo vidjeti nekog Orsona Wellesa kako se sunča na Brijunima, nekog novog Vinnetoua kako izbjegava poskoke u Paklenici i nekog novog Jackie Chana koji jurca po Dolcu.

Naravno, bilo je lijepo od Uwe Bolla što je u jednom cugu snimio čak tri filma u Zagrebu i okolici – ali bilo bi još ljepše da Glavnim kolodvorom opet proputuje Orient Express nakrcan mračnim likovima iz romana Agathe Christie, kao i to da mladi francuski turisti u 'Vertige' kupuju marihuanu na pravom zagrebačkom željezničkom kolodvoru, a potom bježe od kanibala na samom Risnjaku, a ne u Alpama, kojima je naš nacionalni park 2009. zamijenjen za jeftinije produkcijske uvjete.

Kada je potpisnik ovog teksta prije četiri godine bauljao između produkcijskih štandova na festivalu u Cannesu, prišao mu je tajlandski filmski djelatnik s ponudom fantastične, prirodne prašume u kojoj bi hrvatske produkcije mogle snimati sve što im je potrebno u tropskom ambijentu – ali gotovo i sve ostalo, s obzirom na to da su usred prašume Tajlanđani izgradili nove, moderne i luksuzno opremljene filmske studije.

Hrvatska nema ni prašumu, ni nove, moderne i luksuzne studije poput Tajlanda i Rumunjske, ali ima... pa, kao što kaže slogan, gotovo sve ostalo. A tom 'ostalom' nedavno se pridružilo i zakonodavstvo, paket Mjera poticaja za filmove i TV serije koji se proizvode u Republici Hrvatskoj, a koji je na snazi od početka ove godine. On upravo sustavom poreznih olakšica pokušava namamiti strane produkcije na snimanje unutar naših granica – stranci dobiju sve osim prašume, a mi poslove za omanju hordu ljudi, plus pokoju kunu za vlastiti džep. Recept u kojem, jezikom kocke, svi dobivaju. Osim ako stvari ne zaštekaju pa, kao što smo vidjeli na primjeru nedavnog skandala s 'Igrom prijestolja' snimanom u Dubrovniku, država zaboravi na obećanja sve dok je HBO ne podsjeti.
'Vertige'


'Još je koraka ispred nas u našem nastojanju da se repozicioniramo kao relevantna filmska i televizijska produkcijska destinacija. Uvođenje mjera poticaja ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela samo je jedan od njih. Privlačenjem stranih produkcija ostvarujemo mogućnost da proširimo svoj ljudski i tehnički potencijal, koji je preduvjet za bilo kakav daljnji razvoj u tom smjeru', objašnjavaju iz Hrvatskog audiovizualnog centra dodavši kako je porast snimanja u Hrvatskoj itekako vidljiv:

'Pet inozemnih projekata je snimljeno u Hrvatskoj u 2012., od kojih su tri produkcije došle isključivo zbog uvedenih mjera poticaja. Ideja je bila da na sajmovima u Cannesu, American Film Marketu 2011. te kroz filmske časopise i ostale medijske platforme, najavimo uvođenje programa mjera poticaja, što je urodilo velikim brojem ostvarenih kontakata koje održavamo i porastom interesa inozemnih produkcijskih kuća za Hrvatsku. Međutim, inozemnim producentima, kojima ukupna cijena proizvodnje sve više postaje odlučujući faktor u odabiru lokacije za snimanje, odluka za snimanjem u RH predstavljala je rizik s obzirom na to da je program, zbog nedostatka pravovremenog osiguranja financijskih sredstava, kasnio sa stupanjem na snagu. Stoga smo izgubili značajan dio zainteresiranih projekata koji su snimali u prvoj polovini godine.'

No program je u međuvremenu profunkcionirao i u osnovi kopirao većinu mjera poticaja testiranih u drugim europskim modelima, s nekim domaćim kalibriranjima. Tako pravilnik određuje olakšicu u visini do 20 posto od ukupnog troška, pri čemu postoji i maksimalna visina lokalnog troška koji se priznaje po projektu (iznosi 20.000.000,00 kuna). Najmanji iznos ukupnih troškova učinjenih u Republici Hrvatskoj mora iznositi 2.000.000,00 kuna za igrani film, 300.000,00 kuna za dokumentarni film, 500.000,00 kuna za animirani film, 1.000.000,00 kuna za televizijski film i najmanje 750.000,00 kuna po epizodi televizijske serije. Povrat se odnosi na dugometražne, dokumentarne i kratke filmove, televizijske drame i animirane filmove, dok su isključene reklame, reality televizija, kvizovi i sapunice.

Procjenjuje se da strane (čitaj: uglavnom američke) filmske industrije svake godine ulažu oko dvije milijarde eura u snimanje i postprodukciju na europskom tlu. Pedeset posto tog iznosa otpada na Veliku Britaniju (uglavnom je riječ o holivudskom novcu, koji se ulaže po istom principu od 20 posto povrata, ali u Britaniji bez definirane gornje granice), a Francuska dobiva tek tri do četiri posto kolača, zbog čega je nedavno i krenula u gradnju modernih filmskih studija po holivudskim standardima, a sve kako bi te brojke maksimalno podigla. Upravo je u Francuskoj, koja je donijela i svoj zakon o poticajima (nazvan TRIP) zahvaljujući poreznim olakšicama zabilježen porast sa 22 na 65 milijuna eura uloženih u snimanje na njihovom tlu. Francuski sustav poticaja sličan je našemu (20 posto, ali veći ima plafon, u iznosu od četiri milijuna eura), a uključuje i definiran limit broja dana koje strane produkcije moraju potrošiti snimajući unutar njihovih granica.

