KOMPAS ZA ORIJENTACIJU

Vodič kroz filmske podžanrove i mikrožanrove, 4. dio

12.01.2011 u 09:36

Bionic
Reading

Četvrti dio našeg putovanja čudesnim svijetom filmskih podržanrova i mikrožanrova vodi nas do romantične pornografije, slashera, steampunka i japanskih delinkvenata

POSTAPOKALIPSA
Kad svijet kakav znamo prestane postojati, kreće opstanak – tako nas barem uče silni postapokaliptični naslovi, koji su svoj život započeli još 1950. godine, u samim počecima nuklearne paranoje, s 'Rocketship X-M' redatelja Kurta Neumanna. Postapokaliptičnih je klasika bilo itekako mnogo u svakoj eri i u svim kinematografijama (od hitova tipa 'Mad Max 2' do 'A Boy And His Dog', 'Kiborg', 'Damnation Alley'...), a posebna se eksplozija dogodila tijekom osamdesetih, kada su Talijani ušli u priču sa svojim jeftinim, ali prilično popularnim kino i VHS eksploatacijskim doprinosima, kakvi su '2019, After the Fall of New York', '2020 Texas Gladiators', 'The New Barbarians', 'Endgame'...

'2020 Texas Gladiators'

PSIHOTRONIČKI FILMOVI
Ne toliko žanr, koliko etiketa kojom je filmski kritičar Michael J. Weldon pokušao imenovati sve 'marginalne filomove', dobre B filmove koje establišment ignorira uglavnom zbog niskobudžetne prirode djela. Weldon je termin posudio iz naslova kultnog čikaškog filma 'The Psychotronic Man' (1980), a svidjelo mu se kako se 'psycho', kao metafora horora, i 'tronic', kao SF element, spajaju u jednom terminu. Tijekom osamdesetih, popularizacija izraza nastavljala se kroz izdavanje 'Psihotroničke filmske enciklopedije' i magazina 'Psihotronički video', iako ga danas malo tko koristi.

RAPE & REVENGE
Kao što samo ime kaže – silovanje i osveta, tj. oni filmovi čija je cijela premisa uznemirujuće prikazivanje seksualnog nasilja te olakšavajuća, ali jednako uznemirujuća i uvijek strašno krvava osveta žene nad onima koji su je silovali. Žanr se razvio tijekom sedamdesetih, kada su iz gomile posebno iskočila dva nastavka, oba nedavno rimejkana u modernim američkim produkcijama – 'The Last House On The Left' i 'I Spit On Your Grave', oba originala svojedobno zabranjivana, a danas u novom ruhu žive u multipleksima. Peckipanhov 'Straw Dogs' smatra se zametkom ovog trenda, iako ne smijemo zaboraviti na to da je Bergmanov 'The Virgin Spring' bio svojevrsni predložak za Cravenov 'The Last House On The Left'. Kao što ne smijemo zaboraviti ni na druge bisere koji upadaju u ovu kategoriju, od kultnog 'Thriller – A Cruel Picture' (posebno ga je razvikao Tarantino, čiji je 'Kill Bill' dijelom posveta i njemu, koliko i japanskom osvetničkom klasiku 'Lady Snowblood') do modernih hommagea poput 'Run! Biutch Run!' iz 2009.

ROUGHIES
Šezdesete su godine bile uistinu posebno razdoblje za filmsku eksploataciju, dovoljno radikalnu, ali još uvijek ne posve 'poludjelu' kao u sedamdesetima. Formula je bila jednostavna – uzeti tzv. nudie cuties filmove, soft erotiku u kojoj su tijekom šezdesetih pred kamerama paradirale gole i polugole djevojke, pa im u njujorškim stanovima dodati i malo niskobudžetnog nasilja. Bilo je toga i u pedesetima, ali tijekom šezdesetih filmovi sa silovanjima i sadističkim iživljavanjima, koji su sedamdesetih postali masovno producirani od SAD-a do Japana, postavljaju temelje trendu s naslovima kakvi su 'Olga's House of Shame' iz 1964. ili 'The Sin Syndicate' iz 1965. godine.

