Film ZGDOX PONEDJELJAK

Noćni duh Zapada, slomljeni životi i jedan lažni ambasador

Što je zajedničko eksperimentalnom dokumentarcu o Europi, socijalnim slučajevima u Kambodži, afričkoj korupciji i današnjoj Hrvatskoj?

U posljednjih dvadesetak godina jedan od najvećih hrvatskih kolektivnih kompleksa odražavao se kroz još uvijek nedovršenu debatu oko geopolitičkog, kulturnog, sociološkog i antropološkog položaja države – jesmo li dio tog mitskog Zapada ili nismo? Pripadamo li istom klubu u koji su učlanjene Njemačka, Engleska, Francuska, Italija i zemlje Iberijskog poluotoka, uređujući svoje odnose na temeljima grčke filozofije, rimskog prava i judeokršćanske civilizacije, ili smo pak balkanski ljudožderi s planinskog kamenjara koji u horor filmovima napadaju strane turiste onda kada ne ratuju sa susjedima, poput afričkog plemena kojem prosječni stanovnik Abendlanda ne može zapamtiti ni ime, a kamoli zastavu?

Odgovor na ovo pitanje možda nećete dobiti gledajući austrijski dokumentarni eksperiment, filmsku poemu i urbani esej 'Abendland', no uvijek se možete odvažiti na pokus – jedno oko bacite na ono što vidite na velikom platnu i(li) TV ekranu dok se nižu snimke iz radionice Nikolausa Geyrhaltera, a drugim gledajte kroz prozor pa probajte složiti usporedbu. Živi li i Hrvatska isto kao i zemlje koje čine krvotok modernog doba Starog kontinenta?

U svojoj namjeri da 'zarobi Europu na filmu', Geyrhalter nam dostavlja meditativnu kompilaciju dokumentarnih vinjeta, čarobno jednostavne, ali i ništa manje čarobne kadrove rođenja i smrti, seksa i nasilja, modernizacije i plemenskog hedonizma; sjedimo za nadzornim kamerama, slušamo političke rasprave i Robbieja Williamsa iz grla pripitih veseljaka koji se naguravaju s pečenim pilićima u rukama konobarice; promatramo kako se prosvjednici natežu s policijom, kako večernje katoličke mise susreću noćnu pornografsku televiziju, a modernizacija i industrijalizacija protežu svoje pipke od monotonije tvorničkog rada do monotonije ritmova rave partyja.

Makar sjedili kao muha na zidu ovog voajerističkog noćnog iskustva, bez raširenog balonera s pimpekom koji se u parku klati pred očima žena dok se umorne vraćaju kući s posla, ali sa širom raširenim očima i ušima pasivnog promatrača filmskog iskustva, 'Abendland' u svojih devedeset minuta razotkriva snagu suptilne istine i podsjeća na stvarnost koja nam, bez obzira na prebrojavanje zvjezdica na zastavi Europske unije, poručuje – hej, pa i nismo baš toliko različiti!



Univerzalnost ljudskosti, svijetlih strana ljubavi i mračnih strana ovisnosti, siromaštva i gubljenja životnog kompasa blago je koje se krije u dokumentarcu poljskog redatelja s filmskom misijom u Kambodži, ‘Uspavanka u Phnom Penhu’. Pawel Kloc kamerom je pratio neobičan par, Izraelca koji je u Aziji potražio novi život skupljajući sitniš večernjim čitanjima tarota na štandovima gradske džungle, i njegovu djevojku, alkoholičarku s nekoliko djece i puno više problema.

Mješavina jeftine asfaltne gerile i čarobnih kadrova pejzažnih ljepota pretvara 'Uspavanku u Phnom Penhu' u odličan pandan suvremenim azijskim dramama – s tom razlikom da govorimo o poljskom dokumentarcu koji je uspio zarobiti i prenijeti emocionalni intenzitet subjekta, bilo da se radi o životima glavnih protagonista, bilo disfunkcionalnom, katkad kriminalnom okolišu socijale Phnom Penha.

Na drugoj strani svijeta danski novinar Mads Brügger odradio je novi tajni zadatak pa nakon što si je izgradio ime u Sjevernoj Koreji ('Crvena kapela'), primarno koristeći druge 'žrtve' kao oružje svog aktivizma, sada posve samostalno staje pred reflektore pa u isto vrijeme stavlja i glavu u torbu glumeći bogatog industrijalca i ambasadora u kolonijalnom posjetu Africi te razotkrivajući lice i naličje kolonijalizma, ali i beskrajnu dubinu mračne bare korupcije, zločina i nemorala kontinenta koji se već desetljećima gradi i urušava izvana i iznutra.

Brügger nema karizmu Sache Barona Cohena, šarm Morgana Spurlocka i kilažu Michaela Moorea, ali se solidno snalazi u velikoj ulozi koju si je sam zadao pa slijedeći nepredvidiv kaos gonzo metoda kao 'zagonetni i dekadentni bijeli diplomat' dolazi u Afriku, gdje pokreće tvornicu šibica i pokušava se dočepati rudnika dijamanata. Igrajući se s tragikomedijom razotkriva sve što smo već znali o naličju političke moći, ali se nikad ne prestajemo iznenađivati kada se izravno suočimo s beskonačnim licemjerjem, pohlepom, lažima, nemoralom i čistim kriminalom svih segmenata političkog života – međunarodnog, nacionalnog i lokalnog.

'Abendland' nam je pokazao da Europljani rade i rejvaju kao i mi, 'Uspavanka u Phnom Penhu' da Kambodžani pate i griješe kao i mi, a 'Ambasador' da Afrikanci pucaju pod teretom plavih kuverti baš kao i mi. Granice, zastave i civilizacijski toponimi mogu razdvojiti sve osim ljudske prirode.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još