Film VINCENT CASSEL:

'Balet je bolan i naporan poput boksa'

  • Autor: V.G.
  • 25.1.2011 10:07:13
  • 25.1.2011 7:56:51

Slavni glumac, zvijezda 'Crnog labuda', govori o svojim iskustvima s baletom, suradnji s Natalie Portman i svojim budućim planovima u svijetu produkcije

Vincenta Cassela znamo kao francuskog glumca iz kultnih hitova kao što su 'Mržnja' i 'Nepovratno', no ove ćemo ga godine gledati kao učitelja baleta u 'Crnom labudu' Darrena Aronofskog, s Natalie Portman i Milom Kunis u glavnim ženskim ulogama.

Odakle on u cijeloj priči?

'Da' kažem samo onda kada ne mogu reći 'ne'. U ovom se slučaju radilo upravo o tome. Darrenov sam opus pratio od samih početaka i uvijek sam ga smatrao jednim od najzanimljivijih filmaša svoje generacije. Čim me nazvao, bio sam počašćen, a svi se glumci s vremena na vrijeme trebaju osjećati počašćeno. Pa smo porazgovarali. Ispričao mi je sve o liku, a ja sam imao iskustva s baletom pa sam se mogao lako poistovjetiti s njim. Osim toga, bila je to prilika raditi s Natalie, tako da je sve zajedno bilo jako lako. U dva dana sam ga upoznao, pročitao scenarij i rekao 'da'. To je prilično brzo. Zatim smo morali pričati o ugovoru, što je druga priča – to obično traje mjesecima. (smijeh)

Rekli ste da pratite Darrenov rad od samih početaka. Što vas je privuklo njegovim filmovima?

Za početak, a to sam već rekao, mislim da je on europski redatelj (smijeh) iako je pravi Njujorčanin iz Brooklyna. Ali definitivno nije mainstream, on je spreman na rizike. Sviđa mi se kako ostaje vjeran likovima, stvarno razvija svoje likove. Kada sam prvi put pogledao 'Pi', nisam imao pojma tko je on. Da budem iskren, uopće se ne sjećam priče, ali sjećam se filma, baš onako kako se sjećamo Fellinijevog filma koji prvi put nismo najbolje razumjeli pa ga želimo ponovo gledati.

'Crni labud' je film o Nini i njezinoj stvarnosti koja se raspada. Glumite li vi svoj lik kao da je gledan njezinim očima?

Mislim da je jedini trenutak u kojem sam glumio Thomasa onako kako ga ona vidi onaj u kojem jebem djevojku na stolu, jer to očito nije stvarnost. Ali što se tiče svega ostalog, ne, to nije s njezinog gledišta, to je samo on.

Spomenuli ste da ste se bavili plesom, kada je to bilo, koliko ste bili stari?

Moj otac je plesao oduvijek, a ja sam oduvijek stepao. Potom sam se sa 16 godina počeo baviti baletom. Ali nikada nisam mislio da ću postati plesač. Glavni razlog je bio taj što sam želio naučiti nove stvari za svoju glumu. Ne znam zašto, ali mislio sam da glumci moraju znati raditi sve, stoga sam naučio žonglirati, učio sam akrobacije, kaskaderske pothvate, kako biti klaun. Sve sam probao.

Ali balet vam daje smisao za prostor, uči vas gdje trebate biti. To je vrlo važno. Za mene je to osobna stvar, jer jako volim mijenjati način na koji se krećem, način na koji hodam, na koji držim predmete, od jednog lika do drugog. Mislim da mi je upravo ples ugradio veliku svijest o tome.

Jeste li se morali prisjećati i ići na satove plesa za ovaj film?

Da, išao sam u školu i bilo je jako bolno. Ali bilo je bolno i kada sam bio mlađi – plesanje je, po samoj definiciji, bolno. Pogledajte bilo kojeg profesionalnog plesača golog i vidjet ćete. Plesačevo tijelo je predivno dok se kreće, ali kad stane, vidjet ćete ozljede koje su godinama nanošene tijelu. To je vrlo teška disciplina.

promo

Znači li to da je svijet baleta drugačiji od svijeta glume?

Da, balet je puno teži.

Postoji li u glumačkom svijetu slična ljubomora koju vidimo u ovom filmu?

Postoji ego, naravno. Ali ne u istoj mjeri. Stvar je u tome da baletne trupe žive zajedno, posebno u Francuskoj. To je vladina stvar, slično poštarima. Štogod radio, isto te plaćaju, radiš jednak broj sati, ideš na godišnji u određeno vrijeme i zapravo, da budem iskren, mislim da je to jako dosadno. Mislim da je to nešto što radiš samo zato što nemaš ništa drugo. To je slično boksačima - ne zarađuješ novac, ozljeđuješ se, imaš fizičke probleme i ništa drugo ne stigneš naučiti jer moraš trenirati cijeli dan. Kad si gotov s karijerom, ostao si nenačitan! (smijeh) To je sranje od posla. Nikada ne bih gurao svoje kćeri da to rade. Ako je to nešto što radiš za zabavu, u redu, ali biti profesionalni plesač, to je težak život.

Radili ste s Natalie, koja je imala jako zahtjevnu i napornu ulogu. Koliko je sve to bilo teško za nju?

Pa, svakako je bilo jako fizički zahtjevno. Kao prvo, bio sam jako impresioniran i imao veliko poštovanje prema njoj, jer kada odeš tako daleko s treningom i svime ostalim, moraš biti pažljiv. Ona je bila tamo svaki dan pa se nisam želio petljati, samo bih je pozdravio i pustio da radi svoj posao. Kada bismo krenuli snimati zajedničke scene, onda bismo prionuli poslu. Osim toga, ako imamo na umu što smo sve trebali raditi: silno ljubljenje, dodirivanje, sve te fizičke stvari – mislio sam da nije loše da se malo držimo na distanci. Osim toga, njezin dečko je bio na setu. (smijeh)

Koji je vaš sljedeći projekt?

Produciram 'Our Day Will Come' Romana Gavrasa, priču o crvenokosima koji se bune protiv društva. To je redatelj koji je režirao M.I.A.-in spot, onaj s deportacijom crvenokosih. Radim i 'The Monk', film zasnovan na gotičkoj knjizi. Usto, sa svojom ženom (Monica Bellucci) pripremam romantičnu komediju čija će se radnja odvijati u Riju. Snimat ćemo ga 2012. No puno je priprema potrebno za snimanje filma u Riju za vrijeme karnevala, a upravo to želimo napraviti. Također, priča se o 'Ruskim obećanjima 2'. No u posljednje vrijeme, zbog financijske krize, filmovi propadnu mjesec dana prije nego se počnu snimati.

Imate li planova baviti se režijom?

Ne. Sve više i više produciram i uživam u tome. Režiranje predugo traje, najmanje dvije godine, a raditi dvije godine istu stvar nije dio moje prirode. Ja sam pčela i trebam ići s jednog cvijeta na drugi. Volim se kretati.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još