'I Spit On Your Grave'
ROMAN PORNO
Najpopularnija, mainstream verzija japanske pinku produkcije, u osnovi soft pornići visokih standarda, stvoreni u radionici velikog filmskog studija Nikkatsu, u razdoblju od 1971. do 1982. godine.
Za razliku od pinku filmova koji su sinonim za japanski nezavisni film ili puno nasilnijih naslova iz serije Pinky Violence studija Toei, Nikkatsuovi roman porno filmovi bili su, kao što im samo ime kaže, romantični. Vizija koju je Takashi Itamochi (šef Nikkatsua) donio na tržište podrazumijevala je skuplju produkciju i slavne glumce (nešto kao holivudski erotski trileri devedesetih). Prvi naslov u veeeelikom nizu bio je 'Apartmen Wife: Affair In The Afternoon', izišao u studenom 1971. (u sljedećih sedam godina snimljeno je čak 20 nastavaka!), a jedan od najpoznatijih autora unutar ove niše bio je redatelj Masaru Konuma ('Flower And Snake', 'Erotic Diary Of An Office Lady'...).

SEKSPLOATACIJA

Eksploatacijski filmovi koji publiku privlače prije svega seksom, uglavnom soft pornići šezdesetih i sedamdesetih godina, koji su predvodili seksualnu revoluciju prije nego je hard core produkcija zauvijek promijenila ne samo svijet filma, već i društvo u kojem živimo. Najpoznatiji majstor seksploatacije bio je Russ Meyer, koji je ušao u biznis još tijekom pedesetih, s tzv. nudističkim filmovima, a potom snimio klasike kakvi su 'Faster, Pussycat! Kill! Kill!' i 'Supervixens'.
Tijekom sedamdesetih razvio se i mikrožanr unutar talijanske seksploatacije, tzv. crni bleksploatacijski filmovi, odvojeni od američke bleksploatacije (koja se također uvelike temeljila i na seksu), a najpoznatiji po remek-djelima Joea D'Amata, serijalu 'Black Emanuelle' s Laurom Gemser na mjestu jednako legendarne Sylvije Kristel

SLASHER
Jedna od najpopularnijih vrsta horor filmova, podžanr koji je zaživio s 'Noći vještica' 1978. godine, a potom postao vodećim trendom desetljeća koje je uslijedilo, uključujući i revival s 'Vriskom' tijekom devedesetih i njegov povratak kroz brojne remakeove u novom mileniju. Recept psihopatskog, često nadljudskog ubojice koji s velikom oštricom proganja seksualno probuđene tinejdžere, cijedili su svi, od serijala kakvi su 'Petak 13' i 'Strava u Ulici brijestova' do 'My Bloody Valentine', 'Prom Night', 'Sleepaway Camp', a 2006. snimljena je i sjajna mockumentary posveta konceptu 'Behind the Mask: The Rise of Leslie Vernon'.

SPLATTER AKA GOREFEST
Wes Craven jednom je rekao da u svojim filmovima voli pokazivati iznutrice zato što je akademik koji voli prodrijeti u unutrašnju bit stvari – na stranu takve gluposti, gorefest filmovi nisu ništa drugo nego vrhunac horor-eksploatacije, koja varira od klasične morbidne znatiželje preko šokantnog pretjerivanja do intelektualnih tjelesnih horora Davida Cronenberga. Ultranasilni i ultrakrvavi, splatter/gore filmovi pojavili su se 1963. godine, s 'Blood Feast' oca žanra Herschella Gordona Lewisa i producenta Davida F. Friedmana, a s vremenom su se širili, od goremedyja (gore + komedija) kakvi su 'The Evil Dead' Sama Raimija ili 'Bad Taste' i 'Braindead' Petera Jacksona do novomilenijalnih torture porn hitova fokusiranih na mučenje, krv i Cravenove akademske iznutrice.

SPY-FI
Špijunski filmovi + SF. Recept viđen u nekim inkarnacijama Jamesa Bonda, kao i u njegovoj parodijskoj verziji 'Austin Powers', a posebno u hitu 'G.I. Joe'.

'Supervixens'

