Visoka, nasmiješena, mladolika žena sa zavidnim izgledom ostavlja dojam kao da je sišla s modne piste, a ne kao netko tko je odgulio godine u zatvoru i iza sebe ima gotovo 1700 pljački. 'Žena zmaj', kako su je prozvali mediji, izazvala je pravu pomutnju na Interliberu, a u razgovoru od petnaestak minuta barem deset puta su nas prekidale žene koje su se htjele fotografirati s njom.

Dok se spremamo za razgovor, Olivera naručuje kavu i ne da nam da je počastimo nego odmah plaća jer ipak je ona, govori kroz smijeh, 'jedna od članica čuvene bande Pink Panther' te nam otkriva kako je u zatvoru slušala domaću glazbu i da joj se od naših pjevačica najviše sviđa Indria Levak jer ima sličnu energiju kao ona.

'Nisam očekivala ovakav uspjeh, ali da sam imala blage naznake u kojem smjeru će to ići - imala sam. Na mojim profilima na društvenim mrežama odjek iz regije je svugdje isti, urnebesan. Gdje nogom zgazim - to je to. Još jedino nisam bila u Sloveniji, u koju planiram uskoro ići. Gazim po karti stare Jugoslavije i ne gledam na nacionalnost ni u jednoj bivšoj državi (smijeh). Pokušavala sam naći mjesto na Interliberu, slala hrvatskim izdavačima da mi plasiraju knjigu, ali nije bilo odgovora, nije me nitko prepoznao. Onda sam praktički silom stigla tu na štandić u ćoškiću i 'izdominirala', što mi je jako drago', pohvalila se. Kad se prisjeti svog donedavnog burnog života i zatvora, kaže da nije znala koliko će 'ležati' i hoće li uopće više biti na slobodi. Imala je potrebu napisati nešto, da ostane nešto iza nje. 'U knjizi je ispričana iskrena, ogoljena, istinita i iz srca iščupana priča', poručila je.

Nije mogla ni zamisliti, kaže, da će veći dio života provesti u kriminalu i po zatvorima. Dijete je iz sretne obitelji, što je poprilično atipično za kriminal i ljude koji se bave njime. Njezina karijera s one strane zakona završila je prije osam mjeseci i nikada nije bila izvršitelj, više organizator. 'Osam mjeseci sam u građanskom životu i borim se. Ne ide mi loše. Koračam kao malo dijete prvim koracima i ne žalim se', rekla je.

U pljačkaški svijet nije ušla preko noći. 'To traje dug niz godina i ne dogodi se odjednom klik - sad sam normalan pa ću sad biti prijestupnik. To ide korak po korak. Prvo sam živjela s bivšim suprugom, s kojim imam sina, a on je bio sitni kriminalac i uz njega je krenuo kontakt s tim miljeom ljudi. Zahvaljujući svom nemirnom karakteru i prečicama koje brzo rade u glavi, sve sam više i dublje koračala prema opasnosti. Imam dosta nezgodan karakter, buntovan, i ne prihvaćam autoritet. Ima avanture u meni i želje za slobodom, a ona se mogla ostvariti na tako čudan način', napominje.

Najprije je počela švercati odjeću, a zatim su 'padale' najluksuznije prodavaonice satova i nakita. Ni sama zapravo ne zna koliko su ih opljačkali. I tada dobivaju ime po kojem su poznati diljem svijeta. No posljednja akcija nije bila uspješna. Zanimalo nas je kako je bježala iz zatvora jer svakome prvo na pamet padnu kadrovi iz akcijskih filmova.

