Film U KINIMA: 'MOJ TJEDAN S MARILYN'

Svojim talentom Michelle Williams mogla bi naslijediti Meryl Streep

Premda je ove godine osvojila samo nominaciju, ali ne i Oscara za glavnu ulogu – Michelle Williams uspjela se u posljednjih nekoliko godina nametnuti kao doista ozbiljna performerica, koja bi jednog dana možda mogla imati i današnji status Meryl Strep

I dok je Streep pokupila zlatni kipić za ulogu Margharet Thatcher, Williams je odigrala podjednako zahtjevnu rolu – samu Marilyn Monroe u filmu 'Moj tjedan s Marilyn' (My Week With Marilyn) Simona Curtisa. Famozni tjedan odigrava se 1956. kada je Monroe došla u Englesku, u Pinewood studije snimiti film s Laurence Olivierom. Rezultat je bila ukočena i nešarmantna komedija, 'Princ i plesačica' (The Prince and the Showgirl), prema scenariju Terencea Rattigana, a film je upravo legendaran po nedostatku kemije između dvije prilično inkompatibilne zvijezde. Jedna je bila seksi, senzualna i ženstvena diva, dok se Olivier radeći s Monroe, očito osjećao kao nepozvani lik u 'Neki to vole vruće'. I zato su, u ovoj šarmantnoj, engleski okrutnoj, a istovremeno toploj priči, Kenneth Branagh i Michelle Williams kao Olivier i Monroe, dvije zvijezde koje se međusobno guraju, a tek je treći onaj koji unosi u trokut prave emocije.

Naime, cijela ova mala povijest viđena je upravo s pozicije trećeg asistenta redatelja, Colina Clarka, sina povjesničara Kennetha, i mlađeg brata konzervativnog člana britanskog parlamenta Alana Clarka. Sama Marilyn zamijetila je mladog Colina te ga je po brzom postupku – u očajničkoj potrazi za nekim tko će joj se diviti u stranom i neprijateljskom okruženju - 'imenovala' svojim povjerenikom. Svoj dnevnik o tom vremenu Clark je objavio još 1995., a tek pet godina kasnije publicirao je i nove memoare – na kojima je temeljen i ovaj film – otkrivajući intiman, romantični tjedan koji je proveo s Marilyn, nakon što je njezin muž Arthur Miller otišao natrag u Ameriku. Colin se – u nimalo iznenađujućem razvoju situacije – snažno zaljubio u Marilyn.



Simon Curtis jako je romantizirao adaptaciju Clarkovih dnevnika, no ipak je cijelo vrijeme jasno svima – osim Colinu – da diva neće stvarno odgovoriti njegovim nježnim osjećajima, jer je preokupirana Arthurom Millerom - mužem – intelektualnim gunđalom (Dougray Scott), koji jednostavno želi da se ona prestane toliko na njega oslanjati kako bi napokon mogao nešto i napisati, i stalno ljutitim Olivierom (Kenneth Branagh), koji samo želi da se Monroe na vrijeme pojavi na setu i odradi svoj posao.
Eddie Redmayne izvrstan je kao Colin, no Branagh je naprosto sjajan kao Olivier – očito je za njega bila velika čast da može ući u tijelo u dušu svojeg uzora, najslavnijeg britanskog glumca prošlog stoljeća. Teško se odlučiti kada je bolji – da li kada 'puca' u kraljevskoj frustraciji i ironiji nad vječnim zakašnjavanjem Monroe, kada se ruga njezinoj glumačkoj tehnici, ili kada se i protiv vlastite volje divi njezinom glumačkom talentu. No, kako u 'Princu i plesačici', tako i u ovom filmu, Olivierov je lik i ulogu zasjenila Marilyn, koju je fenomenalno utjelovila Williams, i to baš zato što nije nasilno pokušavala 'skinuti' njezin seksepil. Uspjela se usredotočiti na njezinu osobnost, koju je sjajno izrazila govorom tijela i dikcijom, zamućenim i uplašenim očima, velikima u naporu da ne zaplače kada je prestrašena i ljuta zbog moguće eksplozije temperamenta sir Oliviera. Williams je također nepogrešivo osjetila kvalitetu naivne djetinjastosti M. M., ali i njezinu manipulativnost – kako sjajno zna, na gotovo nesvjesnoj razini, kako treba voditi i kontrolirati situaciju (ili ljude) u kojoj se nalazi. Upravo ta nesvjesna mogućnost manipuliranja je i dovede to toga da kapriciozno izabere Colina kao svojeg privremenog ljubimca, ali i da perfektno odigra svoje filmske uloge.

Film Simona Curtisa između ostalog pokazuje kako je seksualna intriga kompulzivna na svakom filmskom setu, a ovaj ju je redatelj uspio prikazati bez sudbinske ljubavne težine, nježnu i laganu, ali zato s uključenim osjećajima i frustracijama svakog lika na sceni. Pravi mali kroki moralnih i taštinskih dilema, ovaj je film ujedno i posveta Colinu Clarku - kojemu je to definitivno bio tjedan života - i nekom prošlom vremenu kada su velike zvijezde, koliko god okružene 'dvorjanima', ipak, makar nakratko, mogle stupiti u osjećajne odnose s 'običnim' smrtnicima. Williams pritom uspijeva istinski dominirati filmom: bez obzira što se oblinama ne može mjeriti s platinastom divom, uhvatila je Marilynkinu senzualnost, njezinu mističnost i osjećajnost, uspjevši je makar nakratko, za Colina i za gledatelje, pretvoriti u stvarnu ženu. Daleki je put prešla Michelle Williams od uloge u seriji 'Dawson’s Creek', preko 'Planine Brokeback' ili 'Otoka Shutter', no uloga Marilyn Monroe samo je učvrstila opravdanost visokih očekivanja nad svakim njezinim sljedeći projektom.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još