STEAMPUNK
Onako kako su Bruce Bethke i William Gibson stvarali cyberpunk, baveći se novonastalim, ne uvijek prijateljskim odnosima pojedinca, tijela, društva i tehnologije u novom, digitalnom dobu, tako je steampunk nastao kao parna, retro-verzija svijeta čipova i VR kaciga, noir hommage 19. stoljeću upakiran u modernu ambalažu. Termin je stvoren sedam godina nakon nastanka cyberpunka, u popularnim distopijskim SF romanima K. W. Jetera, Tima Powersa, Jamesa P. Blaylocka pa i samog Gibsona, ne bi li prije dvije godine doživio veliki revival, u formi neo-viktorijanske, retrofuturističke subkulture i popkulturne ponude, s filmovima kakvi su 'Watchmen', 'Steamboy' i 'Howl's Moving Castle'. Tu su i 'Hellboy', 'Stardust', 'The Golden Compass', 'The City Of Lost Children', 'The Prestige', 'The League Of Extraordinary Gentlemen'.. Ne zaboravimo ni na mikrožanrove kao što su dieselpunk ('The Rocketeer', 'Sky Captain And The World Of Tomorrow'), clockpunk, watchpunk, stonepunk ('Land Of The Lost'), atomicpunk ('The Avengers'), mythpunk, western steampunk ('Wild Wild West', 'Povratak u bubućnost 3')...

STONERSKI FILMOVI
Šezdesetih godina pušenje marihuane postalo je simbol kontrakulturnog otpora – koje desetljeće kasnije, kanabis se pretvorio u oružje kultnih komedija. Najpoznatiji 'travari' u povijesti filma svakako su slavni komičarski dvojac Cheech & Chong, s petnaestak filmova u svom opusu (najnoviji animirani doprinos upravo se snima, nakon reuniona dua 2008. godine), a u novom mileniju tradiciju su obnovili i nastavili Harold & Kumar, sa svoja dva hita i nadolazećim trećim, 3D božićnim filmom najavljenim za 2011. Neki od drugih iznimno popularnih i efektnih stonerskih filmova su 'Half Baked', 'Pineapple Express', 'The Big Lebowski'...

ŠOKSPLOATACIJA
Šok svim sredstvima: od klasičnog horora do rušenja tabua, prikazima incesta, nekrofilije i seksa sa životinjama. Dio šoksploatacijskog trenda jest i razvikani, koliko i ozloglašeni 'Srpski film', a tu su i mnogi drugi filmovi koji igraju na ozbiljnu kartu šoka, poput 'Nekromantik', 'Pink Flamingos', 'Snuff', 'Men Behind The Sun'...

ŠPAGETI VESTERNI
Talijanski kaubojci štancani tijekom šezdesetih i sedamdesetih, a koji su odlazili tamo kamo Hollywood nije mogao: u sferu ekstremnog nasilja u preriji. Iznimno popularna demitologizacija klasičnog američkog vesterna stvorila je niz poznatih, danas čak i mainstream remek-djela, kao što su 'Dobar, loš, zao', 'Django', 'Za šaku dolara'...

'Crazed Fruit'
SUN TRIBE
Poznati i kao taiyozoku, tzv. sun tribe filmovi zapravo su japanski filmovi o generaciji mladih Japanaca pedesetih, stasalih u poslijeratnom kaosu okupacije i obnove. Priče o nihilističnim delinkventima desetljećima (svojevrsne inačice buntovničkih filmova Marlona Branda i Jamesa Deana) bile su potpuna nepoznanica na Zapadu, iako danas, preko DVD-a i retrospektiva, svijet pomalo otkriva ogromnu količinu taiyozoku nasljeđa, od Nikkatsuovih klasika pedesetih i šezdesetih koje je potpisao redatelj Koreyoshi Kurahara do djela Ko Nakahire ('Crazed Fruit') i slavnog Nagise Oshime ('Sun's Burial').

SURVIVALIST HOROR
Većina horora, posebno slashera, svodi se na preživljavanje, ali survivalist podžanr najčešće podrazumijeva mlade koji zaglave negdje u divljini (šuma i sl.), pa su primorani spašavati živu glavu od zla (manijaci i sl.) koje im prijeti 24 sata na dan. 'Storm Warning', 'Monster Man', '2001 Maniacs', 'Wolf Creek' i mnogi drugi primjer su tog spajanja horora s klasičnom hiksploatacijom.

SWASHBUCKLER
Podžanr akcijskih avantura, kao mješavina mačeva, viteza, mušketira, ljubavnih priča... Filmovi Douglasa Fairbanksa još su dvadesetih godina definirali osnove žanra, potom je Erol Flynn zavladao novom estetikom druge polovine tridesetih; 'Ivanhoe' i 'The Master Of Ballantrae' nastavili isto u poslijeratnoj tradiciji. Maskirani osvetnik Zorro također je dio priče, a podžanr doživljava svoj revival upravo ovih dana, od 'Princa od Perzije' i 'Pirata s Kariba' do nove verzije 'Tri mušketira' za 2011.