Film NAPADI I ZABRANE

10 najkontroverznijih filmova svih vremena

Američki rasisti, napaljeni jugoslavenski komunisti, nacisti, kanibali i pakistanski vampiri – jeste li spremni za svijet pravih filmskih kontroverzi?

Kako temu opsega jedne knjige sabiti na internetski tekst sa svega deset probranih naslova? Odgovor je jednostavan – metodom nemilosrdne selekcije. Ovih 10 najkontroverznijih filmova svih vremena u startu eliminiraju klasične šokove, standardnu seksualnu provokaciju i video nasties klasike s kojekakvih klasičnih cenzorskih lista. U džungli globalne produkcije uvjetima udovoljava nekoliko desetaka, zapravo čak i stotina naslova koji su u više od sto godina filmske povijesti uzrokovali kontroverze na najrazličitije načine. Stoga iz tog nepreglednog bogatstva celuloidne i video provokacije predstavljamo mini-listu, selekciju deset odabranih naslova koji uzdrmali kulturni, društveni i politički establišment pojedinih država i regija.

'Rođenje nacije'
1. ROĐENJE NACIJE (1915)

D. D. W. Griffith te davne 1915. godine nije bio svjestan da snima nešto što će postati zabranjivanim rasističkim pamfletom, a koji će desetljećima kasnije uznemiriti svijet (štoviše, naivno je tvrdio da ni sam nije rasist); u današnjoj situaciji, s Obamom na čelu njegove federacije, cijela stvar izgleda posebno bizarno, s bijelcima nafarbanima kremom za cipele ne bi li glumili zle crnce i hrabrim jurišnicima KKK-a koji oslobađaju svijet od tamnopute napasti. Griffith je jednostavno snimao ono što je smatrao poviješću voljenog američkog Juga, a istodobno je snimio i remek-djelo koje je revolucioniralo tehnike korištenja kamere i načina režiranja, promijenivši medij filma zauvijek.

2. TRIJUMF VOLJE (1935)
Baš kao i Griffith, Leni Riefenstahl bila je redateljica iznimnih tehničkih dostignuća i poznavanja medija kojim se bavila. Jedini je problem to za koga je radila i na što je taj talent trošila. 'Trijumf volje' ostaje jedan od najvećih horora svih vremena, savršeno usnimljen prikaz ljudskog ludila i posljedica kolektivizma uz slavljenje kulta vođe; ukratko, propagandni nacistički film koji je prikazivao kongres Hitlerove stranke u Nurembergu 1934. godine. Leni danas proglašavaju jednom od najvećih redateljica svih vremena, ali propagandna težina filma ne može se zanemariti, pa nije čudno da je 'Trijumf volje' bio i slavljen i osuđivan u isto vrijeme. A onima koji su ga branili kao dokumentarac (prije svega sama Leni nakon rata), Susan Sontag pametno je poručila: 'U 'Trijumfu volje' dokument (slika) nije samo zapis stvarnosti; 'stvarnost' je konstruirana kako bi služila slici.'

3. ZLATNO DOBA (1930)
Luis Buñuel i Salvador Dali danas se smatraju jednim od najvećih umjetnika 20. stoljeća, ali kada su 1929. s 'Andaluzijskim psom' svijetu predstavili svoju viziju nadrealne filmske avangarde, bilo je to kao da su bacili bombu u samo srce filmskog establišmenta. Uzmemo li u obzir da je jedna od glavnih zadaća umjetnosti preispitivati granice intimnog i društvenog te nemilosrdno eliminirati tabue u procesu, Buñuel i Dali su bili i više nego uspješni, posebno sa svojim sljedećim (i posljednjim) zajedničkim projektom 'Zlatno doba', koji je otišao korak dalje u svetogrđu (između ostalog, tu je Isus kao Markiz de Sade) i skatologiji. Na premijeri 'Andaluzijskog psa' Buñuel je napunio džepove kamenjem, strahujući od nereda – nije ih bilo, ali zato je projekcija 'Zlatnog doba' u čuvenom pariškom Studiju 28 završila napadom desničara, katoličkih fanatika i antisemita, koji su demolirali kino i u lobiju postavljenu nadrealističku izložbu. Film je u konačnici oborio rekorde zabrane, ostavši u bunkeru gotovo 50 godina, ne bi li tek 1979. godine krenuo u normalnu, legalnu distribuciju.
'Zlatno doba'


