Film NIGERIJSKI REDATELJI:

'Mi smo nova filmska revolucija'

Kunle Afolayan i Zeb Ejiro, ikone Nollywooda, dolaze u Zagreb na Subversive Film Festival, a povodom toga, popričali smo s obojicom o nigerijskom filmu, njegovoj međunarodnoj snazi, ratu redatelja s meksičkim sapunicama i Stevenu Spielbergu

Kunle Afolayan sin je proslavljenog kazališnog i filmskog redatelja i producenta Adeyemia Afolayana, poznatog i kao Ade Love, pripadnik naroda Joruba, ekonomist koji je do 2005. radio u banci, a potom se počeo baviti filmom. Snimio je nekoliko iznimno popularnih naslova uključujući i 'Araromire' (‘Figurica’), koji je osvojio pet glavnih nagrada Afričke filmske akademije i doživio ogroman uspjeh u nigerijskim kinima.
Zeb Ejiro znan je kao Šeik nigerijske filmske i video industrije te kao jedan od očeva Nollywooda. Stvorio je, producirao i režirao 'Ripples' (1989-1994), najdugotrajniju sapunicu nigerijske nacionalne televizije, a osim što je potpisao neke od najvećih hitova nigerijske filmske scene, jedan je od osnivača i bivši predsjednik Udruge filmskih producenata (Association of Movie Producers - AMP) te član nadzornog odbora Nigerijskog udruženja filmskih redatelja (Directors Guild of Nigeria - DGN).

artmatters.info
Kunle Afolayan
Može li zapadna publika razumjeti nigerijske filmove ili će ih uvijek gledati kao egzotične, čudne uratke u kojima u potpunosti mogu uživati samo pripadnici nigerijske kulture?


KUNLE AFOLAYAN: Nigerijski se filmovi distribuiraju po cijelom svijetu, ali, da, uglavnom su namijenjeni Nigerijcima i afričkoj dijaspori. Razlog je taj što većina filmova nije snimana za veliko platno, a ni za festivale, već prije svega za DVD i VCD tržište. Neki od njih imaju sjajne priče, ali nemaju ono što im je potrebno da bi ih gledala međunarodna publika. Postoji i nova generacija redatelja, čiji cilj jest snimati filmove visoke kvalitete, a s kojima će se moći natjecati ne samo lokalno, već i globalno s naslovima koji dolaze s drugih kontinenata.

Koje su onda uobičajene reakcije gledatelja izvan Nigerije i dijaspore?

KUNLE AFOLAYAN: Naravno da svi misle kako svaki nigerijski filmaš snima samo jeftine kućne videe, ali to se polako mijenja. Prilično velik broj nigerijskih redatelja sada snima filmove koji ne samo da mogu ići u kina, već i u širu distribuciju.

ZEB EJIRO: Po mom iskustvu, reakcije su sjajne. Nigerijski film jedinstven je na mnogo načina. Prema izvješću UNESCO-a, Nigerija je druga filmska sila na svijetu, a naše filmove gledaju po cijelom svijetu. Danas, mnogi Afroamerikanci ne samo da gledaju naše filmove, već ih posebno cijene. Mogu u njima vidjeti sebe, svoju prošlost, svoje priče... Zapadnjaci vole naše filmove zbog naše jedinstvene kulture. Po cijeloj Africi, ljudi cijene naše jedinstvene priče, a naše zvijezde cijene u Europi, Americi i Aziji. To je nova revolucija u svijetu filma, a izgradili su je u potpunosti sudionici ove scene.

'Araromire' je drukčiji od većine poznatih nolivudskih naslova, prije svega zbog visoke razine produkcije. Je li to najava novog, 'stylish' vala nigerijskog filma, novog trenda?

KUNLE AFOLAYAN: Da, taj film probudio je mnoge redatelje, posebno nakon što je postao velikim hitom u kinima i putovao velikim svjetskim festivalima.

Diplomirali ste ekonomiju i radili u banci... Što vas je natjeralo da se krenete baviti filmom? Je li u pitanju povijest Vašeg oca koji je radio u kazalištu?

