Biografije poznatih muzičara u filmskom svijetu vrlo su velik izazov. Uhvatiti ravnotežu između dokumentarističkog i igranog, a pritom ostati zanimljiv, nije nimalo lak zadatak. Prisjetimo se nekolicine filmova ispisane notama glazbenika koji su rušili tradiciju, žarili i palili ljestvicama i ostavili nas bez daha svojom pojavom na sceni.


Lady Sings The Blues

Životni put jedne od najvećih pjevačica jazza, Billy Holiday, nije bio posut laticama. Autor njene biografije ‘Lady Sings The Blues’ William Dufty iznio je na vidjelo surovost njenog odrastanja i kasnijeg života. Billy je prikazana kao tinejdžerska prostitutka, a knjiga priča priču o stradanju i patnji. Čitajući biografiju, čovjek ne može da se ne zapita je li sve to istina? Potpisnik djela tvrdio je da za sve postoje fizički dokazi u vidu transkripata i videomaterijala, ali nijedno od svjedočanstava nikad nije ugledalo svjetlo dana. Bilo kako bilo, svjetska javnost upoznala je novu dimenziju dive jazza.

Dvadesetak godina nakon što je knjiga uzdrmala javnost, konkretnije početkom sedamdesetih godina, ekipa iz Motown Productionsa i Paramount Picturesa pod redateljskom palicom Sidneyja J. Furieja odlučila je prikazati trnovit put Billy Holiday na filmskom platu s istoimenim nazivom.

Radnja filma, isto kao i knjiga, prati put pjevačice od odrastanja, preko vrhunca slave, pa sve do prerane smrti. Ono što je kritika najviše zamjerala filmu je odabir glavne glumice koja ga je svojom ljepotom zasjenila. Za one koji ga nisu gledali, radi se o Diani Ross.

No da ne budemo previše kritični, kao ugledni kritičari svjetski poznatih časopisa, reći ćemo da je vrlo pohvalna činjenica to da je on jedan od prvih biografskih filmova o životu glazbenika, a imamo i sve riječi hvale za fantastičnu vokalnu izvedbu gospodične Ross.

Kada smo već dotaknuli pojma glazbe, treba spomenuti da je Motown te godine izbacio dvostruki album, odnosno soundtrack filma, na kojem se nalaze pjesme Billy Holiday u izvedbi zvijezde filma, Diane Ross. Album je postigao ogromni komercijalni uspjeh dosegnuvši broj 1 Billboardove ljestvice i smatra se jednim od najuspješnijih albuma Ross, s obzirom da je u samo dva tjedna od izdavanja prodan u dva milijuna primjeraka.

Buddy Holly nije bio Wolfgang Amadeus Mozart, on je bio prava rock zvijezda. U priči, koja je također adaptacija knjige, izmjenjuju se vrlo dobra glumačka imena, ali film se vrti samo oko jedne osobe, a to je Gary Busey, koji nas je glumačkim talentom i perfektnom izvedbom vratio u vrijeme kada se rock and roll rađao i ostavio neizbrisiv trag u glazbenoj industriji.

Scenarija se uhvatio Robert Gittler, a u redateljsku stolicu sjeo je Steve Rash, te su uspjeli dočarati pune tri godine glazbenikovih uspona i padova, njegovu prevrtljivu i kreativnu narav.

'Priča o Buddyju Hollyju' podsjetila nas je na pjevača koji je žario i palio američkim glazbenim ljestvicama pedesetih godina prošloga stoljeća, a preminuo je u 22. godini života u avionskoj nesreći. Redatelju Rushu je u snimanju dosta pomogla i suradnja s Buddyjevom udovicom Mariom Elenom Holly.

Da se još malo vratimo na Buseyjevu izvedbu, koji je dotad američkoj publici bio najpoznatiji po filmovima kao što su 'The Last American Hero' i 'Straight Time', u kojem je glumio Hoffmanovog narkomanskog kompića. Gospodin Gary je inače glazbenik, njegovo izvođačko ime je Teddy Jack Eddy, a glazbena potkovanost zasigurno je imala utjecaj na njegovo fantastično uprizorenje velikana mladog rock and rolla.

Ne bi bilo pošteno, a da ne spomenemo ostatak glumačke ekipe. Treba izdvojiti dvojac Don Stroud i Charles Martin Smith u ulozi najbližih Buddyjevih frendova, koji su ostali zapamćeni po ulogama u 'Američkim grafitima', ali i izvedbu Marie Richwine kao mlade Portorikanke za koju će se vjenčati junak te priče.

Za adaptaciju brodvejskog hita, iza kojeg stoji Peter Shaffer, legendarni redatelj Miloš Forman vratio se na rodnu grudu nakon političke krize koja je zahvatila Čehoslovačku 1968. godine. U političkom azilu u obećanoj zemlji na pamet mu je pala ideja o snimanju filma o muzičkom geniju Mozartu. Ideja se transformirala u film koji se pokazao punim pogotkom.

