Znanost ČOVJEK, SUNCE ILI…

Zašto je ova zima jedna od najtoplijih u povijesti?

Izvor: Pixsell Editorial Standard Luka Stanzl/PIXSELL , Autor:Luka Stanzl

Ovogodišnja zima u SAD-u i Europi jedna je od najtoplijih i najsuših otkad je meteoroloških mjerenja, a znanstvenici smatraju da su otkrili koji su pravi uzroci ove pojave

Američki klimatolozi javljaju da je u njihovoj zemlji ova zima rušila brojne rekorde: prvi tjedan u siječnju bio je najsuši u povijesti, oko 95 posto SAD-a ima manji snježni pokrivač od prosječnog, što je također rekord, tijekom prosinca oko pola države bilježilo je temperature gotovo tri Celzijeva stupnja više od prosjeka, a od 2. do 8. siječnja zabilježeno je oko 1.500 dnevnih rekorda. Slične ekstreme bilježi i Europa.

Znanstvenici smatraju da je glavni krivac za ovakvo neobično vrijeme raspored tlaka koji se zove Arktička oscilacija i nalazi se na sjevernoj polutci. Njezin donji rub poznat je kao Sjevernoatlantska oscilacija (NAO). Ove dvije pojave zajedno utječu na putanju i snagu tzv. mlaznih struja vjetrova. Te struje teku sa zapada na istok sjevernim geografskim širinama SAD-a, Europe i Azije i mijenjaju temperature i oborine. Snažna struja koja teče prilično pravocrtno sa zapada na istok s nekoliko skretanja prema jugu sprječava prodor hladnog arktičkog zraka na jug.

'Uzrok ovako tople prve polovine zime je najekstremnija konfiguracija mlaznih struja koja je ikada zabilježena', smatra meteorolog Jeffrey Masters, voditelj web stranice Weather Underground, koja analizira izuzetne vremenske pojave. Masters objašnjava da je mlazna struja ove zime bila daleko na sjeveru, da je bila prilično ravna te da je takva ostala tijekom neuobičajeno dugog razdoblja. Ovakav položaj struje spriječio je silazak hladnog zraka sa sjevera, omogućio toplom južnom zraku da dominira nad mnogim područjima na sjevernoj hemisferi te spriječio nastanak atmosferskih fronti koje stvaraju oborine - snijeg i kišu. Sjevernoatlantska oscilacija održavala je najviši gradijent tlaka zraka od početka mjerenja 1856. godine.

Stručnjaci kažu da je pred nama još dosta zimskih dana, što znači da se oscilacije i vrijeme još mogu promijeniti, međutim ako uskoro ne stignu veće količine oborina, na sjevernoj polutci ovoga bi se proljeća i ljeta mogle bilježiti suše, nestašice vode i porast broja požara.

Meteorolozi za sada još uvijek ne znaju što uzrokuje tako dramatične oscilacije. Neki smatraju da bi nestajanje arktičkog leda uzrokovano globalnim zagrijavanjem moglo biti uzrok pada tlaka u arktičkoj oscilaciji. Drugi pak ističu da postoje određene veze između aktivnosti Sunčevih pjega koje su u prosincu 2010. (kada je u SAD-u bilo obilje snijega) bile vrlo niske, a u prosincu 2011. (kada ga je bilo malo) vrlo visoke. No nitko još ne zna na koji način bi one mogle utjecati na arktičke oscilacije.

Ni Hrvatska nije izuzetak

Član tima Crometeo Daniel Pavlinović kaže da je 2011. godina i u Hrvatskoj bila znatno toplija i sušnija od prosjeka.

'Prema službenim podacima koje možemo naći na stranicama DHMZ-a, veći dio zemlje ocijenjen je ekstremno sušnim i toplim. Godina 2010. je bila upravo suprotna. Temperaturna odstupanja bila su znatno manja, a oborine su posvuda bile znatno iznad prosjeka, pa je veći dio zemlje ocijenjen vrlo kišnim i ekstremno kišnim', rekao je Pavlinović koji ističe da je teško predvidjeti kako će se zimsko vrijeme nastaviti.

'Sezonske prognoze su u razvoju i za sada ih valja shvaćati samo okvirno, kao svojevrstan mogući trend. Tako primjerice po sezonskim prognozama koje izrađuje NOAA u našem dijelu Europe možemo očekivati temperature oko prosjeka ili nešto iznad njega, dok bi oborine bile oko prosjeka ili nešto ispod. Znatno su pouzdanije kratkoročne prognoze pa tako s popriličnom sigurnošću možemo najaviti postupan porast temperature prema sredini tjedna, a za vikend najvjerojatnije ciklonu s novom promjenom vremena', rekao je Pavlinović.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još