'Neil Young Journeys' je ona vrsta rock dokumentarca koju mogu voljeti samo strastveni obožavatelji zvijezde filma, u ovom slučaju Neila Younga. Riječ je o rockumentarcu proslavljenog američkog redatelja Jonathana Demmea, kojim ovim filmom zatvara trilogiju o Youngu i koji ima duha, ali će biti nasmrt dosadan svima koji nisu upoznati s likom i djelom Neila Younga. Istini za volju, mnogi bi glazbenici mogli iz edukativnih razloga pogledati ovaj film
U sklopu ovogodišnje MAXtv Filmomanije, koja se održava od 20. do 30. rujna u kinu Cineplexx Centra Kaptol, bit će prikazan film Jonathana Demmea 'Neil Young Journeys'. U pitanu je treći film iz trilogije o Neilu Yongu u režiji proslavljenog američkog redatelja Jonathana Demmea ('Kad jaganjci utihnu', 'Stop Making Sense', 'Philadelphia', 'Mandžurijski kandidat' itd.). 2006. režirao je 'Neil Young: Heart of Gold', 2009. 'Neil Young Trunk Show', da bi ovim filmom zatvorio trilogiju o legendarnom glazbeniku.
Sa željom da prikaže drugo lice svog vršnjaka, Demme je snimio Younga u njegovoj šetnji/vožnji rodnim gradićem Omemmeom u Kanadi i odlasku na koncert o obližnji Masse Hall u Torontu gdje je Young održao posljednja dva koncerta u sklopu svjetske solo turneje. Zapravo, jedna obična priča puna duha režirana s malo previše obožavateljskog štiha i premalo detalja iz privatnog života Neila Younga. Unatoč činjenici što Demme na momente ubacuje neke arhivske snimke iz privatne Youngove kolekcije kako bi pojasnio neke njegove pjesme, Young se u svega nekoliko momenata prisjeća nekih simpatičnih detalja iz svog djetinjstva, dok većina filma odlazi na njegove nastupe. Daleko više pažnje privlači prekrasan 1956 Ford Crown Victoria – automobil kojim se vozi na spomenuti nastup.
Njegovi nastupi snimljeni su mikro kamerom postavljenom na mikrofonu u koji pjeva, pa možete saznati u kakvom su mu stanju zubi, kakav mu je ten i koliko sline luči tijekom izvođenja svojih pjesama. Na sreću, nisu svi nastupi snimljeni tako. Ipak je u pitanju iskusni redatelj koji savršeno može pogoditi slikom emociju neke pjesme i strast Youngove izvedbe. Bilo da je riječ o pjesmama uz akustičnu gitaru, električnu gitaru ili orgulje. Neil Young predstavljen je kao glazbena ikona. Na svu sreću, on to i jest, a njegovi nastupi doista su svojevrsne rock'n'roll mise.
Svakako treba spomenuti da je producent filma Elliot Rabinowitz (aka Elliot Roberts) koji je financirao trilogiju o Youngu, ali i još čitav niz filmova o Youngu, Bobu Dylanu, Joni Mitchell… i koji je s Youngom od početka njegove karijere. Štoviše, smatra se jednim od najzaslužnijih ljudi za njegovu karijeru, kao i za karijeru Joni Mitchell, ali i jednim od ključnih ljudi u karijerama izvođača kao što su Buffalo Springfield, Crosby, Stills, Nash & Young, Tom Petty, Devo, Tracy Chapman, Spiritualized, Devendra Banhart itd. Naime, Rabinowitz je s Davidom Geffenom osnovao diskografsku kuću Elektra Records (kasnije Elektra/Asylum). Kao izvršni producent potpisao je 12 rock dokumentaraca od 1979. do najnovijeg o Youngu koji je svoju premijeru imao prošle godine na Toronto International Film Festivalu gdje je prikazan u službenoj konkurenciji.
Dobri poznavatelji opusa od 33 studijska albuma, osam live albuma, tri kompilacije četiri soundtracka, sigurno će razumjeti zašto Young u filmu i nastupima izvodi pjesme s kraja 70-ih i albuma 'Rust Never Sleeps iz 1979. (i još nekih ranijih) te 'Le Noise' iz 2010. Ostali smrtnici mogu samo uživati u njegovim izvedbama i upoznavanju legendarnog glazbenika kroz njegove izvedbe i momente njegovih sjećanja na djetinjstvo.
