Film MATHIEU GALLET ZA TPORTAL:

'Filmska i televizijska povijest ujedno su i povijest jedne nacije'

Francuski stručnjak za očuvanje i digitalizaciju audiovizualne baštine govori o potrebi čuvanja kulturnog blaga Hrvatske, ali i cijele regije tzv. Zapadnog Balkana

Francuski Nacionalni audiovizualni institut (Ina) jedan je od pokretača projekta 'Balkans' Memory', serije konferencija i seminara koje pod pokroviteljskom Europske Unije spajaju iskustva europskih stručnjaka sa stručnjacima područja bivše Jugoslavije (danas popularno zvanog Zapadni Balkan), a sve to s ciljem očuvanja kulturne baštine pojedinih nacionalnih država ovih prostora te njezine prilagodbe potrebama 21. stoljeća.

Mathieu Gallet je prije tri godine bio u Ministarstvu kulture Mitterandove administracije, a danas je čelnik Ine. O svojoj misiji u Hrvatskoj kaže:

'Lansirali smo trogodišnji projekt 'Balkans' Memory', koji ima nekoliko ciljeva, a ovaj prvi, povodom čega smo u Zagrebu i organizirali konferenciju, jest politički, tj. podizanje svijesti o potrebi očuvanja audiovizualne baštine među onima koji donose odluke. Ina, Nacionalni institut za audiovizualno stvaralaštvo u Francuskoj, bavi se čuvanjem televizijske i radijske baštine u zemlji.'

Iako kratice na prvo čitanje imaju neke sličnosti, Ina u osnovi nema previše sličnosti s našim HAVC-om?

Ne, mi smo specijalizirani za arhiviranje javnih televizijskih i radijskih servisa. Prije deset godina počeli smo s važnim projektom digitalizacije i očuvanja naše goleme zbirke. Radi se o milijun i šest stotina tisuća sati arhivskog materijala! Još uvijek nismo gotovi, a završit ćemo vjerojatno 2017. Podsjećam da smo počeli 1999. Posao je golem, ali obavljajući ga, postali smo stručnjaci pa sada dijelimo naša iskustva, učimo ljude kako bi se što lakše nosili s tehničkim problemima i sl. Audiovizualno sjećanje važan je dio nacionalne memorije. U Francuskoj, govorimo o 60 godina povijesti televizije, ali u isto vrijeme i o 60 godina povijesti nacije.

Kako to da je jedna francuska institucija odlučila investirati vrijeme i novac u ove prostore?

Predstavili smo projekt Europskoj uniji i dobili pozitivan odgovor, prije nešto manje od jedne godine. Počeli smo s pripremom niza seminara, od čega je ovaj u Zagrebu jedan od mnogih koje ćemo održati u sljedeće tri godine, u različitim glavnim gradovima regije. Sljedeći će biti u Tirani. Balkan nam je zanimljiv zato što postaje dijelom Europske unije, Hrvatska će ući prva, uskoro. Govorimo o regiji koja je posljednjih godina imala mnoge probleme pa mislimo da je važno podići svijest o važnosti audiovizualne baštine. Stvari se moraju dogoditi prije 2015., jer tada će sve biti digitalizirano pa ako nemate digitalizirani sadržaj, nećete ga uopće moći prikazivati na televiziji.

Tko to plaća?

Europska unija je glavni financijer projekta. Tu je i novac svake pojedine zemlje uključene u projekt.

Poznajete li filmove s ovih prostora i imate li osobno zanimanje za produkciju regije?

U kontaktu smo s nekoliko institucija, koje dobro poznaju stanje u svojim zemljama. Svi ti profesionalci moraju sami obaviti svoj posao, mi smo tu samo da pomažemo u procesu digitalizacije, katalogizacije i sl.

Jeste li upoznati s nekoliko projekata restauracije i digitalizacije koji su već provedeni u Hrvatskoj, kada je u pitanju filmska baština?

Nisam.

Francuska je lani imala najveći uspjeh vlastitih filmova na domaćim kinoblagajnama u posljednjih 50 godina. Kako se to dogodilo?

Važna godina je bila i 2010., jer tada je prvi put nakon 1982. prodano više od 200 milijuna ulaznica. Sve to rezultat je dugogodišnjeg investiranja u filmsku industriju, nacionalni centar za film dobro se bavio financiranjem projekata, a i zakonodavstvo je reguliralo obveze televizije koja također mora producirati određeni broj domaćih filmova u godini. U Francuskoj sada produciramo sve zajedno oko 220 filmova godišnje. Nacionalne europske kinematografije se bude, jer postaju svjesne uloge filmske umjetnosti u kulturnom identitetu zemlje. Prije 20 godina, kada se talijanska kinematografija posve urušila, film se doživljavao samo kao zabava pa je bilo teško opstati izvan tog 'američkog modela'. U zadnje vrijeme, raste važnost filma kao kulture, a tako ga doživljavamo i u Francuskoj.

Mislite da projekti poput 'Balkans' Memory' mogu natjerati ljude da se zaljube u vlastitu filmsku prošlost?

Da. Mislim da je važno da ljudi shvate da je povijest filma, televizije i radija ujedno i povijest njihove kulture te da je jako važno imati svijest o prošlosti te kulture.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još