Znanost MALA ZEMLJA ZA VELIKE KLANOVE

Novi zakon zatire etiku u znanosti i potiče korupciju

Prijedlog novog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju potiče klijentelizam i ukida Odbor za etiku u znanosti, a da čak ne predviđa ni mjesto za slično tijelo u sustavu, upozoravaju hrvatski znanstvenici

'Kao saborsko tijelo, Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (OEZVO) koncept je znanstvene čestitosti u Hrvatskoj podigao na visoku razinu, čak i po međunarodnim kriterijima, jer svega nekoliko europskih zemalja ima sličan nacionalni odbor. OEZVO je pohvalio čak i ugledni časopis Nature, a naše ga vlasti sada žele ugasiti, ističe se u e-mailu koji ovih dana kruži znanstvenom zajednicom.

Ministarstvo: Odgovornost želimo prepustiti sveučilištima


Ideju o ukidanju Odbora potvrdio nam je i glasnogovornik Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Duje Bonacci koji objašnjava da su različite europske zemlje na različite načine riješile to pitanje te ističe da se prijedlogom žele dati veće ovlasti sveučilištima.

'Jedna je od važnih namjera novih zakona osiguravanje veće autonomije - ali i s njom povezane odgovornosti - akademskim i znanstvenim ustanovama po pitanju uređivanja pravila i procedura svog ustroja i rada', stoji u priopćenju MZOŠ-a.

'Temelj za autonomno institucionalno uređivanje pitanja etičnosti već postoji - i to međunarodni - jer je većina hrvatskih sveučilišta i znanstvenih ustanova potpisala Europsku povelju za istraživače kojom se samostalno obvezuju provoditi načela znanstvene čestitosti u svom radu. Dakle, radi se o uvriježenoj međunarodnoj praksi proizašloj iz tradicije akademske autonomije da se takva tijela nalaze na razini zasebnih akademskih i znanstvenih ustanova, a ne na razini nacionalne javne administracije.

Međutim, prijedlozi zakona su još uvijek u javnoj raspravi, pa time ostaje potpuno otvorena mogućnost i da se u novim zakonskim rješenjima odredi i primjerena uloga nacionalnog Odbora', zaključuje ministarstvo.

Hrvatska je mala sredina velike umreženosti

Valja podsjetiti i na to da je Odbor, iako ga mnogi znanstvenici smatraju nedovoljno učinkovitim i sporim, ipak za svoga djelovanja odigrao važnu ulogu u promicanju etičnosti u znanstvenom radu. Tako je, primjerice, tijelo potvrdilo optužbe British Medical Journala o plagiranju dvaju znanstvenih tekstova dr. Asima Kurjaka.

Dr. sc. Pavel Gregorić, docent na Filozofskom fakultetu, član Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, ističe da nije dobro to što se novim prijedlogom pitanje etičnosti u znanosti prepušta pojedinačnim institucijama.

'Naša akademska sredina malena je i zatvorena te je kao takva opterećena osobnim odnosima i klanovskim interesima. Podložna je raznim oblicima korupcije, naročito u društvu koje ima visok prag tolerancije prema korupciji. Ukidanjem nacionalnog Odbora za etiku, pitanje uvođenja i održavanja etičkih uzusa u sustav znanosti i visokog obrazovanja prepušta se pojedinačnim institucijama u tom sustavu. To mi se čini kontraproduktivnim, jer je do sada inertnost pojedinačnih institucija legitimirala nered u sustavu', kaže Gregorić.

'Stoga mi se čini važnim zadržati onakvu nacionalnu instancu kakvu je do sada utjelovljivao OEZVO. Međutim, moram dodati da su do sada postojali akutni problemi s izborom članova OEZVO-a, s geološkom sporošću u njegovom funkcioniranju i s njegovim vrlo ograničenim ingerencijama. Prema tome, potrebno je OEZVO drukčije ustrojiti. Moj bi prijedlog bio da se on ustroji kao profesionalno tijelo u kojemu dobar dio članova nije iz sustava znanosti i visokog obrazovanja, koje ima mrežu priznatih stranih konzultanata s kojima se obvezatno savjetuje o svakom predmetu, da ima osiguranu neovisnu pravnu i administrativnu logistiku te da su odluke tog tijela promptne i obvezujuće.'

Dr. sci. Tomislav Bracanović, docent na Hrvatskim studijima u Zagrebu slaže se da Odbor ne treba gasiti već ga, naprotiv, učiniti djelotvornijim.

