Film SLAVICA PARLOV

Različitosti bi nas trebale spajati, a ne razdvajati

U četvrtak u 19 sati filmski program Queer festivala započinje hrvatskim dokumentarcem 'Ključne riječi' mlade hrvatske redateljice Slavice Parlov, s kojom smo porazgovarali o filmu

O čemu je riječ u vašem filmu prvorođencu 'Ključne riječi'?

Film se bavi fenomenom transseksualnosti, a ispričan je kroz živote pet osoba. Protagonisti su osobe rođene kao pripadnici muškog spola, no tranzicijom u djetinjstvu ili mladosti su postali žene. Radnja se odvija u Španjolskoj. Dvije junakinje priče su prostitutke, dvije su nezaposlene, a jedna je političarka, aktivistica i prva transseksualna zastupnica u povijesti španjolskog parlamenta. Svaka od njih priča nam priču o jednom koraku u psiho-emocionalno-socijalnoj promjeni spola poznatoj kao tranzicija. Teške životne priče osoba koje su diskriminirane, zlostavljane, marginalizirane završavaju tračkom nade koju daje priča zadnje protagonistice koja za vrijeme snimanja filma uspijeva ući u španjolski parlament kao prva transseksualna zastupnica. Film je ovo koji tematizira ljudska prava seksualnih manjina te provocira svjesnost o njihovoj diskriminaciji u društvu.

Što vas je motiviralo da snimite film o transseksualnosti?

Budući da sam u školi filma u Barceloni morala napraviti završni film, odlučila sam se za ovu temu iz nekoliko razloga. Prvi je taj što u svojim filmovima želim obrađivati pitanja ljudskih prava, drugi je taj što sam se živeći u Barceloni susretala s transseksualnim osobama, a taj mi je fenomen bio potpuna nepoznanica te sam htjela saznati što više o njima i njihovim unutarnjim svjetovima, a treći je taj što mi je pitanje prava seksualnih manjina dosta blisko jer je moj najbolji prijatelj, s kojim sam odrasla, homoseksualna osoba. Živeći s njim u Dubravi u Zagrebu, i ja sam osjećala svu nepravdu i diskriminaciju koju je on u našoj okolini osjećao. Nekoliko fizičkih napada na njega u kasnijoj dobi, kao i osjećaj težine njegovog ranog života, samo se preslikao na mene te mi usadio početnu motivaciju ove moje audio-vizualne borbe protiv predrasuda o različitosti i različitim, a zapravo istim ljudima.

187542,188448,179483,180315
Je li bilo teško pronaći protagonistice u Španjolskoj i sve samostalno producirati u 'bijelom' svijetu?

Jako teško, gotovo pa Sizifov posao. Oblijeva me znoj na samo sjećanje. Teško je bilo jer smo radili sve bez ikakve novčane potpore. Bilo je iznimno teško naći sugovornike koji bi izdvojili vrijeme za 'neki dokumentarac koji će se prikazivati u maloj zemlji Hrvatskoj'. Započela sam tako što sam dala oglas u kojem tražim transseksualne osobe za potrebe snimanja dokumentarca, što naravno nije upalilo. Potom sam probala preko raznih udruga, no ni to nije urodilo plodom pa sam radikalnom metodom, novinarskom, krenula na cestu. U tome mi je pomogao moj dragi prijatelj Luka Dolečki, koji mi je glumio bodygarda dok smo navečer tragali ulicama Barcelone za ljudima dovoljno otvorenim za snimanje filma.

Srećom, metoda ceste je pobijedila. No onda je uslijedio problem što sam ih mjesecima morala naganjati, zvati ih na telefon, slati mailove na koje one ne bi odgovarale. Najteže je bilo sa zadnjom protagonisticom filma kojoj je trebalo tri mjeseca da odgovori na mailove i pozive jer je ona velika zvijezda u svojoj zemlji. Glumica je i političarka te je baš u vrijeme snimanja filma bila u jeku kampanje za ulazak u parlament. Poklonila nam je samo 15 minuta svog vremena za intervju, a ostalo smo snimali na njenom političkom skupu. Kada sam se vratila iz Barce, uspjela je ući u sabor pa mi je DVD s kadrovima iz parlamenta poslala po mojim prijateljima.

Koja je poruka filma?

Queer Zagreb
'Ključne riječi'
Poruka nije ništa novo i revolucionarno, samo to da se kao ljudi rađamo u raznim oblicima, bojama, tipovima i da ako istinski držimo da je čovjek vrhovna vrijednost društva, a trebali bismo jer je to u skladu s vrijednostima civilizacije u kojoj smo rođeni, onda nije bitno po čemu se razlikujemo, već ideja vjere u opće dobro. Mislim da nas različitosti ne bi trebale razdvajati, već spajati. Pitanje seksualne orijentacije nije stvar odabira, mislim da se ljudi takvi rađaju. Kad je riječ o transseksualnosti, još je jednostavnije jer je znanstveno dokazano da je riječ o medicinskom fenomenu, tj. razilaženju razvoja mozga i spolnih žlijezda. Na svijetu postoji jedna razlika i to je razlika u dobrim i lošim ljudima, sve ostale podjele su jednostavno nerazumijevanje, sebičnost i nepoštivanje čovjeka kao vrhovne vrijednosti.

Za kraj, budući da je film rađen bez kune u džepu, zahvalila bih se puno ljudima koji su radili na njemu, produkcijskoj kući Pretoblanc Producciones iz Barce, koja je bila tehnička potpora. Zatim bih se zahvalila prijateljici i najboljoj bivšoj šefici ikad, Gordani Čorapini Kojundžić, te Darku Kušlanu na njihovoj podršci. Najviše od svega bih se zahvalila najboljem prijatelju i srodnoj duši Marinu Srbotnjaku, koji je 'Ključne riječi' montirao i tehnički producirao.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još