KUNLE AFOLAYAN: Naravno da sam se za film počeo zanimati još kao dijete, ali moj otac me nikad nije ohrabrivao za taj posao, kao ni ostalu djecu. Smatrao je da će nam biti bolje ako postanemo liječnici ili odvjetnici, za njega je obrazovanje bilo sve. Kada je preminuo, počeo sam se baviti glumom. Da, ja jesam studirao ekonomiju i završio u banci, ali dao sam otkaz da bih 2004. upisao filmsku školu, jer tada sam postao siguran u to što želim raditi do kraja svog života. A moje bankarsko iskustvo puno mi je pomoglo u onom dijelu posla povezanim s donošenjem odluka.

No Vi ste proslavljeni kao redatelj i producent najdugovječnije nigerijske sapunice... Je li to bio model na kojem ste snimali svoje filmske uratke i što mislite o tome da se nigerijski filmovi uglavnom uspoređuju sa sapunicama?

ZEB EJIRO: Moja sapunica 'Ripples' i danas je najdugovječnija sapunica u nigerijskoj povijesti. Pet godina se emitirala bez pauze. Da, možemo reći da je to svojevrsni predložak za filmsku industriju, jer je puno filmaša nove generacije u zemlji proizišlo iz svijeta televizije. Iako 'Ripples' nije nastao da bi bio model za film, jednostavno se tako dogodilo nakon što su neki menadžeri Nigeria Television Authorityja počeli uvoziti meksičke sapunice na naše televizije. Puno je producenata izgubilo poslove, jer su nigerijske tvrtke odjednom odlučile sponzorirati meksičke sapunice. Morali smo tražiti alternativu da bismo preživjeli i tako smo stvorili Nollywood.

Ljudi možda i ne griješe kada nolivudske filmove uspoređuju sa sapunicama. Kao što sam rekao, mnogi redatelji pekli su zanat na televiziji. Ali to se također mijenja, jer kada vidite neke novije filmove, poput akcijskog 'The President Must Not Die', vidjet ćete da Nigerija počinje producirati prave filmove.
paff.org
'Araromire'


Zovu vas Šeik, jer ste jedna od najbogatijih osoba u industriji. Kako ste stvorili svoje bogatstvo i što uopće znači financijski uspjeh u Nollywoodu – koliko novca može zaraditi nolivudski redatelj i koliko bogat može biti, posebno ako ga uspoređujemo s Hollywoodom ili drugim industrijama?

ZEB EJIRO: Zovu me Šeik zato što 80 posto glumaca, glumica, redatelja, producenata i scenarista prolazi kroz moje ruke. 'Ripples' je za mnoge osobe iz industrije bio teren za trening. Pomogao sam izgraditi Nollywood i zbog toga sam nagrađen najvećim nacionalnim priznanjem – bivši predsjednik Nigerije Olusegen Obasanjo dodijelio mi je počast Officer Of The Order Of the Niger (OON), za moj doprinos izgradnji filmske industrije. Moj film 'Domitila' promijenio je navike gledanja filmova u zemlji, jer je kultura odlazaka u kino umrla tijekom vojne diktature. Kina su pretvorena u crkve i svakodnevica je bila jako opasna. 'Domitilla' je sve promijenila, prikazivala se istovremeno u deset kinodvorana u istom danu, a tijekom dva tjedna imali smo tri projekcije dnevno. Bio je to najveći film svih vremena.

Naravno, naše bogatstvo ne može se uspoređivati s holivudskim. Nollywood je industrija u usponu. Budžet koji u Hollywoodu imaju za jedan film, u Nollywoodu bi poslužio za snimanje pet filmova.

Koje redatelje izvan svoje 'scene' najviše poštujete, imate li američke, zapadne uzore?

KUNLE AFOLAYAN: Veliki sam obožavatelj Mela Gibsona, kao glumca i redatelja, a volim Spikea Leeja i Denzela Washingtona.

ZEB EJIRO: Divim se Stevenu Spielbergu.

Hoćemo li jedan dan vidjeti crossover filmove, na način na koji je Hollywood prije koje godine prigrlio Bollywood? Postoji li šansa za širu mainstream prihvaćenost nigerijskog filma i priželjkujete li uopće takvo što?

ZEB EJIRO: Uskoro ćemo vidjeti puno crossovera i koprodukcija, s Hollywodom, ali i s Bollywoodom. Nedavno smo započeli i taj trend, snimali smo film 'Ije' u Los Angelesu, s glumcima s tri kontinenta, Afrike, Amerike i Južne Amerike.

KUNLE AFOLAYAN: Blizu smo toga. Upravo sam sklopio posao s francuskom produkcijskom kompanijom za jedan od budućih projekata. Dajte nam dvije do tri godine.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još