Nagrade su frcale na sve strane - čak osam osvojenih Oscara - a zanimljivo je da su se Tom Hulce u ulozi Mozarta i F. Murray Abraham, koji je utjelovio Antonija Salierija, borili za Oscara za glavnu ulogu. Mnogi kritičari smatraju Formanov film remek-djelom i jednim od najboljih u toj kategoriji.

Priča o najvjerojatnije najvećem geniju u glazbenom svijetu prikazuje njegov život onako kako ga je proveo, bez trunke uljepšavanja. U centru radnje je odnos Mozarta i Salierija, koji je također bio iznimno talentiran glazbenik, ali u stalnoj sjeni genija.

Za kraj smo ostavili nekoliko zanimljivosti. Sjećate se jednog od najvećih Falcovih hitova, 'Amadeus'? Upravo je u tom filmu našao inspiraciju. Poznati pisac znanstvene fantastike Isaac Asimov hvalio je Abrahamov portret Salierija u svojoj kolekciji eseja 'The Relativity of Wrong', naglasivši da je zaslužio nagradu za najboljeg glumca.

Nismo završili priču oko kipića, a u ovoj verziji Salieri je uspješniji od Mozarta, s obzirom na to da je Murrayju Abrahamu pripala ta prestižna nagrada. Istovremeno, Američki filmski institut svrstao je film na 53. mjesto najboljih američkih filmova u svom izboru AFIs 100 Years... 100 Movies. I naravno da ovakav filmski klasik ne bi prošao bez parodije u Simpsonima, s Lisom u ulozi Salierija i Bartom kao Mozartom.

Kultni britanski redatelj Alex Cox, kojeg pamtimo po filmovima Repo Man i El Patrullero, okuražio se, ili možda čak drznuo, ispričati svoju viziju biografije legendarnog punk benda. Po samom naslovu može se zaključiti da se radi o Sex Pistolsima, a glavna faca benda, Johnny Rotten, našao se jako uvrijeđenim nakon premijere, optužujući Coxa za iskrivljavanje istine i vrlo slobodnu interpretaciju povijesnih činjenica.

No pustimo naklapanja i spomenimo da je to nadasve velika ljubavna priča. Naime, Sid Vicious, basist grupe Sex Pistols, i Nancy Spungen definitivno su jedan od najkontroverznijih parova svih vremena, a film prikazuje njihovu vezu, Sidove glazbene dane i Nancynu misterioznu smrt.

Glumac kojem je pripala čast odglumiti glazbenu legendu je Gary Oldman, a njegovu životnu pratnju Nancy zaigrala je Chloe Webb. Oldman se toliko zanio u ulogu da je smatrao da bi trebao skinuti koji kilogram pa se prije početka snimanja bacio na režim rigorozne dijete zbog koje je završio u bolnici.

Kritika, poput Rottena, i nije bila toliko zadovoljna, ali svatko tko je svoje tinejdžersko doba proveo u tom kaotičnom razdoblju morao je barem nekoliko puta pogledati taj film. Na soudtracku su radili mnogi poznati glazbenici koji su čast filmu odali pjesmama. Među njima našao se bivši frontmen grupe The Clash, Joe Strummer, čija pjesma 'Love Kills' otvara film, a također je i njegov simbol.

Stvarno, ali stvarno ne možemo zamisliti nijednog drugog glumca umjesto Vala Kilmera u ulozi glazbene legende Jima Morrisona. Njihova fizička sličnost je neupitna, ali ono što je fascinantno jest to da je Kilmer većinu glazbenih dionica otpjevao sam. Koliko je dobar, dokazali su i članovi benda koji su izjavili da na trenutke nisu mogli naći razliku.

Oliver Stone latio se režije i nastojao prikazati Morrisona od fakultetskog okruženja pa sve do smrti u kadi u Parizu. Baš kao što je bilo i cijelo razdoblje u kojem su Doorsi bili na vrhuncu slave, a to je bilo vrijeme droge, alkohola, seksa i rocka, tako je Stoneova ekranizacija, moglo bi se reći, filmska halucinacija s biografskim elementima.

Polovicom osamdesetih godina napokon su prodana prava za film o poznatoj grupi. Isprva su kružile glasine da bi se redateljske palice mogao prihvatiti Brian De Palma ili Martin Scorsese, no izbor je pao na Stonea koji je prvi put čuo za Doorse tijekom Vijetnamskog rata i otada je fasciniran Morrisonom.

Konačnu odluku donijeli su članovi benda nakon što su pogledali Stoneov 'Platoon'. Mnogi glumci bili su razmatrani za ulogu legende rocka, kao što su Tom Cruise, Johnny Depp, John Travolta, čak i Richard Gere. Dužna čast svim navedenim glumcima, ali Val je ipak Val.

