Znanost TRKA ZA ŽIVOTOM

Koja su stvorenja veći olimpijci od olimpijaca?

  • Autor: NJD
  • 12.6.2013 12:01:21
  • 27.7.2012 9:53:39

U petak u Londonu počinje natjecanje najboljih sportaša svijeta za neku od medalja ili možda čak novi svjetski rekord

Atletske sposobnosti imaju i mnoge životinje, pa i biljke, no za njih su one pitanje života i smrti, odnosno preživljavanja. Evo nekoliko primjera koji pokazuju s kojima od njih i u kojoj mjeri se ljudi mogu natjecati?

Trčanje

Barry Bland/Barcroft Media
Gepard
Trčanje na 100 metara jedna je od popularnijih sportskih disciplina. Rekord u njoj trenutačno drži Usain Bolt sa 9,58 sekundi. Jasno je da se u trku na kratke staze ne može mjeriti s najbržim životinjama svijeta – gepardima. No možda niste znali da bi ga daleko za sobom ostavio i smeđi zec koji istu udaljenost, kada ga progone predatori, pretrči za svega pet sekundi.

Naravno, čovjeka bi najpravednije bilo uspoređivati s majmunima. No i u tom društvu Usain bi se u najboljem slučaju mogao nadati srebru. Naime, majmuni patas (Erythrocebus patas) prestigli bi ga za pune tri sekunde.

Čovjek svoju šansu eventualno može tražiti na dužim stazama. Poznato je da su naši preci znali iscrpljivati svoj plijen dugotrajnim potjerama. Naime, ljudski je organizam, zahvaljujući uspravnom držanju i sposobnosti da se dobro oslobađa topline, odlično prilagođen relativno brzom trčanju na velike udaljenosti što mu omogućuje da maraton istrči za malo više od dva sata.

Sjevernoameričke vitoroge antilope (Antilocapra americana) mogu trčati brzinom od 65 km na sat na udaljenosti od nekoliko kilometara. Tom brzinom istrčale bi 42 km za manje od sata, međutim, stručnjaci vjeruju da nisu sposobne održavati istu brzinu onoliko dugo koliko je potrebno za maraton.

Skok u vis


Wikipedia
Buha
Klokani, žabe i skakavci razvili su duge mišićave stražnje noge koje im omogućuju da visoko i daleko skaču. Olimpijski sportaši skaču preko 2,5 metra uvis te oko devet u dalj. No i naši bliži rođaci maleni primati galago za svoje razmjere skaču neobično visoko. Svojim stražnjim nogama, koje djeluju kao opruge, mogu se vinuti u vis 2,25 metra što je proporcionalno jednako kao da Andrey Silnov preskoči preko dva dvokatna autobusa.

Malene životinje u tom kontekstu imaju nedvojbenu prednost. Tako se primjerice pauci skakači mogu vinuti u visine 30 puta veće od svoga tijela, a člankonožac skokuna (Collembola) čak 15 cm uvis što je jednako kao da čovjek preskoči Eifelov toranj. No zlatnu medalju u ovoj disciplini osvojile bi buhe koje skaču 33 cm uvis, odnosno 200 puta više od dužine svoga tijela.

Bacanje u dalj


U ovoj disciplini u životinjskom carstvu olimpijci imaju nešto manje pravih suparnika. Biolozi su zabilježili da neke čimpanze znaju bacati grane, međutim, one nam nisu konkurencija. Možda nije najbolja usporedba, ali pauci bolas (Cladomelea debeeri) koji svoj plijen hvataju bacanjem ljepljivih nakupina paučine solidno se mogu mjeriti s ljudima. Ipak, pravi konkurent za zlato među bacačima svakako su gljivice Pilobolus crystallinus koje su visoke samo pet centimetara (video dolje), a izbacuju svoje kapsule sa sporama na udaljenost od čak dva metra.

Na sreću, olimpijci se ne moraju natjecati s prirodnim rekorderima koje je borba za opstanak naučila i opremila za uistinu fascinantna postignuća – barem u svijetu njihovih razmjera.

 

205643,204947,192794,186082

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još