Film DAVID PROTIV GOLIJATA

Nezavisni američki filmovi koji su potukli Hollywood

Amerika je kolijevka filmske industrije. Od same pojave celuloidne vrpce pa sve do danas Hollywood drži primat te svojevrsni filmski monopol. Kako sve u životu ima alternativu, tako je ima i kinematografija, u ovom slučaju to je tzv. nezavisni film

Što je zapravo nezavisni film? To su većinom nekomercijalni nezavisno producirani filmovi, često nazivani i art ili indie filmovima. Ciljaju na određenu publiku, ne obraćaju previše pažnju na utržak s kinoblagajni, često se snimaju s vrlo malim budžetom, a redatelji pokušavaju ostvariti svoje umjetničke vizije ili pak kreativne želje putem njih. Prisjetimo se nekih filmova koju se suprotstavili holivudskom mainstreamu, te instantno dobili pridjev kultnog.


Noć živih mrtvaca


'Noć živih mrtvaca' jedan je od vrhunskih primjera indie filma. Sam po sebi briljantan je primjer klasične horor priče koji će utjecati na cijeli val hororaca nastalih sedamdesetih godina. Također moramo se zahvaliti redatelju Romeru što je progurao upravo zombije kao glavne negativce, jer da nije bilo njega, vjerojatno se nikad ne bi dogodio njihov veliki povratak na filmska platna i televizijske ekrane.

Najprije su mu 'pomogle' negativne kritike koje su izašle u Reader's Digestu. Taj časopis se zgražao nad scenama kanibalizma i sličnim gadostima, a čak se zalagao i za zabranu filma. Antireklama mu je, paradoksalno, donijela planetarnu slavu dokazujući da je i loša kritika dobra reklama. Danas u pregledima filmske umjetnosti ovaj film nosi pridjev kultnog, a svaki filmofil koji drži do sebe pogledao ga je sigurno nekoliko puta.







Terminator

Možda će se mnogi začuditi zašto se baš ovaj film našao na našem popisu. Na prvi pogled Terminator je tipičan proizvod Hollywooda. No kada pogledamo malo bolje, iza siline specijalnih efekata nalazi se redatelj koji je bio u tek u proboju, pomalo opskuran glavni lik i proračun s kojim se ne snimaju blockbusteri. I, eto, dobili smo obilježja nezavisnog filma.

No ako želite konkretan primjer prave nezavisnosti, to je zasigurno čovjek koji stoji iza apokaliptične vizije budućnosti, a zove se James Cameron koji je odustao od studija fizike, oženio konobaricu, vozio kamion i pušio marihuanu. Nakon napuštanja životne filozofije koja glasi 'živim iz dana u dan' prihvatio se pisanja filmskih scenarija te prodao 'Terminatora' za samo dolar - pod uvjetom da režira film. Šest milijuna dolara utučenih u ovaj SF klasik čini se sitnišem naspram budžeta za neke od njegovih budućih hitova. Dovoljno je izdvojiti 'Titanic' s budžetom od 200 milijuna dolara te 'Avatar' s ulogom od nevjerojatnih 237 milijuna zelenih novčanica.

Kada danas pričamo o radnji filma, i ptice na grani bi vam mogle reći o čemu se radi. Ali manje poznata činjenica jest to da je metalni ubojica iz budućnosti plod Cameronove noćne more. Da se ružni snovi ponekad i isplate, dokaz je upravo 'Terminator', jedan od najvećih futurističkih filmova, kojem je, naravno, pomogla slika i prilika najuspješnijeg austrijskog proizvoda svih vremena, Arnolda Schwarzeneggera, da uđe u povijest filmske industrije kao jedan od klasika.







Čudnije od raja

Jim Jarmusch
status nezavisnog filmaša dobio je već odavno, na sceni egzistira već tri desetljeća. Postavio je standarde indie scene, a još uvijek je jednako originalan i svjež iz filma u film.

Čudnije od raja jedan je od najcjenjenijih Jarmuschevih filmova, drugi u karijeri, koji mu je donio i priznanje struke. Kroz naoko jednostavnu priču o mladiću koji, kao i većina ljudi s kojima se susreće, životari u New Yorku, što se tek neznatno promijeni posjetom rođakinje iz Europe, film iznimno uvjerljivo prikazuje rezignirani svijet suvremenih Amerikanaca, pomirenih sa sivom, neuzbudljivom svakidašnjicom u kojoj nema nimalo intrigirajućih događaja ni likova, a kamoli vanjskoga glamura.







