Film ATANAS GEORGIEV ZA TPORTAL:

'Ljubav i brak nemaju ništa zajedničkog'

Redatelj i jedna od glavnih zvijezda dokumentarnog filma 'Plati i ženi', nedavno na DVD-u objavljenog i u Hrvatskoj, govori o čak devet godina dugom pothvatu snimanja tog uratka, plaćenim brakovima, snimanju na opasnim bečkim lokacijama, novim planovima...

Restart i Dokukino Croatia hrvatskoj su publici nakon festivalskih projekcija sada i na DVD-u donijeli makedonski dokumentarni hit 'Plati i ženi', priču o mladim Balkancima koji odlaze u Austriju sa studentskim vizama. Umjesto da se vrate kući gdje ih čeka neizvjesna budućnost tranzicijskih zemalja, ti muškarci plaćaju od 7000 do 12.000 eura za austrijske 'supruge', nadajući se da će tako dobiti austrijsko državljanstvo. Atanas Georgiev, danas 35-godišnji redatelj, 1999. je završio akademiju u Skoplju pa upisao postdiplomski studij u Beču.

'Kako i zašto, ne znam! Ali tada mi je to mjesto izgledalo odlično za to da provedem više vremena u njemu te istražim svijet izvan Makedonije', objašnjava Atanas i dodaje:

'Tih godina Makedonci nisu mogli putovati u europske zemlje bez vize pa nije bilo lako ostati u zapadnoj zemlji dulje vrijeme bez vraćanja u matičnu zemlju i novog vađenja vize, ali ja sam se već nekako snalazio. Izvadio sam vizu na šest mjeseci, uspio sam naći sobu u jednom velikom stanu koji sam dijelio s cimerima koji su dolazili iz raznih krajeva Balkana, pa i svijeta. Tada sam prvi put uvidio što znači biti građanin drugog reda, a najviše nam je bilo bolno i frustrirajuće beskrupulozno birokratsko maltretiranje pri vađenju i produljivanju vize. I tada je netko od nas dobio ideju da sklopimo brakove s onima koji su imali bolje papire u krugu naše grupe da bismo izbjegli svu frustrirajuću birokraciju i da bismo se domogli tako dragocjene radne dozvole koja bi nam omogućila da napokon dobijemo dostojanstven posao. I sasvim spontano, kao filmaš i dokumentarist nisam smio propustiti takvu priliku. Našao sam neku kameru i polako počeo istraživati taj fenomen vjenčavanja zbog papira.'

Osobno ste se odlučili ženiti, tj. za potrebe filma postati protagonistom teme koju obrađujete – otkud ta odluka o pretvaranju sebe u pokusnog kunića?

Neki ljudi s kojima sam živio u tom velikom stanu već su krenuli s ostvarivanjem tog projekta, no snimiti ih i samim tim dovesti ih u opasnost da možda sasvim izgube pravo na vizu, čak i da budu protjerani iz zemlje, bilo je nešto za što nisam bio spreman. Stoga sam u jednom trenutku odlučio biti pokusni kunić i preuzeti tu odgovornost na sebe, odnosno izaći pred kameru i objasniti fenomen. Ali, hvala bogu, na kraju nisam bio glavni protagonist, što bi umrtvilo film i učinilo ga dosadnim. Srećom, tu je bio Marko, pa se onda pojavila Barbara, tako da glavna težina i pozornost nisu više bile na meni, nego su ostali likovi postali važniji, što je jako dobro.

Michael Moore vratio je takav personalizirani pristup u mainstream, Morgan Spurlock uništio si je zdravlje hamburgerima...

Snimanje dokumentarnog filma težak je posao. A još je teže biti u isto vrijeme protagonist. Mislim da ne bih opet napravio tako nešto. Često sam gubio uvid u ono što smo snimali, kako to izgleda i je li ispravno to što radimo. A što se tiče zdravlja, mislim da skoro svaki pravi i posvećeni autor dokumentaraca riskira svoje zdravlje, a često i život, pogotovo kad radi sa strašću. I mi smo imali opasnih situacija, no Beč je relativno siguran grad pa nismo popili batina u narkomanskom kvartu i dok smo snimali na ulicama s prostitutkama.

