tportal.hr

Zagreb
+16
Osijek
+19
Pula
+19
Rijeka
+25
Zadar
+16
Split
+22
Dubrovnik
+21

PAOLO I VITTORIO TAVIANI

'U našem novom filmu glume zatvorenici, pravi mafijaši'

Braća Taviani, autori Zlatnim medvjedom nagrađenog filma 'Cezar mora umrijeti', govore o iskustvu snimanja Shakespearove adaptacije u zatvoru, s pravim kriminalcima

Datum objave:
13.9.2012 7:00

Zadnja izmjena:
13.9.2012 9:40

Braća Paolo i Vittorio Taviani, legendarni redateljski dvojac iz Italije, u veljači ove godine osvojila su novu veliku nagradu u svojoj desetljećima dugoj karijeri, prestižnog Zlatnog medvjeda na filmskom festivalu u Berlinu. Priznanje im je uručeno za novi uradak, film 'Cezar mora umrijeti', priču o pravim talijanskim zatvorenicima koji pripremaju svoju izvedbu Shakespearove tragedije.

Film će uskoro biti prikazan i u sklopu nove, 6. MAXtv Filmomanije, zajedno s drugim razvikanim i nagrađivanim naslovima festivalskog svijeta. Upravo tim povodom donosimo razgovor s Paolom i Vittorijem, koji započinje logičnim prvim pitanjem – koja je pozadina priče novog projekta?

Cijela je stvar nastala slučajno, baš kao i naš prošli film 'Padre Padrone', stvoren nakon susreta s čobanom lingvistom Gavinom Leddom. Ovog puta, zahvaljujući telefonskom razgovoru s našim dragim prijateljem, stupili smo u vezu sa svijetom koji smo poznavali samo preko američkih filmova, iako je Rebibbia, zatvor na periferiji Rima, prilično drugačiji od onih koje smo vidjeli u filmovima. Ipak, kada smo ga posjetili prvi put, turobna atmosfera života iza rešetaka sklonila se pred energijom i mahnitošću kulturnog i poetskog događaja: zatvorenici su recitirali dijelove Danteovog 'Pakla'. Kasnije smo doznali da su to zatvorenici pod najstrožom kontrolom, mafijaši, članovi Camorre i sl., većinom osuđeni na doživotnu kaznu. Nakon toga smo shvatili da želimo znati više o njima pa smo se vratili i pitali ih žele li raditi na filmskoj adaptaciji 'Julija Cezara' Williama Shakespearea. Odgovor je bio: 'Počnimo odmah!'

Jesu li svi glumci u filmu zatvorenici? Jesu li audicije tekle baš onako kako to vidimo u filmu?

Glumci koje vidite u filmu su zatvorenici na najstrože čuvanom odjelu. Da budemo precizniji, Salvatore Zazi Striano, koji glumi Bruta, već je odslužio šest godina i 10 mjeseci pa je trenutno slobodan građanin. Što se tiče audicija, već nekoliko godina koristimo jednostavnu, ali iznimno učinkovitu metodu: zamolimo glumce da se predstave, kao da ih ispituju na carini. Zatim ih zamolimo da se oproste od osobe koju vole i da pokažu bol, a potom i bijes. U ovom slučaju imali smo prethodnu selekciju, na temelju unaprijed odabranih fotografija zatvorenika koji su kasnije postali članovi glumačke ekipe bez previše dodatnog posla. Rekli smo im da se na audiciji, ako žele zadržati privatnost, mogu služiti lažnim imenima, ali iznimno nas je impresioniralo to da su svi insistirali na korištenju svojih pravih imena, kao i imena roditelja i mjesta rođenja. Kasnije smo shvatili da bi ovaj film mogao postati podsjetnik svim ljudima vani na to da su vodili svoj život u tišini zatvora. Tek kada smo ih vidjeli pred kamerom upoznali smo ih jednog po jednog, njihovu bol, bijes i divlju prirodu.

Koliko je tu improvizacije, a koliko se držite scenarija?

Držali smo se scenarija. Napisali smo scenarij, kao i za sve naše filmove do sada, a zatim, kao i uvijek kad smo na setu s upaljenim kamerama i glumcima koji rade svoj posao, scenarij postaje nešto drugo, također zahvaljujući lokacijama, rasvjeti i
'Cezar mora umrijeti'
tami. Uz dužno poštovanje Shakespeareu (koji nam je uvijek bio otac, brat, a zatim – kako smo odrastali – i sin), preuzeli smo njegovog 'Julija Cezara', raščerečili ga i ponovo izgradili. Naravno da smo zadržali duh izvorne tragedije, kao i naraciju, ali smo u isto vrijeme pojednostavili stvari udaljivši ih od tempa klasične kazališne izvedbe. Pokušali smo složiti audiovizualni organizam koji nazivamo filmom, a to je izrod svih umjetnosti koje su prethodile filmu. Izrod koji bi Shakespeare zasigurno volio!

Zašto ste izabrali baš Shakespeareovog 'Julija Cezara'?

Nikad nismo pomišljali ni na što drugo. Naš je izbor rezultat nužnosti – ljudi s kojima smo htjeli raditi imali su prošlost ispunjenu lošim djelima, greškama, prijestupima, kriminalom i slomljenim odnosima. Stoga smo ih morali suočiti s jednako moćnom pričom. U ovoj talijanskoj verziji Shakespeareovog 'Julija Cezara' na veliko platno donosimo bijedne ljudske odnose koji uključuju prijateljstvo, izdaju, moć, slobodu i sumnju. I ubojstvo, također.

Zašto ste većinu filma snimili crno-bijelo?


Zato što je boja realistična, a crno-bijelo je nerealistično. Možda zvuči malo strogo, ali istina je, barem kada je o ovom filmu riječ. Jednom kada smo se našli u zatvoru, uplašili smo se da bismo mogli zalutati u televizijski naturalizam, od kojeg smo pobjegli koristeći crno-bijelu fotografiju. Zahvaljujući tome otvorili smo se inovacijama i omogućili snimanje na tom apsurdnom setu kakav je bio zatvor Rebibbia, gdje Cezara ne ubijaju usred starog Rima, već u malim ograđenim prostorima u kojima zatvorenici provode vrijeme na zraku. Crno-bijelo nam je omogućilo i to da se osjećamo slobodnijima snimati u ćeliji, gdje Brut s patnjom i strašću ponavlja svoj monolog: 'Cezar mora umrijeti!' Ali odabir crno-bijelog vezan je i uz naraciju – htjeli smo naglasiti prolaznost vremena, skok unatrag na lagan, izravan način. To svakako nije nova ideja, svi smo svjesni toga, ali katkad volimo ići utabanim putovima.

Sviđa ti se članak? Preporuči ga prijateljima!


RTL

Preporučujemo

tportal.hr

tportal.hr

Važno: Rubrike, Sex files, cura i frajer dana i crna kronika mogu sadržavati sadržaje koji nisu primjereni osobama mlađim od 18 godina. Osobama mlađim od 18 godina se savjetuje posjet ovim rubrikama jedino i samo uz nadzor punoljetne osobe.
Tportal je član Hrvatskog vijeća za medije. HVZM je samoregulatorno tijelo koje prati i sankcionira kršenja novinarske etike.
Saznajte više na http://www.hvzm.hr/
vijece@hvzm.hr