Film DVAPUT JE DVAPUT

Hollywood baš i nema inspiracije!

Aktualni slučaj s dvije nove igrane 'Snjeguljice' u samo par tjedana razmaka, tek je najnoviji primjer starog holivudskog običaja da kad negdje nabode 'zlato', to obavezno mora napraviti dvaput

Kad čovjek gleda tu golemu, još uvijek itekako lukrativnu, ali kreativno odavno bankrotiranu mastodontsku industriju 'zabave' modernog Hollywooda, koju je američka TV produkcija, pogotovo ona kabelska odavno kreativno prešišala (a koja je također mahom sva locirana u Hollywoodu), sa svim tim svojim remakeovima, rebootima, sequelima, prequelima i čim sve ne, ne može se odlučiti tko je tu intelektualno 'nadmoćniji' – producenti koji isporuče ili pak publika koja proguta i pritom natuče preko milijardu dolara box officea (točnije milijardu i 124 milijuna) za primjerice treće 'Transformerse'. Bit će, naravno, da su pametniji producenti, pogotovo oni cinični koji smatraju da publiku nikad ne možeš dovoljno potcijeniti. Sve što smo ikada gledali u kinu, na televiziji ili u kazalištu, ili pak čitali bilo u knjigama bilo stripovima, čak i igrali na Playstationu, ili su to konzumirale generacije prije nas i nama prenijele usmenom predajom – sve će to, dakle kad-tad doživjeti holivudsku obradu. Kao i što će svaki iole suvisao, a komercijalno uspješan film koji ima veze s akcijom, ratom, trkom ili šorom, bez obzira na to prežive li njegovi junaci ili ne, neminovno dobiti barem nastavak, ako ne i serijal. Ma zapravo je ovdje pridjev 'suvisao' sasvim izlišan – pogledajmo samo najnoviji primjer aktualnih Stalloneovih 'Plaćenika 2'.

No to je sve stara priča na koju smo odavno navikli kao magarac na batine; ovdje nas zanima jedan drugi moderni holivudski 'fenomen' – onaj u kojem se dva tematski vrlo slična, ponekad i identična, filma pojave u otprilike isto vrijeme ili u kratkom razmaku. Najnoviji primjer, a koji uz to potkrepljuje dobar dio već spomenutoga u vezi remakeova i sličnih stvari, dvije su Snjeguljice u samo dva mjeseca razlike. Najprije je krajem ožujka stigla 'Snjeguljica' (u originalu 'Mirror Mirror'), a kojih šezdeset dana kasnije i 'Snjeguljica i lovac' ('Snow White And The Huntsman'). U prvom je Zlu kraljicu igrala Julia Roberts, u drugom Charlize Theron, o Snjeguljicama nećemo (OK – Lily Collins i Kristen Stewart), a da sad ne idemo u neke dublje kvalitativne usporedbe, recimo samo to da je drugi film koštao točno dvostruko više od prvog (budžeti 85 i 170 milijuna dolara) pa je na kraju otprilike dvostruko i zaradio (162/335 milijuna). Koliko para, toliko muzike reklo bi se, no s tom se maksimom možda neće složiti mnogi koji su se odvažili u kino na bilo koju od Snjeguljica, ili čak na obje. Da stvar bude zanimljivija (ili gora, rekli bismo), na američkoj televiziji (točnije ABC-u) upravo je završila prva sezona serije 'Once Upon A Time' s iritantnom Ginnifer Goodwin (još jedan mudar i hvale vrijedan glumački izbor za ulogu ljepotice kojoj ni ogledalce nije moglo odoljeti) u glavnoj ulozi, koja se također referira na slavnu bajku braće Grimm, samo u ponešto moderniziranoj verziji i s izmijenjenim imenima.

Svjež je u sjećanju i primjer od prije nekoliko godina, točnije sezone 2005/6. kad su u razmaku od godine dana, ničim izazvana izašla dva filma o Trumanu Capoteu, 'Capote' i 'Neslavni' ('Infamous') koja ne samo da imaju istog protagonista, već se bave i istom epizodom iz njegova života. Vrhnje, u obliku love i nagrada, pokupio je onaj koji se pojavio prvi (iako nije bio toliko puno bolji od drugog, naprotiv...) – 'Capote', koji je pobrao pet oskarovskih nominacija, uključujući one glavne (za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij), a osvojio statuu u kategoriji glavne muške uloge, koja je pripala inače genijalnom, ali ovdje prilično iritantnom Philipu Seymouru Hoffmanu.


