Svojim kolegama u studiju Davoru Meštroviću, Doris Pinčić Rogoznica i Ognjenu Golubiću je otkrila kako i dalje nosi svoju 'amajliju', privjesak slonića kojega je uvijek imala oko vrata. Dobila ga je kad sam rodila sina Renza i od tad ga stalno nosi. I dalje joj, kazala je u video javljanju, donosi sreću.

'To je lijepi program uživo. Volim živi program, ne volim snimanja ni ponavljanja. Ovo je vani taj čas i kad počne je počelo, a kad završi je završilo, nema povratka. Ima dovoljno vremena da se čovjek pripremi. To je jedna vrsta improvizacije, ali do neke mjere jer je najveći dio pripremljen. To su zadani razgovori, susreti, odlasci izvan studija, razgovori novinarski s raznoraznim profilima ljudi, djece pa čak i životinja. Ja sam bila u Kuterevu s medvjedima. (smijeh) Dakle, možete biti jako maštoviti, možete predlagati, a lijepo je u tom okruženju 'Dobrog jutra' to što se prihvaćaju sugestije i što smo svi u ono doba bili kao velika obitelj. Onda još toliko nije bio dominantan kompjuter. Mi smo se tada razgovarali živim rječnikom i očima. Iza svake emisije bismo sjedili na trgu, pili kavu, prepričali što je bilo zanimljivo u protekloj emisiji i istovremeno radili program za sljedeće emisije. Tako da je to bilo druženje iz kojeg je plod bio neki novi prilog, gost, jer nas je bilo puno i bilo je puno ideja', prisjetila se Željka Fattorini.

Na šminkanje je, priznala je - dolazila prva, oko već u 5.30 i uvijek s cvijećem u rukama. Emisiju i danas redovito prati.

'Drago mi je da se malo stara garda obnovila i jedni i drugi su jako dobri. Vrlo dobro su pripremljeni, ne daju se zbuniti pa čak i kad je potres u studiju i moram priznati da mi imponira da ljudi tako dugo vremena s istim entuzijazmom ulaze u novi 'okršaj' i to je nešto što se je vrlo dobro, što se prepoznaje 'vani'. Znate, kamera je prokleta, vidi kad si loše volje, kad si nervozan i kad si pristran. Tako da je to izazov kojeg kad je netko jednom probao na taj način raditi, shvatio je što je to prava televizija', rekla nam je.

U svom današnjem javljanju svojim kolegama je uputila i kritiku na račun govora i stolica na kojima sjede u studiju. Bila je, kaže, iskrena kao gledatelj.

'Imam posla sa starijim ljudima koji mi kažu da ništa ne razumiju jer tako melju, ne samo u 'Dobrom jutru' nego i inače na televiziji. Recimo u 'Dnevniku' se tako melje da se ne može pohvatati što govore. Dobro je da malo uspore, jer moraju misliti na one za koga rade taj program - tko ih sluša, tko sjedi pred ekranom. Pa onda te niske fotelje, siroti ljudi sjede s nogama zafrknutim, pa lijevo, pa desno. Njima je neugodno, a vani je to grozno za gledati', kaže Fattorini.

Dane u karanteni trenutno provodi skupljajući prašinu. 'Imam radove u kući nakon potresa. A inače ja volim biti doma, kućni sam tip. Fali mi da mi nitko ne dođe i da nikud ne idem i uvijek imam posla. Slažem albume i knjigicu s receptima', otkrila je. Na pitanje hoće li to jednog dana možda ukoričiti, objaviti kroz smiješak je kratko rekla - 'Možda'.