Film NEZABORAVNE NOTE NA FILMU

Glazbeni dokumentarci za sva vremena

Otkad je moderna glazba inficirala publiku mameći svojim čarima nepregledne horde obožavatelje na koncerte i festivale, kamere su željele zabilježiti i ovjekovječiti taj fenomen. Upravo zbog jedinstvene atmosfere glazbenih događanja, dokumentarni filmovi koji su ih popratili često bi postajali kultnim primjercima dokumentarizma, ili barem prozor u te neponovljive trenutke obostranog uživanja u mašti i kreativnosti glazbenika i njihovih kreacija. Donosimo vam popis filmova glazbene tematike koji su ostavili traga u filmskoj industriji


Woodstock


Prije nešto više od četrdeset godina održao se jedan od najvećih glazbenih festivala svih vremena. Bilo je to doba vladavine ljubavi i mira, a jedina opasnost za naciju bio je velik oblak dima marihuane. Riječ je naravno o Woodstocku koji je u tri dana posjetilo više od pola milijuna mladih i starih glazbenih entuzijasta, od kojih su mnogi proputovali preko cijele Amerike, ostavili iza sebe posao i prijatelje kako bi prisustvovali festivalu glazbe, ljubavi, cvijeća i u tom kontekstu neizbježnog seksa.

Takav događaj nikako nije mogao proći bez kamera, pa je tako nastao jedan od najpoznatijih dokumentarnih filmova svih vremena. Čovjek čije ime je bilo ispisano na redateljskom stolcu ove trosatne dokumentarne rock-simfonije jest Michael Wadleigh.

Film o glazbenom događaju i fenomenu svjetskih razmjera bacio ga je u uspješne vode filmske industrije, plimni val prouzročen Woodstockom na kojem i dalje surfa omogućio mu je sigurnu starost. Naime, još uvijek zarađuje na tantijemama od prodaje ovog legendarnog dokumentarca.

Manje poznata činjenica je da je asistent režije i jedan od montažera bio danas poznati Martin Scorsese. Devedesetih godina film dobiva počasno mjesto u američkom Nacionalnom filmskom registru kao kulturna baština s povijesnim značajem, a časopis Entertainment Weekly nazvao ga je jednim od najzabavnijih dokumentaraca svih vremena. Generacije i generacije pogledale su bezvremensko putovanje izvođača i posjetitelja trodnevnog festivala, a ako ste bili alternativni srednjoškolac, zasigurno vam je ostala u pamćenju scena Hendrixove izvedbe američke himne kojom festival i završava.






No Direction Home: Bob Dylan


Trebalo je proći više od trideset godina da jedan od najvećih kantautora i pjesnika 20. stoljeća progovori ispred kamera o svom životu. Martinu Scorseseu je pošlo za rukom privoljeti Boba Dylana da se 'ispovijedi' u dokumentarcu No Direction Home: Bob Dylan u kojem je redatelj demistificirao njegov lik i djelo.

Dylan više nije mrzovoljni čudak, već topla i duhovita osoba koja je spremna ispričati kako je sve zapravo počelo. Film opisuje put mladog Roberta Zimmermana do njegovog današnjeg statusa i imena te kakav je utjecaj na rock glazbu i američko društvo imao. Zanimljiva je činjenica da do direktnog susreta redatelja i protagonista nikada nije došlo. Desetosatni intervju s Dylanom, specijalno snimljen za ovaj film, vodio je njegov menadžer i osobni arhivar, ujedno i suproducent filma Jeff Rosen.

Sam naziv preuzet je iz stiha legendarne pjesme Like A Rolling Stone koja se provlači kroz cijeli film, a obilježila je cijelu Dylanovu karijeru. 'Rodio sam se daleko od mjesta na kojem trebam biti pa mu se sad vraćam', riječi su poznatog glazbenika kojima opisuje svoje cjelokupno stvaralaštvo.

Trebalo bi naglasiti da Scorseseu ovo nije prvi susret s Bobom Dylanom. Sedamdesetih godina snima dokumentarac Posljednji valcer o zadnjem nastupu prateće Dylanove grupe The Band koji je visokom ocjenama nagrađen kod kritike, a osvojio je i srca publike.





Joy Division

Nedugo nakon igranog filma Control, koji je instantno postao popularan, izašao je njegov nasljednik u obliku dokumentarnog filma koji naziv dijeli sa slavnim bendom. Iako nije stekao popularnost prethodnika, može se reći da je kompleksnije djelo koje priču ne vrti samo oko Iana Curtisa, već pokušava cijeli bend staviti u kontekst tog vremena.

A vrijeme je revolucionarnih zbivanja u Manchesteru sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U glazbenoj povijesti često puta već spominjan koncert Sex Pistolsa 1976. godine u manchesterskoj dvorani Lesser Free Trade Hall bio je sudbonosan za nastanak benda, a svoj prvi koncert održali su u manchesterskom klubu The Electric Circus.

Pred kamere su tako stala sva tri preostala člana Joy Divisiona: Bernard Sumner, Peter Hook i Stephen Morris, zatim legendarni vlasnik i osnivač Factoryja Tony Wilson, producent Martin Hannett, bivši novinar New Musical Expressa Paul Morley te dizajner Peter Saville, čiji omot za Unknown Pleasures i dan danas glasi za jedan od najboljih. Svoju riječ u filmu dao je poznati fotograf i redatelj igranog filma o grupi, Anton Corbijn. Ispred kamere odvažila se stati i Annik Honoré, Curtisova belgijska ljubavnica.