'Bloodrayne 3'
Svaka zemlja slobodna je postavljati vlastite kriterije za podobnost projekata, ovisno o strateškom planu razvoja audiovizualnog sektora pojedine zemlje, a pod uvjetom da nisu u suprotnosti s europskim načelima o zaštiti tržišnog natjecanja u skladu s Priopćenjem Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o nekim pravnim aspektima u vezi s kinematografskim i ostalim audiovizualnim djelatnostima. Hrvatska se u ovom smislu, a i u skladu s trenutačnim mogućnostima i poziciji koju uživa na međunarodnom tržištu, odlučila usmjeriti na iskorištavanje domaćih lokacija i ulaganje u razvoj ljudskog potencijala. Kako naglašavaju u HAVC-u, kao jedan od uvjeta postavila je inozemnim produkcijama obvezu upošljavanja minimalno 30 posto domaćih djelatnika za vrijeme snimanja u Hrvatskoj, a ostali uvjeti se određuju kulturnim testom, kojim se propisuje minimalna kombinacija broja dana snimanja u RH s angažmanom domaćih autora, autora doprinosa ili voditelja sektora.

Njemačka, koja ima sustav sličan Francuskoj i Hrvatskoj, još je 2007. uvela trogodišnji plan mjera poticaja, s godišnjom rezervom od 60 milijuna eura za povrat producentima. Nakon isteka tri godine, program se odmah produžio za još toliko, s obzirom na to da se pokazalo kako su 302 audiovizualna djela s odobrenim poticajima u te tri godine 'potrošila' 1,1 milijardu eura.

U Velikoj Britaniji poticaji su dio poreznog sustava pa tako i poreznog zakona. Od njihovog uvođenja u 1992., Britanija je doživjela potpuni procvat svoje filmske industrije pa ona tako danas čini jedan od značajnih izvora prihoda nacionalne ekonomije. Prema trećem izdanju studije Oxford Economics iz 2010., britanska filmska industrija je u 2009. pridonijela 4,5 milijarde funti BDP-u. Procjenjuje se da su filmovi u kojima se pojavljuju britanske lokacije direktno odgovorni i za ostvareni godišnji prihod od oko 1,9 milijarde funti od inozemnog turističkog priljeva (oko 10 posto od ukupnog prihoda od turizma). Procjenjuje se da bi bez mjera poticaja, filmska proizvodnja bila oko 75 posto manja, smanjujući prihod državne blagajne na oko 400 milijuna funti godišnje.

Mađarska ima poticaje kroz sustav ulaganja u audiovizualnu proizvodnju privrednih subjekata, a koji zbog istih ulaganja imaju porezne olakšice (do 20 posto od ukupnog priznatog lokalnog troška), tzv. tax shelter. Prema studiji češke konzultantske tvrtke EEIP naručene od češke vlade, u 2004., kad su Mađari uveli mjere poticaja, inozemni producenti potrošili su u Mađarskoj 21 milijun dolara, a brojka je narednih godina samo rasla (2006. godine potrošeno je 85 milijuna, a 2008. čak 150 milijuna). U Češkoj je, zbog nedostatka mjera poticaja, a zbog uvođenja mjera u Mađarskoj, potrošnja između 2003. i 2008. pala za 85 posto (sa 270 milijuna dolara na 40 milijuna). Češka je mjere poticaja uvela tek 2010., a ukupna godišnja sredstva (isplativa u obliku povrata do 20 posto opravdanog lokalnog i 10 posto opravdanog međunarodnog troška) u 2012. iznose 16 milijuna eura.
'Vinnetou'


Rumunjska i Bugarska još nisu uvele mjere poticaja, kao ni Srbija, koja je nedavno najavila svoj skori ulazak u isti sustav, s obzirom na to da im Hrvati, kako je pisao jedan portal, 'preotimaju strane produkcije'.

No koje je to konkretno nove strane projekte, osim spomenute 'Igre prijestolja', cijela ova priča u 2012. privukla na hrvatsko kopno i more?

'S obzirom na to da su svi prijavljeni projekti trenutačno u proceduri, nismo u mogućnosti pričati o konkretnim naslovima', kazali su u HAVC-u te dodali:

'Također, zbog povjerljive prirode projekata, dužni smo čuvati tajnost podataka sve dok se s nositeljima projekata ne dogovorimo o objavljivanju naslova nakon objave rezultata prijava. Međutim, pet prijavljenih projekata svojom kvalitetom i raznolikošću opravdavaju naša nastojanja da privučemo ne samo financijski jake projekte, već i one koje svojom umjetničkom vrijednošću pridonose strategiji razvoja kulturno vrijednih audiovizualnih djela. Među prijavljenim projektima imamo četiri inozemne produkcije i jednu koprodukciju porijeklom sa svih nama zanimljivih tržišta – SAD, Engleska, Francuska, Njemačka, Švicarska...'
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još