tportal.hr

Zagreb
+14
Osijek
+16
Pula
+13
Rijeka
+17
Zadar
+16
Split
+16
Dubrovnik
+14

USUSRET LJETU

Kakve sve opasnosti vrebaju u našim planinama?

Za prave planinare sezona uživanja u penjanju gotovo nikada ne prestaje, međutim ljepši dio godine koji je pred nama u gorska će područja svakako privući znatno veći broj ljubitelja prirode, među kojima će biti i mnogo onih neiskusnih

Datum objave:
6.5.2012 6:58

Zadnja izmjena:
6.5.2012 11:49

Hrvatska nema osobito visoke planinske vrhunce, no usponi na neke od njih ipak znaju biti vrlo zahtjevni pa i opasni. To, među ostalim, potvrđuju podaci prema kojima Hrvatska gorska služba spašavanja u prosjeku godišnje ima oko 1.000 intervencija. One su u stalnom porastu jer raste i broj posjetitelja planina pa stručnjaci očekuju da će se broj intervencija udeseterostručiti za 10 godina. Broj nesreća sa smrtnim ishodom u Hrvatskoj se godišnje kreće od pet do 20-ak.

Glavni problem: Nesvjesnost težine uspona i rizika

Pročelnik HGSS-a Vinko Prizmić kaže da je svaka nesreća u planini konglomerat više uzroka. 'Mi kažemo da nesreće imaju desetak uzroka, od kojih je glavni nesvjesnost opasnosti', istaknuo je Prizmić i objasnio: 'Najčešće se u neprilici nađu turisti kojima je prioritet more, ali usput žele vidjeti i planine. Oni u prospektima i na kartama vide da su to vrhunci od tisuću i nešto metara pa im se u usporedbi s najvišima u Europi čine lako osvojivima. No nisu svjesni toga da je uspon na Biokovo podjednako težak kao na Triglav, jer na prvu planinu krećete s razine mora, odnosno od nule, a na drugu s visine od gotovo dvije tisuće metara.

Loša procjena


sxc.huPlanine ne treba podcijeniti Budući da nisu svjesni težine uspona i zahtjevne konfiguracije naših planina, turisti u njih često kreću bez odgovarajuće opreme, u sandalama, bez dovoljno vode, bez konzultacije karata i lokalnog stanovništva. Krenu u laganu šetnju, a nisu svjesni toga da sa svakih 100 metara temperatura pada za 1 stupanj te da su ondje strujanja zraka vrlo jaka. U našim priobalnim planinama jako je i sunce jer su velike refleksije u kršu. Problemi uglavnom počinju dehidracijom koju izazivaju penjanje, vjetar i sunce. Uz to, niže temperature, isparavanje i uspon uzrokuju gubitak energije. Na buri ljudi ne moraju ništa raditi, a ona će ih ipak iscrpiti. Zbog dehidracije i umora popušta koncentracija, ljudi postaju konfuzni i često skreću s puta, rade greške, traže kratice pa kreću niz litice, poskliznu se ili padnu i ozlijede se. Naše obalne planine su pravi labirinti - da biste se popeli, morate znati gdje su barijere i prolazi. Najčešće se nesreće događaju na silasku - ljudi idu lakšim dijelom puta, naiđu na strmiji dio, ne da im se vraćati, pa skaču niz stijene. Čini im se da je sve pregledno, a krš je zapravo pravi labirint.

Priprema za izlet u planinu

Getty ImagePonesite dovoljno vode! GSS preporučuje da se planinari drže osnovnog načela koje glasi: ako postoji mogućnost da nam se dogodi nešto nezgodno ili opasno, treba poduzeti mjere kao da će se sigurno dogoditi. Treba se raspitati kod lokalnog stanovništva, ponijeti kartu, uzeti vodiča, predvidjeti visinu uspona i mogućnost da nas zatekne mrak. U planine nikada ne smijemo ići sami! Trebamo ponijeti dovoljne količine odjeće i vode, što znači dvije-tri litre po osobi.

Prije no što krenemo trebamo obavijestiti recepcionara hotela ili kampa o pravcu svoga kretanja, ponijeti mobitel, ali i računati da planinski predjeli nisu svuda pokriveni signalom. Skretanje s puta životno je opasno, kao i nedostatak vode! Ako niste ponijeli dovoljno vode, slabi vam sposobnost mišića, a ako se izgubite, životno ste ugroženi.

Najčešći uzroci nesreća su padovi i poskliznuća na tzv. siparima – kamenim pločama na kojima se zna naći kamenčića.

