Dugih nekoliko dana medijski prostor odmarao se od Gotovčevih, sve u nadi da će se kratak odmor pretočiti u godišnji, pa i produžiti. Ali kako vuk ne spava, ne spavaju ni razigrani Antiša i Simonica.

I dok strpljivo čekamo neka nova pomirenja bračnih sudruga, Simonica vrijeme krati – pišući bajke za djecu. I sve bi bilo k'o po špagici kad u bajci o mlađahnoj autorici suvremenih bajki ne bi postojao vuk. Grozno dosadan i naporan, s puno prohtjeva i želja u srcu, još više gela na kosi.

Da dovrši svoju bajkovitu knjigu, Simonicu, naime, sprečava Ante koji je svakodnevno davi, kako sama priznaje. A ona, jadna, grize noktiće i živcira se sve u šesnaest. Kako je književnost neodvojiva od samog autora, elementi strašnog Antiše sigurno će se pretočiti u likove zvijeri i ostalih bajkovitih nemani. Tek nam je čekati hoće li završetak nalikovati 'Ljepotici i Zvijeri' ili nekoj drugoj zvjerskoj priči. I usput isplakati dušu zbog još jednog u nizu čavala u lijes književnosti.