Rijedak slučaj kad je holivudsko 'duplanje' imalo smisla bio je onaj kad smo u samo par mjeseci razmaka dobili dva filma o mađioničarima (i oba s radnjom smještenom u ne tako blisku prošlost – prelazak iz 19. u 20. stoljeće), Nolanov 'Prestiž' i Burgerovog 'Iluzionista'. 'Prestiž' s Christianom Baleom i Hughom Jackmanom u ulozi suprotstavljenih trik-velemajstora (i Davidom Bowiem kao Nikolom Teslom!), skoro je pa remek-djelo vjerojatno najvećeg 'visokobudžetnog' genija novog milenija, Christophera Nolana, a solidni 'Iluzionist' s Edom Nortonom najava je jedne potencijalno zanimljive redateljske karijere, one Neila Burgera, koji je u međuvremenu snimio i zapažene 'Neočekivano putovanje' ('The Lucky Ones' s Timom Robbinsom) i 'Savršenu formulu' s Bradleyjem Cooperom.

Kad je 1993. Clint Eastwood pobrao Oscare za svoje 'Nepomirljive', producenti su se odmah bacili na iskapanje starog holivudskog vestern inventara, a u tom mini revivalu žanra našlo se mjesta za dva filma o Wyattu Earpu i Docu Holidayu, 'Tombstone' Georgea P. Cosmatosa s Kurtom Russellom i Valom Kilmerom u ulozi brkatih heroja, i 'Wyatt Earp' Lawrencea Kasdana s Kevinom Costnerom i Dennisom Quaidom kao brkajlijama. Onaj koji se pojavio prvi, ('Tombstone', šest mjeseci ranije) prošao je i puno bolje u kinima.

Također, kad su sredinom 90-ih Roland Emmerich i kompanija obnovili žanr filma katastrofe, netko se u holivudskim studijima dosjetio i vulkana, ali očito nije bio jedini pa smo tako dobili 'Vulkan' s Tommyjem Leejem Jonesom i 'Danteov vrh' s Pierceom Brosnanom u samo dva mjeseca razmaka u proljeće 1997., oba podjednako osrednja. Od istog su štofa definitivno krojeni i sljedeći predstavnici vala katastrofe, sljedeće godine objavljeni superzabavni trash spektakl 'Armageddon' Michaela Baya i znatno slabiji, ali još uvijek zanimljivi 'Žestoki udar' Mimi Leder. Oba se filma bave prijetnjom smaka svijeta uslijed naleta golemog asteroida odnosno kometa na Zemlju. Iako se 'Udar' pojavio tri tjedna prije, na kraju je uspješniji bio 'Armageddon', a oba su filma višestruko vratila uložene budžete i bila među glavnim hitovima toga ljeta.

S temom tada tek nadolazećeg realty TV-a bavili su se i remek-djelo Petera Weira 'Truman Show' iz ljeta 1998. i simpatični 'Ed TV' Rona Howarda koji je izašao devet mjeseci kasnije, jedina razlika je bila u tome što Truman (Jim Carrey) nije znao da sudjeluje u reality showu, a Ed (Matthew McConaughey) jest. E da, tu je i par oskarovskih nominacija za 'Trumana' (najbolja režija, originalni scenarij i sporedna uloga – Ed Harris), kao i značajno bolje kritike i konačni rezultat na kinoblagajnama.

Slučaj kojem se možda i može progledati kroz prste je onaj kad su se 1992., o petstogodišnjici otkrića Amerike, pojavila dva filma o Kristofu Kolumbu, iako ne toliko zbog njihove kvalitete, koliko zbog jake teme. Radi se o '1492: The Conquest Of Paradise' Ridleyja Scotta s Gerradom Depardieuom u ulozi Kolumba te 'Christophor Columbus: The Discovery' Johna Glena s malo poznatim Gergeom Corrafaceom u naslovnoj ulozi, a po scenariju slavnog Maria Puza. Oba filma su gadno 'flopnula' u kinima uz gotovo jednoglasne poražavajuće kritike.


Da ni svijet dugometražnih crtića nije imun na deja vu, pokazuje slučaj srodnih Dreamworksovih 'Mrava' i Pixarovog 'Života buba' iz listopada i studenog 1998. od kojih je potonji bio značajno komercijalno uspješniji. No ako bi se malo zagrebalo ispod površine, vidjelo bi se da superuspješni Dreamworksov serijal 'Madagaskar' (odnosno njegov prvi nastavak) ima dosta zajedničkog s Disneyjevim 'Zovom divljine', koji se pojavio godinu dana kasnije i ni približno nije bio tako lukrativan (jer bi inače i tu danas imali serijal). Oba filma se bave povratkom odnosno bijegom životinja iz zarobljeništva (tj. zoološkog vrta) u svoje prirodno stanište s doduše ponešto različitim raspletima. Nisu sasvim udaljeni (ni kronološki ni sadržajno) ni megahitovi 'Kako je Gru ukrao mjesec' i 'MegaUm', oba s motivom glavnog lika, groznog über negativca koji otkrije da ispod svoje odiozne vanjštine ipak ima srce – razlika je zapravo jedino u 'okidaču' metamorfoze – kod Grua je to troje slatke dječice, a kod 'MegaUma' ljubav prema stanovitoj novinarki.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još