Redatelju Grantu Geeu ovo nije prvo iskustvo s glazbenim dokumentarnim filmom. Poznat je po svom dokumentarcu Meeting People Is Easy u kojem je snimao Radiohead za vrijeme turneje povodom izlaska albuma OK, Computer.






Stop Making Sense


Bilo bi nepristojno pričati o čuvenim koncertima, a ne spomenuti Talking Heads i njihovu turneju iz 1983. kada su promovirali album Speaking in Tounges. Tri noći za redom članovi popularnog benda svirali su u holivudskom kazalištu Pantages, a sve je zabilježila kamera Jonathana Demmea.

Film ulazi u povijest filmske industrije između ostalog i zbog korištenja digitalne audio tehnike po prvi puta. Protagonist radnje je karizmatični David Byrne koji dominira u skoro svakom kadru, bilo da samo hoda bilo da paradira u prevelikom odijelu.

Američki magazine Time ovaj filmski uradak stavio je na broj jedan najboljih koncertnih filmova ikada snimljenih navodeći da se radi o čistoj koncertnoj magiji na djelu. Američki filmski kritičar Leonard Martin izjavio je da je ovo zasigurno jedan od najvećih rock filmova.

Ovaj film smatra se, zajedno s kultnim Woodstokom, najinovativnijim i najvažnijim glazbenim dokumentaracem. Jonathan Demme redatelj je brojnih velikih ostvarenja mimo glazbene tematike, među kojima je i kultni film Kad jaganjci utihnu.






Buena Vista Social Club


Nastao je kao klub i postao svojevrsna institucija, jedan od kultnih simbola Kube. Iako je na vrhuncu slave bio četrdesetih godina prošlog stoljeća, svoju punu slavu dobiva tek pedesetak godina kasnije kada Juan de Marcos, kubanski muzičar, te slavni Ry Cooder odlučuju napraviti novu snimku, stoga cijeli ansambl odvode u Amsterdam.

Režije se uhvatio poznati njemački redatelj Wim Wenders i od već ostarjelih muzičara napravio planetarne zvijezde. Neki od njih su tek tada snimili svoje prve solo albume, a svijet se tek tada prvi puta zainteresirao za glazbu Južne Amerike koja ima dugu povijest i tradiciju. Koliko je film bio uspješan, dokazuje to što je napunio i hrvatska kina, a također i koncerte gostujućih zvijezda poznate glazbene trupe.

Film prati glazbenike, njihova razmišljanja, život i proces stvaranja glazbe. Nominiran je za Oscara u kategoriji dokumentarnog filma, a osvojio je mnoge prestižne filmske nagrade.

Zadnji Wendersov izlet u dokumentarne vode premijerno je prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu, a radi se 3D filmu Pina kojim je odlučio ovjekovječiti koreografije kultne Pine Bausch.






U krevetu s Madonnom


Iako je kritika bila podijeljena, film je postao jedan od kultnih dokumentaraca, a prati život iza pozornice najpoznatije pop ikone današnjice, Madonne. Napravljen tijekom njezine zloglasne turneje Blond Ambition, brzinom svjetlosti je dobio atribut kontroverznog.

Turneja je bila nabijena religijskom i seksualnom tematikom, a skandal je izazvala pri izvođenju pjesme Like a Virgin. Ovaj vrlo uspješni dokumentarac pratila je i njena prva kompilacija hitova na kojoj se nalazila i pjesma Justify My Love čiji je videospot bio najprije zabranjen pa potom prikazivan samo iza ponoći zbog eksplicitnih scena seksualne prirode. Madonna je tim spotom ušla u povijest američkog MTV-a s obzirom da je prvi koji je zabranjen na ovoj prilično liberalnoj glazbenoj televiziji.

Uspjeh dokumentarca vjerojatno leži u kombiniranju fenomenalnih koncertnih snimaka, raznih događaja tijekom turneje i otkrivanju njenog privatnog života nakon gašenja svjetla pozornica. Od redatelja Aleka Keshishaina tražila je da ga napravi izravno i sirovo kao reality show. Film je umjesto razmažene dive pokazao ženu koja naporno radi, nesmiljenu šeficu velike umjetničke trupe. Iako je po samom naslovu publika očekivala seksualne scene, dobila je Madonnin stav o seksualnosti, slavi, novcu i religiji.

Teško je napraviti zaokruženi popis filmova čija je tematika glazba jer bi vjerojatno bio beskonačan. Ako vas zanimaju dokumentarni filmovi koju obrađuju cijele muzičke epohe, savjetujemo da bacite oko na Sumrak zapadne civilizacije ili u originalu The Decline Of Western Civilization o punk i metal sceni, te Synth Britannia u kojem britanski postpunk glazbenici uzimaju sintesajzer u ruke i stvaraju pod utjecajem Kraftwerka novi zvuk koji je obilježio osamdesete godine. Protagonisti su članovi benda Ultravox, Soft Cell, OMD, New Order, Human League, Gary Numan te mnogi drugi. U međuvremenu, pridružite nam se u stvaranju ove liste te nam u komentarima navedite svoje favorite najboljih i najutjecajnijih glazbenih dokumentaraca.






Zanimat će vas u MAXtv videoteci:

Joy Division
John Lennon - dečko koji ne obećava
The Clash - priča o Joeu Strummeru
The Doors: When You're Strange
Lou Reed: Berlin
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još