Znanost HOMOFOBNA PSEUDOZNANOST

'U ime obitelji' poziva se na lažirano istraživanje!

Predstavnica inicijative 'U ime obitelji' Željka Markić Izvor: Pixsell Editorial Standard Daniel Kasap , Autor:Daniel Kasap

Inicijativa 'U ime obitelji' ovih je dana jasno dala na znanje da neće biti previše suptilna u odabiru sredstava kako bi u Ustav ugurala tradicionalan kršćanski koncept braka koji bi bio rezerviran isključivo za heteroseksualne parove

Njezini predstavnici i volonteri pokazali su ne samo da su spremni na dvojbene načine prikupljati glasove za referendum, već su u svojoj medijskoj argumentaciji navalili uporno ponavljati lažne zaključke jednog prošlogodišnjeg američkog istraživanja nazvanog 'New Family Structures Study' koje defamira istospolno roditeljstvo, a čije su interpretacije upitne čak i prema priznanju samog autora.

Iako su nalazi studije u SAD-u kritizirani i osporeni još prije više mjeseci, kako u stručnim krugovima tako i u časopisima, naše katoličke aktiviste ta činjenica nije spriječila da se njima razmeću kao neupitnim istinama.

Čini se da Crkva i radikalna desnica ozbiljno strahuju da bi za njihov svjetonazor neprijateljske lijeve vlasti mogle 'na mala vrata' ozakoniti istospolne brakove i omogućiti gej roditeljima da usvajaju djecu. Ili možda jednostavno žele izazvati nepovjerenje prema vlastima koje bi se mogle drznuti ugroziti njihove stečene povlastice i evangelizacijsku ulogu u Europskoj uniji pa im dobro dođe svaki mogući povod za pokazivanje mišića, stvaranje nemira i eventualno ustavne krize. Kako drugačije objasniti da upravo sada žele mijenjati članak koji u Ustavu postoji već dvadesetak godina?

Istraživanje ne govori ništa o djeci iz gej brakova

Prije svega valja istaknuti da su brojne studije provedene posljednjih godina dale rezultate prema kojima su gej roditelji u najmanju ruku jednako dobri kao i heteroseksualni. Ne čudi stoga da su američki konzervativci jedva dočekali novo 'teksaško istraživanje' koje je otvorilo mogućnost da se takve ocjene diskreditiraju pa nije bilo konzervativnog medija u SAD-u koji ga nije objavio.

Sociolog Mark Regnerus sa Sveučilišta u Teksasu objavio je u lipnju 2012. godine u časopisu Social Science Research studiju provedenu na uzorku od oko 15.000 sudionika koja navodno pokazuje da su heteroseksualni parovi bolji roditelji od homoseksualnih, odnosno da djeca odgajana u istospolnim zajednicama češće razmišljaju o samoubojstvu, da su sklonija nevjeri, da će se vjerojatnije zaraziti spolnim bolestima, te da su češće nezaposlena i sklonija psihičkim tegobama.

Međutim, u mjesecima nakon objave brojni su američki stručnjaci i časopisi, među kojima i Social Science Research, Američka udruga sociologa i Regnerusovi kolege sa sveučilišta, ukazali na ozbiljne probleme studije, a čak je i sam autor priznao da je bio nespretan u korištenju nekih termina te da su zaključci istraživanja krivo interpretirani. Naime, podrobnija analiza pitanja, odgovora kao i konteksta u kojem je ona provođena pokazala je da navedene tvrdnje nikako ne slijede iz nje.

Prije svega istraživanje je provedeno na ispitanicima u dobi između 18 i 39 godina, što znači da su rođeni između 1971. i 1994. godine. U to vrijeme istospolni brakovi nisu bili legalni, a većina od milijuna američkih homoseksualaca još nije izašla iz ormara. Naprotiv, mnogi od njih živjeli su u lažnim heteroseksualnim brakovima - paravanima iz kojih su se potajice upuštali u istospolne afere. Studije koje su dale pozitivne rezultate o gej roditeljstvu rađene su na mlađim ispitanicima u funkcionalnijim obiteljima.

