Film NENAD PUHOVSKI:

'Snimajte hrabre filmove!'

Direktor najvećeg regionalnog festivala dokumentarnih filmova, ZagrebDoxa, proveo nas je kroz zanimljiv program te novitete

ZagrebDox će se održati od 27. veljače do 6. ožujka u pet dvorana multipleksa Movieplex, a domaća će publika u osam festivalskih dana na zagrebačkim kinoplatnima imati priliku pogledati više od 140 aktualnih svjetskih dokumentaraca. Direktor festivala Nenad Puhovski govori o gerilskim počecima festivala te savjetuje nove generacije dokumentarista.

Ove godine imamo priliku pogledati nagrađena djela s brojnih vodećih svjetskih festivala. Koje bi bile vaše preporuke, što ne smijemo propustiti u opsežnom programu ZagrebDoxa?

To je apsolutno najteže pitanje koje dobivam. No da probam – 'Armadilo', 'Deponij', 'Krvavi mobitel' i 'Život u sauni' u međunarodnoj konkurenciji; 'Gabrijel', 'Metrobranding','Poplava' i 'Švelje' u regionalnoj; 'Obiteljski instinkt' i 'Nekoć braća' u Kontroverznom Doxu; 'Jesenje zlato' i 'Njegove i njezine' u Happy Doxu; 'White Stripes' i 'Bubnjarev san' u Glazbenom globusu; 'Cijev' i 'Wikileaks' u Stanju stvari; 'Katka' i 'Playground' u Teen Doxu; 'Erotic man' i autorska večer Ede Galića u Majstorima Doxa; 'Biti i imati' i 'Nenette' u retrospektivi N. Philiberta; 'Kasino Jack...' i 'Klima promjena' u izboru filmova Participant Medije, kao i čitav program retrospektive Hrvatski ratni dox 1991-1995. I sve factumentarce, naravno!

Koji nas noviteti očekuju ove godine i zašto ste se odlučili upravo za njih?
Uz 130 novih filmova, realiziramo i dva nova programa – 'Majstori doxa', koji pokazuju najnovije filmove dokumentarističkih velikana, kao i 'Teen Dox', program filmova namijenjenih tinejdžerima, populaciji koja je često zanemarena u našim festivalskim programiranjima.

Kojim ste promjenama svjedočili od osnutka ZagrebDoxa do danas? Prošle godine zabilježen je nevjerojatno velik interes za dokumentarne filmove i sam festival. Mislite li da se domaća publika konačno senzibilizirala za nekomercijalne uratke i što je tome doprinijelo?
Što se ZagrebDoxa tiče, 25.000 gledatelja prošle godine rezultat su vrlo jasne koncepcije i predanog rada male, ali posvećene ekipe posljednjih osam godina. Od početka smo znali vrlo dobro kamo idemo i sada smo... negdje na četvrt puta.

Koliki je udio hrvatskih filmaša na ovogodišnjoj reviji i koje biste naslove mogli izdvojiti? Kako danas hrvatski autori kotiraju naspram svjetskih i autora u regiji? Popravlja li se stanje (ujedno zahvaljujući ZagrebDoxu) i je li se stav prema toj filmskoj formi promijenio nabolje?
Filmovi hrvatskih autora predstavljaju trećinu ukupnog broja filmova na ZagrebDoxu. Ima ih 48, i to u praktično svim programima. No važnija od brojaka jest činjenica da je ZagrebDox jedino mjesto gdje se, osim najnovijih filmova, sustavno prikazuje povijest hrvatskog dokumentarizma i predstavljaju njegovi najznačajniji autori. To, naravno, ne bi bilo moguće bez međusobnog povjerenja i uvažavanja između ZagrebDoxa i hrvatskih autora. No i ono se stvaralo dulje vrijeme...

Na nedavnoj promociji novog HAVC-ovog Nacionalnog programa razvoja audiovizualnog stvaralaštva i industrije bila je istaknuta potreba da HTV počne više ulagati u dokumentarni program. Kakva je vaša suradnja s HTV-om proteklih godina, mjeseci…? Kako gledate na predstavljene prioritete produkcije i točke novog programa koji bi trebao zaživjeti u naredne četiri godine?

HTV još uvijek misli da nema obavezu prikazivati domaće dokumentarce, već da je to neka vrsta dobre volje. A posebno se boji bilo kakvih 'kontroverznih' tema – i time pokazuje da još uvijek nije napravio onaj bitan korak od državne prema javnoj televiziji... Toliko o prikazivanju dokumentaraca. Kad je koprodukcija s televizijom u pitanju, tu je situacija još teža. Factum je tek nedavno sklopio koprodukcijske ugovore za dva filma... i to nakon 15 godina postojanja! No ja sam optimist – to je nešto što se mora dogoditi, pa vjerojatno i hoće.

Možete li izdvojiti specifičnosti u Factumovom načinu rada i što je karakteristično za vaše autore?

Osnovni princip Factuma je vrlo jednostavan – autor je uvijek u pravu (pa i kad nije;). Nema puno para, ali ima dovoljno vremena i apsolutnu slobodu. I to je rezultiralo hrabrim, osobnim i dobrim, često i sjajnim filmovima! Prolazili smo različite faze – od, praktično, gerilske pozicije, do pozicije uvažavanog partnera u hrvatskom dokumentarizmu. Imali smo, naravno, kao i svi, bolje i lošije berbe. Ono što je tek pred nama je prilagođavanje europskom i međunarodnom tržištu, no bez gubitka vlastite osobnosti i opasnosti da nam se filmovi pretvore u european pudding. A to je mnogo teže nego što mnogi misle.

Što vidite kao budućnost dokumentarne forme, čemu bi se, po vašem mišljenju, nove generacije dokumentarista trebale okretati?

Nove tehnologije snimanja (sve do mobitela) i nove distribucijske platforme (prije svega internet) dovode do situacije u kojoj smo zatrpani ogromnom količinom uradaka koji pretendiraju biti filmovima. Prije desetak godina na ovo bih pitanje odgovorio – snimajte osobne, intimne filmove. No, danas, kada je web prepun Facebook gluposti o tome tko je što jeo za doručak i pričao na kavi, reći ću – snimajte hrabre filmove! Ali najprije pronađite što je to za vas!
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još