SLABE TOČKE MREŽE

Može li internet ikada biti uništen?

23.01.2012 u 12:20

Bionic
Reading

Rat koji se trenutno vodi oko prijedloga zakona poznatih kao SOPA i PIPA koji bi trebali osigurati zaštitu autorskih prava, odnosno spriječiti online piratstvo, najvjerojatnije će završiti u korist internetskih sloboda, međutim to zasigurno neće biti posljednja bitka ove vrste

Eteričan kakav jest internet će preživjeti u ovom ili nekom drugom obliku, no stručnjaci upozoravaju da bi mnogo toga što danas uzimamo zdravo za gotovo jednog dana moglo biti narušeno ili čak potpuno nestati.

Fizičko uništenje

Internet se do danas već toliko razgranao i umrežio na sve strane da je postao otporan čak i na bombe, požare i prirodne kataklizme, barem unutar samih država. 'Morali biste se jako potruditi da pronađete mali broj mjesta na kojima bi se njegova povezanost mogla ozbiljno ugroziti', rekao je za Life's Little Mysteries računalni znanstvenik David Clark s MIT-ja koji je sudjelovao u razvoju interneta 1970-ih.

Primjerice u napadima 11. rujna uništen je glavni centar na jugu Manhattana pa je lokalna usluga prekinuta. No već 15 minuta kasnije centar je 'zaliječen' jer su korisnici zahvaljujući ugrađenim protokolima preusmjereni obilaznim putem.

No Clark ističe da bi se internet mogao prekinuti na međudržavnoj razini presijecanjem kablova kojima se između dvije zemlje razmjenjuju internetske informacije. Tisuće kilometara podvodnih optičkih kablova koji povezuju kontinente na kopno izlaze na tek nekoliko desetaka lokacija da bi se potom razgranali prema milijunima računala. Kada bi primjerice netko digao u zrak jedno od tih čvorišta u Miamiju kojim se prenosi oko 90 posto internetskog prometa između Sjeverne i Južne Amerike, njihove internetske veze bile bi ozbiljno narušene sve dok se infrastruktura ne bi popravila. 'Bio bi to početak cyber-rata', kaže Clark.

Očuvanje podataka

No čak i takvi ekstremni prekidi međunarodnih veza ne bi ozbiljno ugrozili opstanak samih web sadržaja. Kopije većine informacija pohranjuju se u postojanim memorijama koje opstaju čak i u slučaju prekida električne struje. Osim toga, prema Williamu Lehru, stručnjaku za internetsku infrastrukturu s MIT-ja, korporativni centri koji pohranjuju web sadržaje – od e-pošte do internetskih vijesti – imaju sofisticirane metode kojima ostvaruju sigurnosne kopije i raznovrsno pohranjivanje podataka, među kojima je i jednostavno pohranjivanje kopija na više lokacija.

Google primjerice pohranjuje kopije svih stranica Wikipedije – one su bile dostupne čak i 18. siječnja kada je Wikipedija ugasila svoje verzije prosvjedujući protiv prijedloga SOPA i PIPA.

Ovakvo diverzificirano skladištenje čuva same podatke, ali također osigurava i zaštitu od gubitka pristupa nekoj kopiji u slučaju internetskog rata. Primjerice, kada bi neki server izgubio napajanje, mi bismo možda izgubili pristup nekoj stranici na tom serveru, međutim možda bismo mogli naći kopiju na nekom drugom dostupnom serveru. 'Ili ako bismo htjeli doći do podataka nedostupnih na serveru u zemlji X, možda bismo mogli naći u osnovi iste podatke na nekom serveru u zemlji Y', rekao je Lehr.

Internetska utrka u naoružanju

Obilje online sadržaja i veza čini internet vrlo otpornim na fizičke napade, međutim, mnogo ozbiljniju prijetnju njegovom sadašnjem stanju predstavljaju državne regulacije i cenzure. U ranim danima arapskog proljeća u Egiptu vlada Hosnija Mubaraka pokušala je ugasiti internet u toj zemlji kako bi onemogućila prosvjednike da se preko njega organiziraju. To je učinila tako što je pružatelju internetskih usluga (ISP) naredila da ukine usluge.

'ISP-ovi imaju izravan nadzor nad internetom pa će razvoj situacije u svakoj zemlji ovisiti o kontroli koju vlasti imaju nad njima', rekao je Clark i dodao: 'Neke zemlje imaju jači nadzor nad ISP-ovima. Kina je više puta u prošlosti isključivala internet u pojedinim pokrajinama'.

'Međutim, u Egiptu su prošle godine brojni prosvjednici pronašli načine da zaobiđu cenzuru, među ostalim, uz pomoć pametnih mobitela kojima su se povezali s globalnim internetom preko internet mreža privatnih kompanija', objasnio je Lehr i dodao: 'Ako bi u budućnosti američka vlada pokušala ugasiti ili ograničiti pristup internetu, mogle bi se uspostaviti slične obilaznice koje bi postajale sve sofisticiranije kako bi regulacijske metode bivale rigoroznije – bila bi to utrka u naoružanju.'

Još jedna metoda restrikcije koja stoji na raspolaganju vlastima jest uvođenje visokih cijena, odnosno poreza kako bi internet postao nedostupan širokim masama.

Lehr smatra da nijedna vlada ne može uništiti internet, međutim može ga ozbiljno ugroziti i učiniti nedostupnim ili neprivlačnim svojim stanovnicima.

Pitanje prave ravnoteže

Loša zakonska regulacija, bilo lokalna ili međunarodna, mogla bi ozbiljno narušiti vrijednost interneta te njegove mogućnosti rasta i razvoja. Mada će neke verzije interneta vjerojatno postojati dok god je čovječanstva, njegova otvorenost bi mogla biti znatno smanjena.

Ova otvorenost je vrlo korisna kako društveno tako i gospodarski, no također je i izvor problema, smatra Lehr - ona omogućuje beskrajne sigurnosne i privatne napade, slanje smeća, virusa, malvera i sl. No Lehr je uvjeren da je rješenje u boljim sustavima sigurnosti, a ne u ograničavanju intereneta. 'Stvaranje ove ravnoteže velik je izazov i posao koji nas još čeka', zaključio je Lehr.