4. W.R. - MISTERIJE ORGANIZMA (1971)

Već sama ideja o spajanju seksualne i komunističke revolucije u Jugoslaviji ranih sedamdesetih bila je dovoljno radikalna, ali način na koji je Dušan Makavejev to upakirao, zajedno s dokumentarnom analizom života i djela kontroverznog Wilhelma Reicha te mladom i polugolom Milenom Dravić koja se bori za seksualne slobode komunizma... Pa, recimo da je bio ipak 'malo puno' previše. Milena kao metafora otpora ruskoj komunističkoj nemani u bizarnom je odnosu s Lenjinom, koji joj zbog problema s doživljavanjem orgazma odreže glavu klizaljkom, predstavljajući 'crveni fašizam' u napadu na slobodu radničke klase. Tako nekako. 'Misterije organizma' odmah su zabranjene u Jugoslaviji, a Makavejev je morao u emigraciju, gdje je snimio još pokoje remek-djelo ('Sweet Movie', 'Montenegro').

 

5. FANDO I LIS (1967)

'W.R. - Misterije organizma'

 


Teško se odlučiti – ako netko zna snimiti izuzetna djela visokog napona provokacije, onda je to Alejandro Jodorowsky, čije je remek-djelo 'The Holy Mountain', prije svega zbog prikaza dugo godina zataškavanog okrutnog šezdesetosmaškog masakra meksičkih studenata koji je provela korumpirana desničarska vlast, još tijekom snimanja svom autoru na vrat navuklo vrlo otvorene prijetnje smrću od same državne vojske. No njegov prvi film, radikalna, nadrealistička priča o mladiću po imenu Fando i njegovoj paraplegičnog djevojci Lis još je 1968. nagovijestio budućnost autora – te godine premijera na festivalu u Acapulcu završila je velikim neredima; Jodorowsky je jedva spasio živu glavu od gomile koja ga je pokušala linčovati, zasuvši njegov automobil kamenjem pri bijegu. Jodorowsky je zamalo deportiran iz zemlje, film je ostao zabranjen u Meksiku tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, a počeo se širiti i trač o tome da je Jodorowsky zapravo vampir, što je praznovjerno meksičko društvo tog vremena zaljučilo na temelju ispijanja prave krvi u jednoj od scena.

6. 120 DANA SODOME (1976)
Pier Paolo Pasolini bio je jedan od najutjecajnijih talijanskih intelektualaca, a filmska djelatnost bila je samo dio njegovog renesansnog spektra talenata. Kada je 1976. godine odlučio snimiti '120 dana Sodome', mogao je očekivati ljutitu reakciju (ne samo) talijanske desnice. A ta je reakcija kulminirala Pasolinijevim ubojstvom nedugo nakon premijere. Priča je to o skupini fašista koji se u zadnjim danima rata iživljavaju nad mladim zarobljenicima, oživotvorujući najokrutnije zamislive sadoseksualne zločine iz djela Markiza de Sadea. '120 dana Sodome' ostaje ne samo njegovim najpoznatijim i najozloglašenijim filmom, već jednim od rijetkih naslova koji i danas, 33 godine nakon što je snimljen, ostaje zabranjen u prilično velikom broju zemalja, unatoč tome što su ga velikani poput Hanekea i Scorsesea proglasili remek-djelom te javno apelirali na shvaćanje umjetničke vrijednosti ovog izuzetnog, koliko i uznemirujućeg djela.

www.timeout.com

7. POSLJEDNJE KRISTOVO ISKUŠENJE (1988)

Ni sam Scorsese nije izbjegao nevolje tijekom svije karijere. Kad i u komunističkoj Jugoslaviji svećenici prosvjeduju glasnom zvonjavom zbog projekcije holivudskog spektakla jednog od najslavljenijih redatelja filmske povijesti, onda znate da je Crkva stvarno uznemirena. Naravno, od tada pa do danas snimljeno je mnoštvo daleko radikalnijih destrukcija kršćanskih dogmi, ali 1988. godine to je učinila filmska A-liga – Martin Scorsese adaptirao je zabranjivani roman Nikosa Kazantzakisa o Isusu kao običnom smrtniku koji je ševio iz gušta. I cirkus je mogao krenuti. Zapravo, prosvjedi su počeli prije nego što je film bio završen, no najdalje su otišli francuski fundamentalisti, koji su svoju kršćansku ljubav pokazali bacanjem Molotovljevih koktela na kino u Parizu, ozlijedivši 13 gledatelja, od kojih je četvero završilo u bolnici s teškim opekotinama. U Meksiku i Čileu film je dugo godina bio zabranjen, a ni danas ga gledatelji Filipina, Singapura i Južnoafričke Republike ne mogu legalno pogledati. Konačan rezultat cijele strke? Nominacija za Oscara.

