Znanost BLAGDANSKA MUDROST

Upoznajte znanost koja se krije iza božićnog drvca

Pred božićne blagdane mnogi se ljudi svake godine iznova nađu u istoj dilemi: što je bolje kupiti – lažno ili pravo drvce. Ako se odluče za pravo, onda si pak postavljaju pitanje koju vrstu odabrati - koja najdulje traje, najljepše izgleda i ispušta najmanje iglica

Ako ste već kupili božićno drvce, ova pitanja za vas vjerojatno više nisu aktualna, no zanimljivi odgovori koje su na YouTubeu predstavili snimatelj Brady Haran i ekolog sa Sveučilišta u Nottinghamu Markus Eichhorn mogli bi vam biti od koristi sljedeće godine (pogledajte dolje).

Film je bio planiran kao nepretenciozno znanstveno čavrljanje o blagdanskim mogućnostima i biologiji, međutim, 2009. je dobio priznanje udruge ChloroFilms koja je nagradila filmove o biljkama postavljene na YouTubeu.

Štovanje stabala ima korijene u pretkršćanskim germanskim tradicijama, no počeci običaja ukrašavanja drvca za Božić bilježe se u Njemačkoj u 16. stoljeću. Profesor europske etnologije Ingeborg Weber-Kellermann kao najraniji spomen tog običaja uzima ljetopis bremenskog ceha iz 1570. godine koji navodi kako je mala jela ukrašena jabukama, orasima, datuljama, perecima i papirnatim cvijećem postavljena za djecu članova ceha koja su na Božić prikupljala slatkiše.

Povijest drvca seže još u pretkršćanska vremena

'Prve biljke koje su se kitile zapravo su najvjerojatnije bile srebrne paprati', rekao je u filmu Eichhorn. 'No danas se za Božić koristi sasvim drukčija vrsta zimzelenog stabla poznatog kao Abies nordmanniana, ili kavkaska jela (kliknite desno za uvećanje), koja potječe iz planinskih krajeva Kavkaza u Rusiji te iz Gruzije i Armenije. Vrlo je osebujna i službeno je najviše stablo koje živi u Europi. Dostiže debljinu od dva metra i visinu od 60 metara, a čini se da su postojali čak i uzorci koji su narasli do visine od 85 metara. Najbolje je kod ovog stabla kao božićnog drvca to što ima izuzetno postojane iglice koje traju i 20-ak godina. One su obično vrlo guste i otporne pa čine vrlo lijep biljni ukras. Osim toga kao stanovnici planina ova su stabla prilagođena i zimskih hladnoćama i vrućim, suhim ljetima. To pak znači da će dobro podnijeti centralno grijanje u kućama. Ono što je kod njih posebno lijepo je kontrast između tamnozelene gornje strane i srebrnkastog naličja. Ovu srebrnu boju stvaraju pore stomate kroz koje biljka diše - upija CO2 i ispušta kisik.

U svijetu ima više od 600 vrsta stabala koja se mogu odabrati kao božićna drvca. Neka su jako dobra, no neka su bolja od drugih. Zapravo, ovo i nije moje najdraže drvce.

Moje omiljeno božićno drvce je plemenita jela Abies procera. To je američka vrsta (desno) koja ima debele grančice s gustim iglicama koje su mekane na dodir poput plišanog mede.

Amerikanci zapravo koriste drukčije vrste stabala od Europljana…


Pravo ili umjetno?

Mnogi ljudi dvoje oko toga trebaju li za Božić koristiti prava drvca. Ja osobno mislim da je to dobro. Ako imate umjetno drvce, ono će vam potrajati nekoliko godina, no nakon četiri ili pet godina već će početi izgledati ofucano. Ako pak kupite pravo drvce, odabrali ste nešto što je potpuno biorazgradivo i pomogli ste lokalnim uzgajivačima.

Treća uobičajena vrsta drvca je obična smreka Picea abies koje se sjećam iz djetinjstva (desno). Popularna je jer je vrlo raširena u Europi gdje se koristi za izradu drvene građe. No ona nije najotpornija na centralno grijanje pa ćete je zapamtiti po gustoj masi iglica koje će kroz tjedan ili dva pasti poput kiše i nakupiti se na podu. Dobar dio božićnih blagdana morat ćete provesti usisavajući.

 

 

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još