U glazbenoj povijesti često puta već spominjan koncert Sex Pistolsa 1976. godine u manchesterskoj dvorani Lesser Free Trade Hall bio je sudbonosan za nastanak jednog tada novog benda, koji je svoj prvi koncert održao u manchesterskom klubu The Electric Circus. Riječ je, naravno, o Joy Divisionu

Dugo, dugo vremena fanovi diljem svijeta očekivali su da će vidjeti svog glazbenog junaka i na filmskom platnu. Ovako je počela cijela priča: prije deset godina jedan je od fanova Joy Divisiona, producent Orian Williams, kupio biografsku knjigu Ianove udovice Deborah Curtis 'Touching From a Distance'.

Uz odobrenje Deborah i ostalih članova Joy Divisiona, Williams se odlučio na adaptaciju i ponudio režiju Antonu Corbijnu, koji nije snimio nijedan dugometražni film. Šira javnost upoznala ga je po režiji nekolicine videospotova, ali ponajviše po fotografijama.

U glazbenom svijetu najviše je poznat po višegodišnjoj uspješnoj suradnji sa skupinama kao što su U2 i Depeche Mode, ali i mnogim drugim facama iz svijeta filma i glazbe, poput Davida Bowieja, Elvisa Costella, Michaela Stipea, Massive Attack, Nicholasa Cagea, Clinta Eastwooda, Kurta Cobaina, Davida Byrnea...

U svijet filma ušao je prije nekoliko godina, upravo s prvijencem 'Control', koji je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu 2007. godine. Autobiografska priča o Ianu Curtisu, pjevaču kultnog benda Joy Division, dobila je izvanredne kritike te je, iako film nije prikazan u natjecateljskom dijelu festivala, Corbijn osvojio nekoliko priznanja.

Ljepuškasta Parižanka, kako je mnogi nazivaju od milja, svjetsku slavu je stekla preko noći. I to samo jednom ulogom. Znamo da je riječ o francuskom filmu 'La vie en rose' u kojem MarionCotillard perfektnom izvedbom utjelovljuje ikonu francuske glazbene scene Edith Piaf, čiji je nesretni život završio u 47. godini.

Život Edith Piaf dušu je dao za filmsku ekranizaciju. Rođena je u siromašnom pariškom predgrađu Belleville kao kći barske pjevačice i uličnog akrobata, a dio je djetinjstva provela živeći s bakom - vlasnicom bordela. Svakodnevica okružena prostitutkama i njihovom klijentelom vjerojatno je utjecala na njen životni svjetonazor i osobnost. Redatelj Olivier Dahan nizom flashbackova povezuje tri faze njena života – siromaštvo prije nego je postala popularna, razdoblje slave te sam pad, uzrokovan teretom slave i zdravstvenim problemima.

U gotovo svim nastupima u filmu korištene su originalne snimke Edith Piaf jer su filmaši zaključili da je njen jedinstveni glas nemoguće oponašati, osobito ako se teži autentičnom zvuku, što je redatelju bilo jako važno.

Još jednom treba naglasiti da je Marion Cotillard ušla hrabro u filmsku avanturu te uspjela prikupiti nekoliko prestižnih filmskih nagrada. Nakon Sophie Loren postala je druga glumica u povijesti koja je dobila Oscara za najbolju žensku ulogu, a da nije s engleskog govornog područja.

Na ovome popisu našli bi se još mnogi filmovi, no spomenut ćemo samo neke. Vjerojatno se slabo tko sjeća Laurencea Fishburnea prije Matrixa, ali on je ipak svoju ponajbolju ulogu pružio kao bivši muž rock'n'roll bakice u filmu 'What's Love Got to Do with It', biografskoj priči o Tini Turner koju je fenomenalno skinula Angela Basset. Laurence je u ovom filmu glumio Ikea Turnera. Oboje su bili nominirani za Oscara za svoje izvedbe.

Jamieja Foxxa dosta vremena kritika i struka smatrali su drugorazrednim glumcem. Ali sve se promijenilo nakon njegove izvedbe Raya Charlesa u filmu 'Ray', jednog od najpoznatijih svjetskih glazbenika, nakon koje je kući otišao sa zlatnim kipićem. Gary Oldman se u glazbenim biografijama nije okušao samo kroz ulogu Sida Viciousa, nego je na izuzetno strastven i hipnotičan način fantastično utjelovio jednog od najvećih glazbenih genija, Ludwiga van Beethovena, u filmu 'Immortal Beloved'. Za kraj ostavljamo 'Hod po rubu', priču o legendarnom country pjevaču Johnnyju Cashu, koja se fokusira na njegovu raniju karijeru i život, posebice na ljubav s June Carter. Glumačka kombinacija Joaquina Phoenixa u ulozi Casha i Reese Whiterspoon kao njegove ljubavi izvrsno nam je prenijela njihove živote na filmsko platno, a zanimljivo je da su sve glazbene dionice otpjevali upravo glavni glumci.

Kako biva kod ovakvih tema, popis bi bio podugačak. Pozivamo vas da nam se pridružite u komentarima i kažete nam koji su vama dragi filmovi u kojima glazbenici imaju glavnu riječ.