Prema općeprihvaćenim teorijama, naše zvjezdano susjedstvo trebalo bi biti puno tamne tvari, misteriozne nevidljive supstance koja se može otkriti samo po gravitacijskom utjecaju na okolna tijela. Međutim, tim astronoma iz promatračnice u Čileu otkrio je da promatranja jednostavno ne podržavaju teorijska predviđanja. To znači da je teško očekivati da će pokušaji da se izravno otkriju čestice tamne tvari na Zemlji biti uspješni.

Međunarodni tim stručnjaka u svojoj je novoj studiji mjerio kretanje više od 400 zvijezda udaljenih do 13.000 svjetlosnih godina od Sunca uz pomoć 2,2-metarskog ESO-ovog teleskopa promatračnice La Silla te drugih teleskopa. Na temelju prikupljenih podataka astronomi su izračunali mase materijala u blizini Sunca u prostoru četiri puta većem od svih koji su prije toga razmatrani.

'Količina mase koju smo zabilježili u području oko Sunca odgovara onome što vidimo – zvijezdama, prašini i plinovima', rekao je voditelj istraživanja Christian Moni Bidin i dodao: 'No to ne ostavlja prostora za dodatnu materiju – tamnu tvar, koju smo očekivali otkriti. Prema našim proračunima ona se u našim mjerenjima trebala vrlo jasno pokazati. Međutim, jednostavno je nema.'

Tamna tvar je misteriozna materija koju nije moguće vidjeti, međutim, otkriva se kroz gravitacijski utjecaj na okolne materijale. Njezino postojanje pretpostavljeno je kako bi se našao odgovor na pitanje zašto vanjski dijelovi galaksija, uključujući i našu, rotiraju tako brzo. Naime, ako u galaksijama nema tamne tvari koja bi gravitacijom trebala držati zvijezde na okupu, one bi se zbog centrifugalne sile u brzim rotacijama trebale razletjeti svemirom jer gravitacija vidljive tvari nije dovoljna da to spriječi. Tamna tvar je posljednjih godina također postala ključnom komponentom teorija koje objašnjavaju nastanak i razvoj galaksija.

Znanstvenici danas prihvaćaju ideju da tamna tvar sačinjava oko 80 posto ukupne mase svemira, unatoč tome što njezina priroda do sada nije razjašnjena. Sva dosadašnja nastojanja da se u laboratorijima na Zemlji otkrije tamna tvar bila su neuspješna.

Prema postojećim modelima formiranja i rotacije galaksija, Mliječni put bi trebao biti okružen svojevrsnom aureolom tamne tvari. Oni ne mogu precizno predvidjeti kakav bi oblik ta aureola trebala imati, ali očekuje se da bi u blizini Sunca trebalo biti dosta velikih količina tamne tvari. Međutim, rezultati nove studije, odnosno nedostatak tamne tvari, pokazuje da bi aureola mogla imati samo neki vrlo neočekivani oblik – primjerice izuzetno izduženi.

'Unatoč našim rezultatima, činjenica je da Mliječni put rotira mnogo brže nego što bi to mogao da je sastavljen isključivo od vidljive tvari. Dakle, ako se tamna tvar ne nalazi ondje gdje smo očekivali, trebat će otkriti nova rješenja za problem nedostatka mase. Naši su rezultati u suprotnosti s trenutno prihvaćenim modelima. Misterij tamne tvari upravo je postao još misteriozniji. Buduća istraživanja, uključujući i ESA-inu misiju Gaia, bit će presudna za ostvarenje pomaka na ovom putu', zaključio je Christian Moni Bidin.