FILM U ROVOVIMA

Spielbergovo i Thompsonovo sjećanje na Prvi svjetski rat

09.02.2012 u 09:39

Bionic
Reading

Prvi svjetski rat vratio se u kina i na male ekrane, kao mikro-trend popularne kulture 21. stoljeća. Ali pitanje jest – je li ikoga stvarno briga?

Šiljate kacige, bojni otrovi, Crveni Barun i devet milijuna mrtvih – no sve to, pa čak i činjenica da je prvi veliki globalni sukob otvorio vrata drugom, nije učinila Prvi svjetski rat pretjerano atraktivnom temom za današnju popkulturnu obradu i eksploataciju. Štoviše, Prvi svjetski rat povijesno gledano nikada nije bio toliko veliki izvor inspiracije koliko njegov daleko krvaviji nasljednik, zbog čega je i sama povijest filma zabilježila tek šačicu naslova koji bi se mogli nositi s opsesijom Velikim ratom i pri tome biti vrijedni spomena (recimo, 'Lawrence od Arabije' i 'Galipolje').

Zar autore i publiku 21. stoljeća Prvi svjetski rat stvarno ne zanima ni približno toliko koliko Drugi svjetski rat, pa čak i ratovi otprije nekoliko stoljeća i tisućljeća koji će, bilo da je riječ o srednjem vijeku, Vikinzima ili starim Rimljanima i Spartancima, uvijek biti profitabilniji sadržaj od sukoba zemalja koje mnogi pripadnici novijih generacija ne znaju ni pobrojati?

Ali stvarno, možete li sami, ovako otprve, nabrojiti tko se od 1914. do 1918. borio protiv koga, s istom lakoćom s kojom možete podijeliti strane u ratu koji je uslijedio dvadesetak godina kasnije?

Čini se da je akumulacija tih problema razlog što Spielbergov 'War Horse' (na hrvatskom 'Put rata' – valjda se nekome učinilo da bi 'Ratni konj' zvučao manje primamljivo?) nije postao još jedan Spielbergov megahit. Ne, nije pomoglo ni dovlačenje kljuseta na crveni tepih premijere – 'War Horse', priča o prijateljstvu mladića i njegova konja usred pakla Prvog svjetskog rata (zasnovana na romanu dječjeg pisca Michaela Morpurga), nije imala ni jedno razvikano ime, osim samog redatelja čiji brend nekim novim klincima ionako ne zvoni na isti način na koji to čini generaciji odrasloj na njegovim osamdesetima, a što je, uz sam odabir tematike i činjenicu da je dio moderne Web kritike konačan uradak proglasio bezličnom i dosadnom daveži, pridonijelo tome da film nije doživio buzz kakav se očekivalo. Doduše, on jest na uloženih 66 milijuna dolara zaradio više od 110 (iako ga je na box officeu tukla 'Nemoguća misija'), ali teško da će ga se do kraja godine više itko sjećati. Osim ako osvoji Oscara.

Ruku na srce, Spielbergova saga o Prvom svjetskom ratu prošla je svakako bolje od priče o Drugom svjetskom ratu njegova kolege Lucasa, čiji je novi uradak 'Red Tails', priča o crncima koji su se borili kao piloti američkog zrakoplovstva, potpuno propala – ne samo da ga 30 godina nitko nije htio financirati, već je Lucas konačno osobno uložio 58 milijuna, a zaradio svega 33.

Možda ipak nije važno kojeg se rata hvatate, već kako to činite?

'Birdsong'

Koliko god da se činio generalno nepopularnim, Prvi svjetski rat jest zanimljiv novi trend, a odražava se čak i u televizijskom programu. 'Birdsong', još jedna adaptacija romana, ovog puta autora Sebastiana Faulksa, televizijska je serija u produkciji BBC-ja, koji je 2003. proveo veliku anketu u potrazi za omiljenim britanskim romanom svih vremena, a kada se 'Birdsong' našao na nevjerojatno visokom 13. mjestu. Stoga ne treba čuditi što je, nakon radiodrame i predstave, priča o predratnim i ratnim iskustvima mladog Stephena Wraysforda konačno stigla i do televizije.

Mini-serija od svega dvije epizode (u osnovi prepolovljeni TV film) prikazana je u siječnju 2012, a britanski kritičari nisu prezali od usporedbi nacionalnog projekta sa Spielbergovim, naglašavajući superiornost otočke televizijske izvedbe u usporedbi s promašenom holivudskom dramskom megalomanijom. To se odrazilo i u pristojnoj gledanosti projekta – prva je epizoda u prime timeu zabilježila šest milijuna gledatelja, dok je druga izgubila njih milijun, iako je i dalje riječ o nešto više od 20 posto ukupnog TV gledateljstva. Za usporedbu, BBC-jevu dramsku seriju 'Call The Midwife' gledalo je gotovo devet milijuna ljudi iste večeri.

Zanimljivo je da se trendu lani priklonila i Hrvatska – 'Josef' Stanislava Tomića dobio je pulsko priznanje za specijalne efekte, mnoge je oduševio svojom atraktivnom fotografijom i činjenicom da izgleda daleko bolje nego što bi film snimljen za manje od milijun kuna po predrasudama 'trebao' izgledati. Ali ovu sagu o austrougarskom vojniku i zamjeni identiteta u Galiciji 1915., atraktivnoj fotografiji i Marku Perkoviću-Thompsonu unatoč, u konačnici nije pogledala ni desetina hrvatske publike srpske gay 'Parade'.