8. BITKA ZA ALŽIR (1966)
'Bitka za Alžir'

Tko zna je li Gillo Pontecorvo bio svjestan da te 1966. godine u Alžiru snima nešto što će se danas smatrati ne samo jednim od najboljih, već i najutjecajnijih filmova svih vremena bez kojeg Oliver Stone i Steven Soderbergh možda nikada i ne bi snimali to što snimaju. Ali definitivno je morao biti svjestan da će njegova analiza alžirskog otpora francuskoj kolonijalnoj vlasti, snimljena svega nekoliko godina nakon kraja rata i s pravim osuđenim teroristom (vođa FLN-a Saadi Yacef) u glavnoj ulozi, biti pravi celuloidni dinamit. Naravno, film je pet godina bio zabranjen u Francuskoj, a nije mogao ni u Cannes, zbog čega je premijerno prikazan u Veneciji, gdje je dobio glavnu nagradu. Scene mučenja alžirskih zatvorenika od okrutne francuske vojske izrezane su iz američkih i britanskih distribucija, ne bi li uvrijedile saveznike, a 'Bitka za Alžir' danas se, zbog svog zastrašujućeg realizma, prikazuje američkoj vojsci tijekom predavanja o borbi protiv urbane gerile.

9. CANNIBAL HOLOCAUST (1980)
Zovu ga najomraženijim filmom svih vremena i čistim eksploatacijskim smećem; drugi ga proglašavaju remek-djelom eksploatacijske ere i najboljim komadom kanibalskog horora sedamdesetih, koji je inspirirao sve na potezu od Tarantina do Elija Rotha, danas možda najvećih slavnih zagovornika za priznanje statusa remek-djela ovom ozloglašenom klasiku Ruggera Deodata. 'Cannibal Holocaust' šlepao se na trend krvavih mondo šokumentaraca (i stvorio trend koji su kasnije cijedili svi, od 'Blair Witch Projecta' do 'Cloverfielda'), prodavši fikciju o novinarima koji gube razum i živote u džungli prepunoj ljudoždera kao stvarnost. Do te mjere da je tijekom osamdesetih čak i u Jugoslaviji VHS kopija ovog filma cirkulirala kao pravi snuff – specijalni efekti su, što je rijetkost za filmove tog doba, zastrašujuće realni i danas, a zamislite tek kakvi su bili 1980. godine. Nije čudno da je nakon premijere u Milanu film odmah zaplijenjen i zabranjen, a redatelj Deodato našao se na sudu gdje je (najozbiljnije) morao dokazati da su svi glumci živi, ne bi li se spasio doživotnog zatvora. Svi ljudi su bili živi, naravno, ali zbog ubijanja životinja film je ostao zabranjen u velikom broju zemalja.

'Zinda Laash'

10. ZINDA LAASH (1967)
Zar smo već stigli do broja 10? Onda je definitivno vrijeme da skoknemo i do Dalekog istoka, gdje nas čeka poprilična gomila filmova koji zaslužuju upasti na ovaj popis, poput 'Užasa deformiranih ljudi' Terua Ishiija, jedinog japanskog filma koji i danas, nekoliko desetljeća nakon što je snimljen, ima status zabranjenog u zemlji u kojoj je naizgled sve dopušteno. Ili nekoliko kineskih naslova koji potpiruju hladni rat između Kine i Japana beskompromisnim prikazom japanskih ratnih zločina. Pa onda dokumentarci Kazua Hare...
Ali ipak smo se odlučili zaključiti priču u Pakistanu, gdje je 1967. godine snimljen 'Zinda Laash', Urdu verzija priče o Drakuli. Naravno da bi danas bilo nemoguće očekivati da ovaj film bude strašan ikome tko je pogledao barem jedan film u životu, ali bio je ovo prvi pakistanski film s etiketom X, koju je zaradio zbog horora, ne samo zbog seksa. Osim toga, 'Zinda Laash' ulazi u povijest i kao prvi pakistanski film na čijoj je projekciji jedna osoba doslovno umrla od straha!
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još