Regnerus je nedavno u intervjuu za 'Focus on the Family' rekao da zapravo nije istraživao odgoj djece u istospolnim zajednicama što je jasno i iz njegova ključnog pitanja koje je glasilo ovako: 'Jesu li vaši roditelji ikada imali romantičnu vezu s osobom istog spola'? Dakle, nije pitao jesu li bili gej ili lezbijski roditelji. Ako je odgovor bio potvrdan, ispitanici su svrstani u grupe 'gej očeva' ili 'majki lezbijki'. Kada je odgovor bio negativan, razvrstavali su se u više skupina - grupu onih koji su odrasli u intaktnoj biološkoj obitelji, grupu usvojene djece, djece iz razvedenih brakova, djece s pomajkama ili poočimima ili pak djece samohranih roditelja. Drugim riječima, oni koji su dolazili iz razorenih obitelji automatski su isključeni iz biološke skupine, ali ne i iz skupina djece čiji su roditelji imali homoseksualne veze. To je intaktnoj biološkoj obitelji već u samom startu dalo izravnu statističku prednost pa je usporedba izgubila smisao.

Regnerus je nadalje sam naveo da su ispitanici iz gej skupina najčešće dolazili iz propalih heteroseksualnih zajednica te da je polovica ispitanika izjavila da su im biološki roditelji svojevremeno bili u braku.

Dakle, jasno je da su na navedeno pitanje potvrdno odgovarala prije svega djeca roditelja koji su imali istospolne afere, a ne stabilne dugogodišnje gej brakove.

Osim toga, istraživanje je pokazalo da je od 173 ispitanika iz skupine 'gej otac' svaki šesti rekao da su mu i otac i majka imali istospolne odnose. To znači da su njihovi roditelji mogli biti biseksualci ili pak prikriveni homoseksualci i lezbijke koji su si brakom međusobno davali 'alibi', ali nikako ne sređeni, priznati istospolni partneri.

U jednom intervjuu Regnerus je objasnio da namjerno nije pitao ispitanike jesu li njihovi roditelji bili gejevi ili lezbijke zato što je spolni identitet različita stvar od ponašanja, a u to vrijeme većina homoseksualaca još nije izašla u javnost.

'Moji će kritičari pitati zašto nisam našao veći broj stabilnih lezbijskih parova. U to vrijeme njih u reprezentativnom nacionalnom uzorku nije bilo mnogo. Bila su dva ispitanika koji su rekli da su im majka i partenirica živjeli zajedno 18 godina. Bilo ih je još nekoliko koji su bili skupa 15 ili 13 godina. Dakle, stabilnost u smislu dugovječnosti nije bila uobičajena. No nije ni u heteroseksualnoj populaciji', objasnio je Regnerus i priznao: 'Trebao sam biti oprezniji u korištenju riječi kojima sam opisivao ljude čiji su roditelji imali istospolne odnose. Koristio sam termine 'majke lezbijke' i 'gej očevi' iako zapravo nisam znao njihovu stvarnu spolnu orijentaciju već samo za njihovo istospolno ponašanje.' Regnerusovi kritičari ističu kako podaci pokazuju da je manje od dva posto njegovih ispitanika tri godine odrastalo u gej zajednicama.

Možemo stoga reči da Regnerusova studija ne govori ništa o roditeljima koji se otvoreno identificiraju kao gejevi ili lezbijke. Ona ne govori ništa ni o istospolnim parovima u dugotrajnim odnosima koji zajedno podižu djecu. Regnerus čak priznaje da ona ne pokazuje da su gej ili lezbijski roditelji inherentno loši. Njegovo istraživanje zapravo govori o djeci odrasloj u razorenim obiteljima, a zaključci su isti kao i kada se analiziraju heteroseksualni brakovi – da je za odgoj i odrastanje djece važna stabilna obitelj.

Studiju su pomagali radikalni konzervativci

Konačno Regnerusovu studiju prati još jedna dvojba. Naime dijelom su je financirale i pomagale dvije konzervativne institucije - Zaklada Bradley i Institut Witherspoon.

Zaklada Bradley podupire slobodno poduzetništvo, ograničavanje vlasti, neokonzervativnu politiku, američki kapitalizam te desničarske vlade poput Bushove.

Witherspoon Institut je pak konzervativni think-tank iz Princetona u New Jerseyu. Utemeljen je na vjerskim načelima, a snažno se protivi istospolnim brakovima, istraživanju embrionalnih matičnih stanica i pobačajima.

Neke analize autorovih komunikacija pokazuju da je blisko surađivao te čak imao financijske dogovore s Bradom Wilcoxom iz Witherspoona. Predsjednik Instituta Luis Tellez poslao je Regnerusu e-mail u kojem kaže kako bi bilo odlično da njegov rad bude objavljen prije nego što Vrhovni sud donese svoju odluku o tom pitanju.

Da zaključimo – riječ je o studiji koja se ne nikako može smatrati znanstveno pouzdanom i vjerodostojnom, barem ne njezini nategnuti zaključci. No čini se da to radikalnoj desnici i nije naročito važno.

264448,262063,262336,264663
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još