Film 5. VUKOVAR FILM FESTIVAL

Neženje, pornići i raspad braka

Iako dnevne projekcije na Vukovar film festivalu, za razliku od vrlo dobro popunjenih večernjih, još nisu zaživjele među publikom, ponudile su neke vrlo zanimljive dokumentarce, pa vjerujemo da imaju šanse zainteresirati veći broj gledatelja


Petak je na festivalu svakako obilježio duhoviti 'Gradonačelnik protiv bijele smrti' Erike Hnikove koji nemilosrdno secira živote 'starih momaka i cura', kao i malograđanski lifestyle jednog slovačkog 'malog mista'. Tamošnji gradonačelnik, bivši general, svojevrsni pandan Željka Keruma, samo s vojnim, a ne trgovačkim zaleđem (i, istini za volju, nešto simpatičniji, mada podjednako živopisan), odlučio je dekretom vjenčati sve samce u selu da bi se suprotstavio vrtoglavom padu nataliteta. No u pitanjima srca lokalni samci nisu spremni poslušati naređenja bivšeg generala. Istovremeno tužan i smiješan, topao i okrutno realističan, 'Gradonačelnik' je odličan komad dokumentarizma.

Slabiji dojam ostavio je mađarski dokumentarac 'Priča Pierrea Woodmana' o francuskom redatelju i producentu pornofilmova koji je uveo nebrojene djevojke iz istočne Europe u pornoindustriju. Mladi redatelj Peter Szajki, vjerojatno fasciniran pornografijom, snimio je etički poprilično problematičan film o 'svijetloj strani pornoindustrije', ako takvo nešto uopće postoji. Mladi redatelj, čini se, ne vidi baš ništa problematično u činjenici da lukavi Pierre, kao očito intuitivno vrstan psiholog, nagovara neiskusne, naivne, nesigurne i jedva punoljetne djevojke da se upuštaju u ne baš željene seksualne odnose. Dok djevojke tragaju za boljom zaradom i prečicom u postizanju životnog uspjeha (osobito onog mjerljivog nulama na računu), Pierre iskorištava njihovu slabost, a Szajki svojim pristupom temi daje lepršav ton kao da je riječ o proizvodnji sladoleda, a ne eksploatacijskom biznisu. Mizogini ton filma gotovo je nepodnošljiv; djevojke, po Pierreu i Szajkiju, nisu žrtve okolnosti i besramnog manipulatora, nego nemaju razvijenu vlastitu volju pa ih je moguće nagovoriti na bilo što. 'Muškarci su drugačiji', objašnjava Pierre. Impresivno, nema što!

U konkurenciji dugometražnih igranih filmova prikazan je rumunjski 'Hej! Kako si?' redatelja Alexandrua Mafteija, na čijoj je projekciji gostovao mladi glumac Paul Diaconescu izazvavši oduševljenje vukovarske publike. Nikakvo čudo uzme li se u obzir činjenica da je 'Hej! Kako si?' pravi crowdpleaser, posve drugačiji film od teških realističkih (i u pravilu sjajnih!) rumunjskih drama kakve smo navikli gledati posljednjih godina, otkako je rumunjska kinematografija doživjela svoj kvalitativni i kvantitativni bum. Mafteijev film šarmantna je i topla romantična komedija, protkana crnohumornim tonovima, koja na ležeran način progovara o raspadu braka i bračnoj monotoniji.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još