'Nema tu filma, to je sve gola istina. (smijeh) Trebalo je dosta lukavosti, a bio je to pravi ženski, perfidni plan. Naravno da sam imala pomagače, prijatelje s kojima sam imala tu svoju grupu. Oni su hrabri, odvažni, voljeli su me i znala sam da mogu računati na njih izvana. Iznutra je trebalo napraviti nešto spektakularno da bi se moglo dogoditi takvo nešto. Imala sam puno sreće, a i 'onaj gore' mi je pomogao jer se vjerojatno htio igrati sa mnom. ‘Obična žena’, netko tko je 'slučajno' u zatvoru, ne može smisliti takav bijeg. Dakle ja zaista slikam mnogo bolje od nekog običnog čovjeka, pa se za ljude koji nisu profesionalci u slikarstvu može reći da sam profesionalka. Slikam realno, prepoznatljivo, kraljica sam detalja i perfekcionistica, tako da sam za zatvorske prilike bila prava slikarica. Počela sam se baviti time i ponudila da oslikam zidove. Nekako sam stigla i do kancelarije direktora koja je bila pored vrata. Onda, kad sam došla do vrata, a imala sam već povlašteni status zatvorenika, zamolila sam zaštitarku da odem do ograde po sprejeve za crtanje koje mi je trebao donijeti navodni rođak iz Srbije. Čekao me prijatelj s dva motora i baj, baj zatvor', ispričala je.

Novac je trošila na brojne stvari.

'To je ogroman novac koji normalni ljudi ne mogu uopće pojmiti i totalno druga perspektiva života. Dakle ti si u nerealnom životu koji je u skladu s novcem koji zarađuješ i troškovi su deset tisuća puta veći nego oni običnog čovjeka. Moja adresa je bila cijeli svijet. Znači, to su bila putovanja, prijenosi robe, ulaganja u iznajmljene automobile, hotele, organizacija posla, trošile su se desetine tisuća eura. To je život kao u filmu', napominje.

Na pitanje je li je ikad bilo strah, kaže - itekako.

'Nisam plašljiv čovjek. Generalno imam odsutnost straha u nekim teškim situacijama. Imam samopouzdanja i sigurnost koja mi daje krila da budem još hrabrija. Jer ta sigurnost ti kaže da ćeš ti to odraditi, da ti to možeš, a čim ti to možeš, manje se bojiš nego obični čovjek. A da ima doze straha, ima je, ali nakon riskiranja i straha dolazi velika nagrada i ona te vuče u novi rizik kojim nadilaziš strah. To mogu raditi ljudi koji iskaču iz realnog i koji imaju smanjenu dozu straha jer plašljiv čovjek ne može zalutati u takve vode. I racionalan čovjek neće ući u to jer ide do neke crvene crte i nema šanse da je prijeđe. Ja jesam', poručuje.

Nakon sedam i pol godina služenja kazne (u Grčkoj je za njom još uvijek raspisana tjeralica zbog bijega), u rodnom je Beogradu već godinu dana. Slika, piše i trenira. 'Danas živim isto kao da sam nastavila s prijestupničkim životom ili kriminalom. Imam talent da napravim frku i kaos i kad je mir. Znači, uzbuđenja mi ne nedostaje. Nikad mi nije dosadno. Tako da sam si zadala ciljeve koji su viši nego kod bilo kojeg drugog običnog čovjeka. Moj cilj nije cilj pisca, jer ja nisam književnik, nego autor biografije. To će biti trilogija i to će biti kraj te avanture jer nemam spisateljskih ambicija. Ovo je ipak svijetli trenutak mog života i jako me raduje', ističe.

Da se o njoj snima film, voljela bi da je utjelovi Uma Thurman. 'To mora biti neka vrhunska produkcija. Moj život je za Hollywood, nije to za neke manje, regionalne producentske kuće - to bi bilo smiješno', tvrdi Olivera.

Ljudi je, kažu, ne gledaju sa strahom nego s divljenjem, kao nekog negativca za kojeg se navija. I nikad je nitko nije pitao za savjet kako da nešto opljačka. 'Od onih koji me prate, najmanje je ljudi iz svijeta kriminala. Oni osjećaju neku blagonaklonost prema meni, a naravno da ne razgovaramo o tim temama jer svatko radi svoj posao, a i normalnim ljudima ne pada na pamet ništa takvo. Onima koji me prate kriminal nije primamljiv, nego je to više radoznalost - što i kako. U meni prepoznaju hrabrost, bunt, lajem po sistemu, politici, političarima, neposlušna sam, a to se ljudima očito jako sviđa. Da se razumijemo, ne želim ja tu veličati kriminal, nego u ljudima možda probuditi neki blagi bunt, šarmantnu ljevicu', izjavila je.