Veliki američki astronom Edwin Hubble još je početkom 20. stoljeća započeo s prikupljanjem snimaka galaksija poput kakvog kolekcionara maraka ili leptira. U tom poslu on ih je klasificirao u dvije glavne skupine: one spiralne poput Mliječnog puta i Andromede te druge – debeljuškaste, eliptične.

No Hubble nije znao ono što danas znaju suvremeni astronomi - da eliptične galaksije nastaju u sudaru dviju spiralnih. U tim kozmičkim srazovima izvorna struktura spiralnih galaksija se razara te nastaje velika amorfna masa. Rađanje zvijezda, karakteristično za spiralne galaksije, ubrzo se zaustavlja, a dvije mlade, živahne galaksije pretvaraju se u izmorenu ostarjelu nakupinu zvijezda.

Stručnjaci su znali da se to događa, no do nedavno nisu znali kako. Zašto proces obnove prestaje nakon sjedinjenja galaksija? Teoretičari su imali neke ideje, međutim, nitko nije uspio snimiti galaksiju usred samrtnog hropca. Do sada!

Međunarodni tim znanstvenika do svojeg je novog otkrića došao istražujući galaksiju NGC 3801 udaljenu oko 160 milijuna svjetlosnih godina od Zemlje. Njihovi su rezultati pokazali da se rađanje zvijezda nakon sudara gasi u dva koraka – prvo slijedi ubrzana eksplozija zvijezda, a potom ostatak posla dovršava golema sveproždiruća crna rupa.

Prema izvješću predstavljenom u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society cijeli proces izgleda ovako: prije nekih milijardu godina sudarile su se dvije spiralne galaksije. Njihove zvijezde gravitacijom su se međusobno povukle u neke nove nasumične orbite, a u sudaru njihovih oblaka plinova pokrenuti su udarni valovi u kojima su nastale nove, goleme vruće zvijezde. One su vrlo brzo potrošile svoje gorivo, eksplodirale su kao supernove i izbacile dio svojih plinova prema rubovima galaksije. Ovakav razvoj zbivanja sam po sebi ne bi zaustavio daljnje stvaranje zvijezda. Međutim, baš kao i sve druge spiralne galaksije, ove dvije, u čijem je sudaru nastala NGC 3801, u svojim su središtima imale goleme crne rupe. Nakon potresa koji je uslijedio poslije sudara, dio međuzvjezdanih plinova završio je u njihovim nezasitnim ždrijelima. Crne rupe su počele zračiti brze mlazove tvari, a oni su iz galaksije izbacili preostale plinove potrebne za stvaranje mladih zvijezda.

Voditelj istraživanja Ananda Hota s Academia Sinica Institute of Astronomy and Astrophysics na Tajvanu uz pomoć četiriju svemirskih teleskopa - GALEX-a, Spitzera, Chandre i Hubblea, otkrio je nekoliko pojava koje potvrđuju ovakav scenarij. GALEX, koji snima ultraljubičasto svjetlo, i Spitzer, koji radi na infracrvenim valnim duljinama, otkrili su znakove koji pokazuju da se formiranje zvijezda u NGC 3801 i dalje nastavlja, ali vrlo slabim intenzitetom – značajno je usporeno u posljednjih 100 do 500 milijuna godina. Hubble je zabilježio kako supernove iz galaksije istiskuju plinove, a teleskop Chandra otkrio je kako golemi udarni valovi u oblacima plinova stvaraju rendgenske zrake i jure prema rubovima galaksije brzinom od oko 3,2 milijuna kilometra na sat. Pri takvoj brzini plinovi u kojima bi se inače rađale zvijezde iz galaksije će potpuno nestati za samo 10 milijuna godina, što u kozmičkim razmjerima života predstavlja sekunde. Hota i njegov tim procjenjuju da se cijeli proces pretvaranja živahnih mladih galaksija u umirućeg starca odigrao u samo milijardu godina. U nedostatku brojnih velikih, plavih zvijezda NGC 3801 izgleda sredovječno: žućkasto-crvenkasto. Kada iz nje nestanu i preostali oblaci hladnog vodika, postat će crvena i mrtva.

Stručnjaci smatraju da slična sudbina očekuje i našu galaksiju. Za tri milijarde godina ona će se sudariti s obližnjom Andromedom. Budući da su obje galaksije spiralne, najvjerojatnije ih čeka identičan scenarij. Tko zna hoće li tada biti ljudi da svjedoče ovoj smrti?