'Nisam još upoznat sa svim detaljima prijedloga novog Zakona, međutim, ja sam za to da Odbor nastavi postojati. Bojim se da će, ako se taj posao prepusti sveučilištima, biti još manje spremnosti znanstvenika da idu jedni protiv drugih. To je tijelo ipak bilo iznad lokalnih interesa. No smatram da bi mu trebalo olakšati rad, da bi ono trebalo brže djelovati i da bi mu trebalo dati veće ovlasti', rekao je dr. Bracanović.

Sveučilište se svodi na klijentelističko korporacijsko natjecanje

Mr. sc. Mirko Petrić s odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru već je i ranije upozoravao na to da u našem društvu ne postoji spremnost za razotkrivanje neetičnosti u znanstvenom radu. 'U široj akademskoj zajednici često vlada odbojan stav prema prijaviteljima plagijata. Česte reakcije su: 'Što ste se okomili na sirotog čovjeka' ili 'Pa nećete valjda čovjeka ostaviti na cesti', rekao je Petrić u lipnju za Jutarnji list.

'U raspravama o gašenju saborskog Odbora za etiku u znanosti povremeno se ističe da je problem to što on dosad nije funkcionirao na način koji bi bio primjeren izvornoj zamisli o ulozi tog tijela', kaže za tportal Petrić.

'Meni se, pak, čini da je u ovom trenutku pitanje dosadašnjeg funkcioniranja Odbora od drugorazrednog značaja. Najveći je problem to što nova rješenja dokidaju samo mjesto u sustavu koje je zauzimao takav odbor. Nakon što sam pomno proučio nacrte novih zakonskih rješenja u području znanosti i visokog obrazovanja, mogu odgovorno izjaviti da ona dokidaju koncepciju znanosti i visokog obrazovanja koji služe interesu javnosti i koji bi se u svom djelovanju trebali rukovoditi načelima uobičajenim u praksi demokratskog i javno ovjerenog sustava djelovanja.

Često se tvrdi da nova zakonska rješenja narušavaju autonomiju sveučilišta, međutim, ona čine nešto još gore: onemogućavaju autonomiju i slobodu znanstvenog istraživanja i poduke. U koncepciji u kojoj rektor nastavnicima daje dopusnice za izvođenje nastave, a sveučilišni senat ih potvrđuje, bez vanjskih ovjera strukovnih tijela, sveučilište se svodi na klijentelističko korporacijsko natjecanje, kojemu znanstveni i znanstveno-etični rezultati nisu nikako u prvom planu.

Isto vrijedi i za autonomiju ukupnog sustava znanosti. U sustavu u kojem Vlada ne pregovara s predstavnicima znanosti, nego je predsjednik Nacionalnog vijeća za znanost po funkciji predsjednik Vlade, a član ministar financija, načelo podjele ovlasti i ingerencija zamjenjuje se sustavom u koji je ugrađen sukob interesa. On omogućuje 'veću izvrsnost', ali odgovara nekoj privatnoj ili dioničarskoj korporaciji, a ne poslu i ustanovi od javnog interesa.

U takvom sustavu nema smisla ne samo saborski odbor za etiku, nego ni etičnost znanstvene prakse nije u prvom planu', upozorava Petrić.

Loša poruka budućim znanstvenicima

Predsjednik Odbora dr. sc. Vedran Katavić s Medicinskog fakulteta u Zagrebu u svojem e-mailu ističe da je to tijelo za svojeg rada bilo svjedok 'teških slučajeva povrede znanstvene čestitosti koji su najčešće bili prešutno prihvaćeni ili podupirani u vlastitim institucijama, što je samo vrh sante leda'.

'Poruka koja se ukidanjem Odbora za etiku odašilje jest upravo zanemarivanje znanstvene čestitosti i blagonaklon stav, čak i poticaj onima koji provode neznanstvene i neakademske postupke. Dojam kako su takvi postupci prihvatljivi neće moći ukloniti ustanove koje su do sada takve postupke prikrivale radi očuvanja privida poštenja i ugleda. Nijedna znanstvena zajednica nije imuna na takve postupke, ali se njezina zrelost upravo procjenjuje u spremnosti da ih ne dopušta i procesuira pomoću sličnih tijela. Pravila znanstvene metodologije i čestitosti nisu značajke ličnosti, već se uče i prihvaćaju u široj zajednici, koja će ukidanjem Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju ukazati na njihovu nevažnost', upozorava Katavić.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još