Seks, laži i videovrpce

Steven Soderbergh
za ovaj film scenarij je napisao u samo osam dana, snimio ga za pet tjedana s budžetom od milijun dolara. Entuzijazam mladog redatelja isplatio se, a njegov debitantski film osvojio je Zlatnu palmu te bio nominiran za Oscara. Kako filmski stručnjaci znaju reći, dobar scenarij 90-postotna je šansa da film uspije, a Soderberghov je nadasve originalan. Kultni status može zahvaliti i glumačkoj ekipi koja se sastoji od tada mlađahnog Jamesa Spadera, Andie MacDowell i u to vrijeme dvoje nepoznatih glumaca, Laure San Giacomo i Petera Gallaghera.

Dvije godine prije nego što je Tarantino došao na scenu, Steven Soderbergh je sa svojim legendarnim djelom otvorio put cijeloj novoj generaciji niskobudžetnih filmova.







Munjeni i zbunjeni


Teksaški redatelj Richard Linklater u karijeri je napravio nekolicinu filmova koji su dobili same petice s kritičarske strane, poput 'Slackera', 'Prije svitanja' i pravog malog remek-djela 'No Waking Life' iz 2001. godine. No ovdje ćemo se vratiti na njegovo dosta ranije djelo s autobiografskim elementima koje govori o problematici srednjoškolaca, 'Munjeni i zbunjeni', čiji su glavni protagonisti tinejdžeri željni zabave.

Zanimljivo je da je film izbacio i inicirao nekoliko sjajnih mladih glumaca i budućih filmskih zvijezda. Na primjer, Matthew McConaughey bi u ovom trenutku možda bio odvjetnik, da nije bilo slučajnog susreta njega i producenta u hotelskom baru u Austinu, gdje je studirao pravo na teksaškom sveučilištu. U filmu se pojavljuje i Ben Affleck koji je kasnije stekao zavidnu karijeru i, za razliku od McConaugheyja, znao glumiti i u tzv. nezavisnim filmovima, a imali smo priliku vidjeti i mlađahnu Millu Jovovich. Linklater nam je, osim indie uratka, dao jedan od najboljih i najsmješnijih generacijskih filmova.







Reservoir Dogs

Početkom devedesetih godina, Tarantino je radio u videoteci i u roku od dva tjedna napisao scenarij za svoj debitantski film. Riječ je, naravno, o Reservoir Dogs koji je proglašen modernim noir klasikom, a utjecao je na ponovni proboj američke nezavisne produkcije. Mladom redatelju kritika je zamjerala nedostatak priče i nerazrađene karaktere, ali kao što je vrijeme pokazalo, danas se njegov debi smatra jednim od najboljih američkih nezavisnih filmova.

Radnja filma vrti se oko pokušaja organiziranja pljačke, ali govori o mnogim drugim temama. Svojim prvijencem uspostavio je estetiku koju će kasnije koristiti u mnogim drugim filmovima, a danas je smatramo njegovim zaštitnim znakovima. Riječ je, naravno, o nasilnim zločinima, upečatljivim dijalozima, referencama na popularnu kulturu, obujmu psovki i nelinearnoj narativnoj strukturi. Prisjetimo se zabavne analize, mogli bismo reći i postmodernističke, Madonnina glazbenog hita 'Like A Virgin' s početka filma:








Gummo


Kako je troje tinejdžera skraćivalo dosadu u američkom gradiću Xenia u Ohiju početkom sedamdesetih, najbolje nam je prikazao Harmony Korine kojeg je svjetska publika upoznala po scenariju za vrlo nasilne 'Klince', te po režiji za 'Mistera Lonelyja'. Lišeni roditelja i prepušteni sami sebi, Bunny Boy, Solomon i Tummler provode dane drogirajući se, ubijajući mačke iz zračne puške i plaćajući usluge hendikepirane prostitutke.

Tema Gumma je tinejdžerska problematika u američkoj selendri. Socijalna white trash drama snimljena je polaroidom, superosmicom i 35-mm filmom. Reakcije su bile podijeljene, ali čak su i veliki filmaši poput Wernera Herzoga te Gusa Van Santa bili oduševljeni mladim filmašem, a Amerika je dobila zločestog dečka nezavisne scene.






