Gdje je bilo najljepše?
Svaka zemlja ima nešto posebno, ali možda je najljepše bilo na Barbadosu i Kubi. Barbados mi je posebno ostao u srcu zbog predivnih plaža i jako dragih ljudi, a Kuba zbog kulture i povijesti.

Kako si dočekala Novu godinu i gdje?
Novu godinu sam dočekala u Venezueli, u malom selu koje štuje kult Marije Lionze, svetice koja jaše na tapiru.

Što ti je najvažnije na putovanjima?
Na putovanjima mi je najvažnija sloboda istraživanja, mogućnost da steknem nova iskustva, doživim kulturu i običaje naroda koje posjećujem. Pokušavam se maksimalno infiltrirati među lokalno stanovništvo, osjetiti njihovu vibru i način života.

Savjet našim čitateljima koju bi zemlju svakako trebali posjetiti?
Ukoliko netko želi upoznati granice svoje izdržljivosti, proširiti svjetonazore, postati tolerantniji, humaniji, razviti vještinu pregovaranja do savršenstva, uvježbavati snalažljivost - tada bih mu svakako preporučila odlazak u bilo koju državu središnje Afrike. Čovjek se odande ne vraća isti.

Je li bilo nekih opasnih situacija?
Ne. Putovanje je, barem zasad, teklo glatko.

Na što najčešće trošiš novac na putovanjima?
Najčešće trošim na organizaciju odlaska u neku teško dostupnu zajednicu. Naprimjer, prije godinu i pol prilikom posjeta plemenu Korowai u papuanskoj džungli na Novoj Gvineji, koji još uvijek ritualno jedu ljude i ne poznaju ništa od moderne civilizacije, trebalo je organizirati mali avion, motorni kajak, vodiča i nosače. S obzirom da se radilo o ekspeditivnom odlasku duboko u džunglu, dakle ne o nekakvom turističkom izletu, morali smo sami pronaći i platiti ljude koji nas tamo mogu odvesti. I to je puno koštalo.

Koje ste zemlje dosad posjetili?
Dosad sam proputovala 118 država svijeta. Popis je predug pa ću nabrojiti samo neke: Liberija, Ekvador, Demokratska Republika Kongo, El Salvador, Burkina Faso, Honduras, Ekvatorijalna Gvineja, Butan, Gvineja Bisau, Gvatemala, Srednjoafrička Republika, Čad, Nikaragva, Haiti, Nigerija, Sveti Toma i Princ, Benin, Vijetnam, Siera Leone, Mauritanija, Kambodža…

Koje putovanje pamtiš kao najljepše?
Nema najljepšeg putovanja, svako me oplemenilo na neki način, pa su mi sva podjednako draga. I one zemlje koje su mi bile izuzetno teške za putovanje, posebno afričke države zbog nedostatka infrastrukture, potencijalnih ratnih situacija, bolesti i ostalih opasnosti – jako su mi drage i rado ih se prisjećam.

Imaš li loših iskustava s putovanja ?
Na ovom putovanju nije bilo nikakvih loših iskustava. Dobro smo se pripremili, pa smo znali otprilike što gdje možemo očekivati. S obzirom da su Caracas i Kingston jedni od najopasnijih gradova na svijeta, nismo po noći lutali zabitim uličicama kao muhe bez glave. Tu i tamo su nas na putovanju pokušali prevariti za novce i naplatiti nam više, ali po tom pitanju imamo previše iskustva, pa to baš i nije prolazilo.

U kojoj zemlji su ljudi ostavili najbolji dojam?
U Bangladešu. Nikad se niti u jednoj zemlji nisam osjećala tako sigurno i dobrodošlo kao tamo. Glavni grad Dhaka je druga priča, ali ostatak zemlje je izuzetno siguran i topao prema rijetkim posjetiteljima. Iako je to jedna od najsiromašnijih država svijeta, u nekoliko gradova i sela koje smo tamo posjetili lokalci su inzistirali da nas časte – nisu nam dopuštali da platimo piće ili rikšu, iako smo naravno inzistirali, jer su nam na taj način željeli pokazati dobrodošlicu. Takvo gostoprimstvo nisam doživjela nigdje drugdje na svijetu.