Film SILVIO MIROŠNIČENKO ZA TPORTAL:

'Današnja je cenzura teže uhvatljiva od one iz doba socijalizma'

Silvio Mirošničenko režirao je dva dokumentarna filma o cenzuri popularne kulture u doba komunističke Jugoslavije. Porazgovarali smo s redateljem o ovim djelima i njegovim budućim planovima

Do sada poznat po nekoliko kraćih naslova, a možda najpoznatiji po nagrađivanom dokumentarnom filmu 'Sevdah o rodama', priči o liku i djelu Ede Maajke, redatelj Silvio Mirošničenko na nedavnim je projekcijama na DORF-u u Rijeci i ovogodišnjim Danima hrvatskog filma u Zagrebu premijerno prikazao svoja dva nova dokumentarca o cenzuri u doba SFRJ – 'Druga strana rock and rolla' koja govori o cenzuriranju glazbe hrvatskih bendova i 'Pod udarom kritike', odličan presjek svih većih problema na koje su hrvatski filmski redatelji, uglavnom zbog političkih sadržaja svojih djela, nailazili u komunizmu.

Oba naslova klasičan su spoj zanimljive arhive i aktualnih intervjua s glavnim protagonistima, no dok 'Druga strana Rock and Rolla' traje svega pola sata, 'Pod udarom kritike' dvostruko je dulji. Zašto?

'Jednostavno je bilo više konkretnih zabrana i opstruiranja filmova. U glazbi je to graničilo s porezom na šund i nekim drugim oblicima cenzure koji su bili teže uhvatljivi.'

Kad je uopće snimljen materijal za glazbeni dokumentarac? Sudeći po nekim izjavama, prilično davno?


Snimljen je prije dvije i pol godine. Nakon toga sam upisao studij montaže na Akademiji dramske umjetnosti gdje sam morao mnogo raditi pa nisam uspio zgotoviti oba filma tako brzo. Osim toga, radilo se o ogromnoj količini pregledane arhivske građe i dugotrajnom istraživanju. A između svega toga pripremao sam i snimao novi film radnog naslova 'Limenke'.

Koji je od ta dva bilo lakše snimiti, glazbeni ili filmski?

Oba je bilo podjednako lagano snimati. Uvijek imam dugotrajne pripreme prije snimanja tako da snimanje teče bez problema. Razlike su bile u montaži. Film 'Pod udarom kritike' bilo je lakše montirati jer on nije podrazumijevao i detaljniji prikaz vremena socijalizma u kojem su se indirektno cenzurirali i opstruirali hrvatski filmovi. Film 'Druga strana rock and rolla', koji govori o cenzuri u glazbi je bilo teže montirati, jer sam želio kroz čitav film održati jednako brz tempo i glazbu koja je uvijek ili u pozadini ili u prvom planu.

Osim toga, morao sam voditi računa o prikazu vremena, a insistirao sam i na titlanju godine kada su se pjesme pojavile, kako bi se gledatelj mogao lakše snaći u vremenu. Čak i ja koji sam bio sudionik tog vremena, zlatne osamdesete, ponekad bih se zamislio i pitao hmmm, pa nije valjda da se ta pjesma pojavila točno te godine? Uvijek sam mislio da je to bilo nešto kasnije, ili nešto ranije. Ili, bi se pak pitao, hmmm pa nije valjda da je ta pjesma već tada predvidjela neke događaje ili vrlo precizno detektirala sve boljke ondašnjeg društva?

Pretpostavljam da vam je u slučaju 'Druge strane rock and rolla' najviše bilo žao što niste mogli doći do Štulića? Ili? Ima li netko koga niste mogli intervjuirati, a da ste jako željeli?

Naravno da mi je posebno žao što nisam mogao doći do Štulića i čitave priče o kultnoj Azri. No iskopao sam omotnice nekih ploča i singlica za koje mislim da se nikada nisu pojavile ni na jednoj hrvatskoj televiziji i mislim da je tu negdje posebna vrijednost dokumentarca. Još više od svega mi je žao to što nisam uspio kod tadašnjeg urednika progurati ideju da napravim seriju o cenzuri u glazbi i zasebnu seriju o cenzuri u filmu.

promo

Dakle, svakako smatrate da ove teme zaslužuju cjelovečernji tretman, dugometražne filmove pa možda čak i dokumentarnu TV seriju?

Upravo je to i bila moja prvobitna namjera. Užasno mi je žao što puno odličnih stvari nije ušlo u film. Žao mi je što smo neke slučajeve cenzure u filmu zbog produkcijskih ograničenja zaobišli, a koji su bili posebno zanimljivi. Izdvojio bih slučaj Zrinka Ogreste i njegova televizijskog filma 'Duet za jednu noć', koji je iz današnje perspektive benigan. Film je dugi niz godina odležao u bunkeru. Poseban je slučaj erotskog trasha Zvonimira Majcuga 'Oaza', u kojem za vrijeme erotskih scena sam Majcug govori kako su mu zaplijenili film itd. Eto, to su stvari koje su trebale ući u seriju. Još uvijek se nadam da su ovo samo pilot filmovi za dužu seriju o ovoj zahvalnoj temi.

Kako ste obavili istraživanje za ove filmove, je li bilo kakvih problema...?

Novine, internet, nazivanje i razgovaranje s dragim profesorima s Akademije, Hrvojem Turkovićem i Ivom Škrabalom, koji je također jedan od sugovornika u filmu.

Ako su ih propustili na festivalima, gdje i kako zainteresirani mogu pogledati oba filma?


Oba filma uskoro će se moći vidjeti na programu HRT-a.

Planirate li jednom snimiti i film o cenzuri iz devedesetih ili o tome što se sve događa danas?

To je još teže uhvatljivo nego u vrijeme socijalizma. Čak i sami filmski redatelji se slažu da su prije znali kada su i zbog čega zabranjeni, opstruirani ili marginalizirani. Danas im to nitko neće reći. Jednostavno vam projekt nije odobren i to je sve što treba da znate. Vuku me neke druge teme pa nezahvalne devedesete, prepuštam nekome drugome.

Znate li već koji je vaš sljedeći projekt, radite li na nečemu novom?

Novi dokumentarni projekt je u postprodukciji. Nosi radni naslov 'Limenke'. Prošao je na natječaju HAVC-a i radim ga u produkciji Artizane. Dokumentarac smo snimali u Splitu i pun je mediteranskog duha, što mi se posebno sviđa. Pokušat ćemo vam prikazati Split, onakvim kakvim ga još niste vidjeli.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još