Izgubljeni u prijevodu


Izolacija i samoća protežu se kroz cijeli drugi film Sofije Coppole, a u centru radnje je lik Scarlett Johansson koja glumi suprugu poslom opsjednutog fotografa. Na njezinu sreću susreće starijeg glumca Boba Harrisa u izvrsnoj izvedbi Billa Murrayja, koji je u evidentnoj krizi srednjih godina. Susret dvoje ljude u sličnoj životnoj situaciji doveo je do nježnog prijateljstva koje se pretvorilo u zabavu i istraživanje nepoznatog, velikog i drukčijeg Tokija.

Bez dramatičnog zapleta i isto takva raspleta, Sofia Coppola provela nas je kroz, jednostavno rečeno, lijepo putovanje. Nagrađena je mnogim nagradama, a ulazi u povijest kao jedna od rijetkih filmskih autorica s nominacijom za Oscara u kategoriji najbolje režije. Riješila se i stigme slavnog oca i postala jedna od najcjenjenijih redateljica današnjice.

Tko može zaboraviti legendarnu scenu Boba i Charlotte kada pjevaju u pripitom stanju poznati hit Bryana Ferryja 'More than this'?






Sreća


Ako poznajete temu filma Todda Solondza, zasigurno ćete se složiti s tvrdnjom da je ovo možda najironičniji naziv koji smo susreli u filmskoj industriji. Za one koje se ne znaju, radnja filma vrti se oko života tri sestre koje žive u predgrađu New Jerseyja. Svaka od njih ima svoj život, koji ima svoje uspone, padove i neostvarene snove. Neke žive naizgled sretno, ali u pozadini se krije nezadovoljstvo svojim životom.

Solondz je jedan od rijetkih redatelja koji se usudio pokrenuti temu pedofilije te je vrlo dobro obrađuje u liku psihoterapeuta Billyja. Veliki filmoljupci dobili su dovoljno neobičan i različit film od tipičnog Hollywooda, ali i mračan prikaz tipične američke svakodnevnice koji je izazvao mnoge kontroverze. Upravo zbog realizma, Solondz se zakačio s američkim cenzorskim odborom, koji mu je odbio dati 'prolaz' za mase. No nezavisna američka scena upotpunjena je još jednim radom koji danas mnogi smatraju klasikom filmske industrije devedesetih godina.






Ken Park


Larry Clark jedan je od prvih redatelja koji u svojim radovima prikazuje, moglo bi se reći, naturalizam kakav smo navikli čitati u Zolinim knjigama, samo prenesen u 20. stoljeće na filmsko platno. Također je redatelj kojeg zanima surovo odrastanje većine američkih tinejdžera koje je pokrenuo klasikom Klinci.

Pozornost na sebe opet je privukao s Kenom Parkom, filmom koji naziv nosi po imenu glavnog junaka. Ken je na prvi pogled sasvim običan mladić koji se vozi na skateboardu, staje, sjeda na klupicu, upali kameru i prospe si mozak nasred parka. I tako počinje još jedna Clarkova tinejdžerska saga puna droge, alkohola i seksa.

Koliki je enfant terrible filmske industrije, dokazao je kada je u Londonu napao i nokautirao predstavnika britanskog distributera Hamisha McAlpinea zbog različitih stajališta oko situacije na Bliskom istoku i terorističkih napada na SAD. Larry, Larry, baš znaš privući pažnju.






Mala Miss Amerike


Kada je supružničko redateljski par Jonathan Dayton i Valerie Faris dobio u ruke debitantski scenarij Michaela Arndta, znao je da film mora ugledati svjetlo dana. Punih pet godina trebalo je da se skupe financije, a danas imamo još jedan američki film koji nećemo brzo zaboraviti.

Radnja se odvija oko nezgoda obitelji koja odlazi na dugo putovanje žutim kombijem do Kalifornije kako bi njihova kćerka Olive mogla sudjelovati u natjecanju za 'Malu Miss Amerike'. Iako nezavisno produciran film je postigao veliki komercijalni i kritičarski uspjeh te je nagrađen mnogim nagradama, uključujući i dva zlatna kipića.

Tada malena Abigail Breslin, koja je glavna pokretačica radnje, ušla je u povijest kao četvrta najmlađa glumica koja je ikada nominirana za Oscar, a film je ujedno i redateljski filmski prvijenac redatelja Dayton i Faris koji su do tada klesali iskustvo ponajviše na MTV-u.


  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još