Vremenske nepogode i mrak

CROPIX / Goran NovotnyRačunajte s olujama! Prije odlaska u planinu treba se raspitati o prognozi i planirati vratiti se tijekom dana. Noću je orijentiranje teško, a ozljede su češće. Treba ponijeti svjetiljku i opremu da možemo prenoćiti ako nas zadesi mrak. Mokra odjeća i kiša pospješuju pothlađivanje za tri puta. Uz obalu su jaka vertikalna strujanja pa zna biti iznenadnih promjena vremena. Rute treba planirati tako da na svakoj dionici od sat vremena imamo barem jedan zaklon. U slučaju nevremena potrebno je izbjegavati stijene koje strše, usamljeno drveće, pa čak i paljenje vatre, jer oni mogu privući munje.

Jedna od opasnosti u visokim planinama za hladna vremena je pothlađivanje! Uz poskliznuća, ono je najčešći uzrok stradavanja, a posljedica je neznanja ili neopremljenosti. Toplina tijela najbolje se čuva kretanjem, a u mirovanju astrofolijom ili višeslojnom odjećom.

Zmije nisu opasne ako pazimo da ne nagazimo na njih. U našim planinama ima i vukova, divljih svinja i medvjeda, no oni bježe od ljudi osim kada su s mladuncima ili se osjete ugroženima.

Kamenje koje pada brzo postiže veliku brzinu i dobiva strahovitu snagu pa lako može ubiti čovjeka ako mu se nađe na putu. U slučaju odrona treba reagirati strelovito: pogledati odakle dolazi kamenje i naglo odskočiti u stranu. Prilikom penjanja treba paziti gdje stajemo i izbjegavati nestabilne i lomljive stijene.

Gubitak orijentacije

Razmjerno često u planini se dogodi da zalutamo i izgubimo put ili markaciju. Lutanje se može spriječiti dobrim vođenjem grupe, poznavanjem puta ili znalačkim korištenjem orijentacije. Hodajući planinom stalno treba pratiti na karti gdje se otprilike nalazimo.

Zanimljivo je da u planinama vrlo rijetko stradavaju alpinisti iako je alpinizam visokorizičan sport. To je zbog toga što su oni obično dobro educirani. Svjesni su rizika i znaju odgovore na njih.

176502,156941,138930,83734

Kako tražiti pomoć?

Ivo Cagalj/PIXSELLHGSS na djelu Ako se nađemo u neugodnoj situaciji ili nam se dogodi nezgoda, treba pokušati kontaktirati s HGSS-om.

Možemo nazvati telefon Državne uprave za zaštitu i spašavanje 112 ili izravno HGSS. Svaka lokalna stanica HGSS-a ima svoj broj koji možemo saznati na recepcijama hotela i kampova ili na svim obavještajnim točkama HGSS-a (najčešće su to opskrbljeni planinarski domovi), koje su vidno označene natpisom i znakom HGSS-a. Za područje Medvednice, Grada Zagreba i Zagrebačke županije to je broj: 091/5082-556.

Preporučuje se da obavijest o nesreći daje svjedok nesreće jer će on najbolje moći odgovoriti na pitanja.

On treba dati sljedeće podatke:

- svoje ime, prezime, adresu i telefon
- ime, prezime, adresu i telefon unesrećenog
- kada se nesreća dogodila i kakve su ozljede
- gdje se nalazi unesrećeni
- što je već poduzeto i tko je još obaviješten
- kakve su vremenske prilike na trenu
- koji je najbliži pristup do mjesta nesreće.

Svi planinarski objekti su obavještajne točke HGSS-a, a postoje i tzv. otvorene kuće u kojima ljudi mogu naći zaklon i sanitetski materijal. Radimo i tzv. sigurne karte, čak i u digitalnom obliku, tako da se mogu čitati i u GPS-u. HGSS procjenjuje da će za koju godinu prekriti cijelu Hrvatsku takvim kartama', zaključio je Prizmić.

Sviđa ti se članak? Preporuči ga prijateljima!


tportal aplikacija

Važno: Rubrike, Sex files, cura i frajer dana i crna kronika mogu sadržavati sadržaje koji nisu primjereni osobama mlađim od 18 godina. Osobama mlađim od 18 godina se savjetuje posjet ovim rubrikama jedino i samo uz nadzor punoljetne osobe.
Tportal je član Hrvatskog vijeća za medije. HVZM je samoregulatorno tijelo koje prati i sankcionira kršenja novinarske etike.
Saznajte više na http://www.hvzm.hr/
vijece@hvzm.hr