Znanost KLIMATSKI PARADOKS

Kako globalno zatopljenje stvara polarne hladnoće?

Više od 360 ljudi smrznulo se u posljednjih desetak dana u Europi. U nekim dijelovima Ukrajine i Češke temperature su pale gotovo do -40 °C, Rim bilježi najveće količine snijega u posljednjih 27 godina, a nanosi bijelog pokrivača u nekim su dijelovima južne Hrvatske i susjedne BiH mjestimično prešli dva i pol metra

Čini se da ovakva zbivanja baš i ne govore u prilog globalnom zagrijavanju. Naprotiv, ovo je trenutak kada se bude klimatski skeptici koji za ljetnih vrućina obično utihnu. U njima sklonim glasilima, poznatim tabloidima poput Daily Telegrapha i Daily Maila, ovih su dana osvanuli naslovi u stilu: 'Gluposti o globalnom zagrijavanju ohladio ledeni tuš'.

I zaista, kada od snijega ne možete otvoriti vrata, nema ničeg prirodnijeg nego zapitati se kako ovakve prizore i iskustva od kojih vam se ježe i koža i mozak izmiriti s idejom o globalnom zatopljenju?

Zagrijavanje i ekstremi

Klimatolozi ističu da su upravo ovakve meteorološke pojave poput dubokih prodora ledenog zraka u Europu samo još jedna u nizu potvrda da se svijet zagrijava te da će ekstremni vremenski uvjeti, kako 'minusi' tako i 'plusovi', u godinama koje dolaze postajati sve učestaliji. Pojednostavnjeno rečeno globalno zagrijavanje stvara klimatski sustav u kojem je u atmosferi više energije, više vodene pare i time više nestabilnosti. Kako to? Od predindustrijske ere prosječna temperatura porasla je za 1 °C . Sa svakim Celzijevim stupnjem količina vlage u zraku raste za sedam posto. S povećanjem vlage raste i vjerojatnost padalina. No ne bilo kakvih. Ukupna količina kiša porast će za dva do tri posto, međutim istovremeno će ekstremne kiše postati šest do sedam puta učestalije. Uzrok tome su jednostavni zakoni fizike. Kiša pada kada se atmosfera dovoljno ohladi da se vodena para kondenzira u kapi. No zbog efekta staklenika, ispuštanje topline u svemir je manje efikasno pa se hlađenje usporava i omogućuje nakupljanje većih količina vlage. Kada se kondenzacija konačno dogodi, rezultat je obilnija kiša. Slično je i s uraganima - veće količine vlage i topline daju im veću snagu. Dakle, možemo pojednostavnjeno reći da povećane količine energije i vlage zajedno stvaraju veće nestabilnosti, odnosno ekstremnije vremenske uvjete – oluje, uragane, kiše i suše. No kako zagrijavanje može izazvati veće hladnoće?

Poremećaji u cirkulacijama zraka

Odgovor na ovo pitanje prošli su tjedan objavili njemački znanstvenici u časopisu Tellus A. Njihova studija, utemeljena na računalnom klimatskom modelu, vrlo dobro objašnjava upravo pojave kojima posljednjih dana svjedočimo.

Naime stručnjaci s Instituta za polarna i oceanska istraživanja Alfred Wegener u Potsdamu u Njemačkoj, objavili su izviješće prema kojem prodore ledenog arktičkog zraka uzrokuje nestanak arktičkog leda. Prema rezultatima njihove studije velika otapanja leda na Arktičkom oceanu zabilježena proteklih godina povećavaju područja tamnijeg mora koja se snažnije zagrijavaju jer upijaju više Sunčevog zračenja. Osim toga smanjeni ledeni pokrov više ne uspijeva spriječiti da se toplina akumulirana u vodama oslobodi u atmosferu. Zahvaljujući tome zrak uz površinu mora tijekom jeseni i zime snažnije se zagrijava jer je u to vrijeme more toplije od atmosfere. Istovremeno u višim područjima - u troposferi, zrak se hladi zbog sve kraćih dana. Kako se lakši topao zrak ubrzano diže, na razini mora stvaraju se depresije, odnosno sustavi niskog tlaka zraka. To pak utječe na tipična kruženja zraka kao što su Arktička oscilacija (AO) i Sjevernoatlantska oscilacija (NAO). Kada je depresija nad Arktikom jaka i AO i NAO lakše postaju pozitivni te na sjevernoj hemisferi potiču jaču cirkulaciju u smjeru zapad – istok koja snaži izolaciju od arktičkih hladnoća i djeluje kao svojevrsna tampon zona. Tu se krije određeni paradoks jer se pozitivni AO i NAO zapravo povezuju s umjerenim zimama kakav je bio početak ovogodišnje.

No autori studije ističu da pozitivni AO i NAO formiraju atmosferske uzorke koji odgađaju suprotne efekte, što pak kasnije u sezoni uzrokuje stvaranje negativnih AO i NAO, a time i snažnih iznenadnih prodora ledenog arktičkog zraka duboko u Europu, Sjevernu Ameriku i sjevernu Aziju. Drugim riječima, hladan arktički zrak, umjesto da kruži na višim geografskim širinama, prodire sve dublje na jug te donosi snijeg i minuse u dijelove svijeta u kojima inače nisu uobičajeni kao što su Florida ili Sjeverna Afrika.

Znanstvenici napominju da se svaka pojedinačna ekstremna pojava ne može izravno pripisati globalnom zagrijavanju jer ih je uvijek znalo biti, međutim, smatraju da će s klimatskim promjenama svih ekstrema u prosjeku biti sve više. Normalne meteorološke varijacije u tom se kontekstu mogu usporediti s bacanjem kocke. Staklenički plinovi djeluju kao dodavanje tereta kocki, pa vjerojatnost ekstremnog vremena raste.

Kontroverzu oko ovakvog paradoksalnog djelovanja globalnog zagrijavanja u jednoj su epizodi na duhovit način saželi autori popularne animirane serije Simpsoni. (pogledajte video dolje).

 

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još