Slavni beogradski glumac stekao je popularnost u široj regionalnoj javnosti ulogama u gledanim serijama u Hrvatskoj - kao korumpirani policijski inspektor Stupar u 'Južnom vetru', kao tužitelj Vojin Đukić u 'Senkama nad Balkanom' i istražitelj Interpola Petrita Kocija u 'Besi', serijama koje se mogu pratiti na Play Premiumu u sklopu MAXtv-a. Markantnog i samozatajanog, Timotijevića je nakon uloge u toj seriji sve više počeo primjećivati i ženski dio publike, a srpski mediji svrstavaju ga među najprivlačnije glumce.

Bio je tražen u međunarodnim filmskim projektima. Godine 2011. dobio je ulogu u filmu 'U zemlji krvi i meda' u režiji Angeline Jolie, a 2012. snimio je britanski hororac 'Černobilski dnevnici' (Chernobyl Diaries) te se 2014. pojavio u filmu 'The Novembar Man', u kojem glavnu ulogu ima Pierce Brosnan. Pored brojnih hvaljenih uloga na filmu i u televizijskim projektima, Miloš Timotijević dosta je prisutan na kazališnim daskama. Na popisu likova koje je odigrao je i onaj slavnog talijanskog redatelja, pisca i društvenog aktivista Piera Paola Pasolinija. Riječ je o ulozi u predstavi 'Seks - umetnost - komunizam' u režiji Bojana Đorđeva, s kojom Bitef teatar gostuje 28. svibnja u Zagrebu u Pogonu Jedinstvo u sklopu Queer Zagreba 2021. Inače, Timotijević je zaštitnički nastrojen kad je u pitanju njegov privatni život. Ne govori o svojoj intimi i ne fotografira se sa suprugom, umjetnicom Dunjom Galić, s kojom je 12 godina u braku.

Rad na predstavi 'Seks - umetnost - komunizam' bio je neobično dug jer je prošlo više od godinu dana od početka proba, odgađanih zbog pandemije. Što je za vas bio najveći izazov kad ste prihvatili ulogu Piera Paola Pasolinija?

Budući da smo započeli s radom na predstavi početkom ožujka 2020., vrlo brzo prekinuli smo ga zbog pandemije, što nam se dogodilo još nekoliko puta. Ali na kraju se ispostavilo da to uopće nije bilo loše za predstavu jer smo imali vremena da nam se tekstovi slegnu i da u potpunosti upijemo njihov smisao i poruku kako bismo ih uspjeli prenijeti publici. Upravo je to bio najbitniji segment rada na Pasoliniju. Da uspijem proniknuti u njegovu ideologiju i da razumijem njegovu točku gledanja. Ono što je bilo u fokusu mog rada na ulozi to je da uspijem dočarati njegov proročki ton. Nadam se da sam uspio u tome.

Što ste usvojili od te uloge?

Shvatio sam radeći na ulozi da su nam slični stavovi i pogledi na svijet, premda je on ubijen iste godine kada sam se ja rodio, te da su gotovo identični problemi vremena u kojem je on živio i ovi u vremenu u kojem mi živimo. A da je on otvoreno kritizirao sustav, što je danas gotovo nestalo.

Jeste li ostvarili kakav projekt u Hrvatskoj i biste li to voljeli?

Da, jesam. Radio sam film 'Comic sans' Nevija Marasovića. Volio bih ponovo surađivati s njim jer je Nevio fantastičan autor i sjajan redatelj.

Koliko često dolazite u ove krajeve? Imate li prijatelja u Hrvatskoj?

Ne dolazim često, nažalost. Ali da, imam dosta prijatelja ovdje i baš mi je žao što se češće ne viđamo.

Izjavili ste da je 'kazalište stvar duše, a da se od filma, odnosno serija, najbolje živi'. Hrvatska publika upoznala vas je preko 'Bese', 'Senki nad Balkanom' i 'Južnog vetra'. Na kakvu ulogu nikad ne biste pristali ili nema takve? Čitala sam da ste zbog uloge homoseksualca u seriji 'Južni vetar' dobivali prijetnje...

I stojim pri svojoj izjavi. Činjenica je da se od kazališta ne može dobro živjeti. Sva sreća, ima dosta serija koje se snimaju, pa uz dobru organizaciju mogu raditi i u kazalištu i na serijama i filmu. A što se tiče uloga koje ne bih prihvatio, to su loše napisane i dvodimenzionalne uloge. Vrlo jednostavno. Jesam, dobivao sam prijetnje, ali to je bio indikator društva u kojem živimo. Tužno je što su to uglavnom bila djeca i zato mi je sve to bilo poražavajuće.

Kad smo već spomenuli 'Besu', je li pri kraju snimanje druge sezone i što možemo očekivati od nje, ako smijete otkriti? I kakve projekte još spremate, na čemu radite?

Trenutno se snima nastavak druge sezone 'Bese'. Ali to je sve što smijem reći - očekujte neočekivano. (smijeh) Također radim predstavu o 90-im godinama u CZKD-u. Svakako je to jedan od projekata kojima se baš radujem. Završio sam snimanje filma 'Trag divljači', po romanu Živojina Pavlovića, a u režiji njegova sina Nenada. U pripremi je još nekoliko serija, ali ne bih još govorio o njima.

Što mislite o političkom angažiranju glumaca i kako to utječe na dobivanje uloga? Kako danas žive glumci u Srbiji?

Svatko ima pravo na politički angažman i to je legitimno pravo svakog od nas. Koliko je moguće baviti se politikom kao profesijom i glumom u isto vrijeme, tu dolazi do razilaženja u suštini posla i nisam siguran da je to zaista moguće. Oni glumci, uostalom svi umjetnici koji rade pristojno, čak solidno žive. Ali daleko je veći broj onih koji žive na rubu egzistencije.

Čula sam da ste vrstan kuhar...

Može se reći da solidno kuham. (smijeh)

Proglašavaju vas jednim od najprivlačnijih muškaraca na srpskoj javnoj sceni. Godi li vam to ili vas na neki način i opterećuje?

Niti godi niti opterećuje. To je nešto na što ne mogu niti želim bilo kako utjecati.

Vaš otac Dragan bio je poznati fotoreporter, nosio je nadimak Belmondo. Koristite li se danas svojim fotografijama koje je on snimio?

Odrastao sam pred objektivom njegova fotoaparata i mislim da me to pripremilo za budući poziv. A te fotografije su mi više kao uspomene kojima se često vraćam.

Koji su film, serija ili knjiga u posljednje vrijeme ostavili dojam na vas?

'Another round' Thomasa Winterberga baš me pomjerio. Sjajan film u svoj svojoj jednostavnosti.

Kako se na vas odrazila pandemija?

Kao i na sve nas. U jednom trenutku shvatio sam da upadam u ozbiljnu psihozu i tada sam odlučio da moram prihvatiti ovu situaciju kao normalnu. Poslije toga bilo mi je dosta lakše.