'Plati i ženi' sniman je pet godina. Zašto toliko dugo?

Tijekom tih godina uspio sam snimiti različite situacije. Svi kojima sam prišao s ponudom za financiranje projekta rekli su mi da sam lud, da se kanim dokumentarnog rada te da se to može izvesti jedino kao igrana varijanta. Od samog začetka ideje prošlo je čak devet godina, a ne pet! Upornost, strast i želja da snimim film s takvom idejom održali su me da izdržim do kraja. Naravno, film se kroz godine mijenjao, kao i njegovi likovi, a to se i vidi. No to je njegovo pravo bogatstvo.

Je li bilo teško toliko dugo ostati vezan za jednu priču?
'Plati i ženi'


Meni to nije predstavljalo toliki problem koliki je bio za moju djevojku i moju majku. To se vidi i u filmu. Naprimjer, moja djevojka nije mogla shvatiti zašto preuzimam toliki rizik na sebe. Moja majka, s druge strane, govorila mi je ili, bolje rečeno, prijetila mi da nikad više neće pričati sa mnom ako ponovim tako nešto. A da ne govorim o raznim producentima koji su mislili da sam lud jer sam bio uporan i tvrdoglav kao magarac.

Za jedne, brak je svetinja, a za druge samo ostvarenje raznih, uglavnom financijskih ciljeva - je li 'Plati i ženi' primjer toga da je kapitalizam stavio i ljubav na tržište?

Brak je danas postao proizvod kapitalizma. To je prvenstveno ekonomski sporazum, ugovor o nekakvom osiguranju. I upravo sustav unosi zabludu nastojeći izjednačiti ljubav i brak. Ljubav nema ništa zajedničkog s brakom. U sadašnjem malom svijetu ljubav je uglavnom nešto strano. Kako je ljudi ne razumiju i klone je se, ona se rijetko začne ili, ako se i dogodi, ubrzo uvene i umre. U filmu se vodi borba između upravo tih dviju stvari, a ljubav je ta koja se mora probijati kroz raznorazne institucionalne i mentalne barijere te na kraju ipak uspije pobijediti.

Koliko je suluda koincidencija to što je potencijalna supruga ispala pripadnica komunističke partije?

Odabrali smo Barbaru jer je imala stav o temi ovog filma. Njezin stav nije bio tako nonšalantan kao kod ostalih 'kandidatkinja'. Puno njih učinilo bi to samo zbog zabave i zezanja, a ona je od samog početka pokazala zrelost, čak je imala iskustvo s nekim prijateljima koji su se već vjenčali zbog papira pa je odlučila pomoći. A sad, to što je bila pripadnica komunističke partije suluda je slučajnost koja je stavila jagodu na šlag.

Je li Austrija jedinstven primjer ili ste tijekom istraživanja shvatili da je prodaja brakova masovna praksa u mnogim drugim zemljama?

To je univerzalna tema i događa se u skoro svim zemljama. Tijekom godina sam se naslušao svakakvih priča. Naletjeli smo na jednu stariju ženu koja je vrbovala mlade Filipinke da bi ih udala u Austriji za novac. Onda smo otkrili sve fore vezane za gej brakove i takozvane civil arrangements (komune koje se registriraju kao poligamne veze), posvajanje, internet dating, udaje u susjednim državama da bi policijska istraga postala teža... i sve to za radnu dozvolu ili sličan papir.

Na čemu trenutno radite?

'Funeral and Wedding Orchestra' naziv je novog filma koji je upravo ušao u produkciju. To je priča o pogrebnom orkestru u jednom gradiću u Makedoniji, koji zbog novoizgrađene kapele pored groblja sve manje i manje svira na pogrebima te je primoran svirati na svadbama. Riječ je opet o ozbiljnoj priči s uvrnutim humorom pa ako sve bude kako treba, publika bi trebala plakati na svadbama, a smijati se u pogrebnim scenama.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još