Znanost NOVI TESLA

Hrvat u 37. postao profesor na najprestižnijem sveučilištu

Dr. Marin Soljačić, koji je u hrvatskim medijima svojevremeno dobio nadimak 'novi Tesla' zbog svojeg zanimanja za bežični prijenos energije, nedavno je sa svega 37 godina postao redovni profesor fizike na jednom od najprestižnijih sveučilišta u svijetu, Massachusetts Institute of Technology (MIT) u Bostonu, koje je dalo čak 76 nobelovaca

Soljačić je rođen u Zagrebu 1974. godine. Nakon što je završio XV. gimnaziju poznatu kao MIOC, dobio je stipendiju od MIT-ja i ondje nastavio obrazovanje. Fiziku i elektrotehniku diplomirao je 1996. godine, a doktorirao je 2000. na Princetonu. Od tada radi na MIT-u.

Dosad je objavio 107 radova i 20 patenata. Dobitnik je niza prestižnih priznanja, a 2008. dobio je i stipendiju zaklade MacArthur koja nosi nadimak Genius Award (nagrada za genijalce) u iznosu od 500.000 dolara.

Soljačić se u svijetu proslavio nakon što je 2007. godine sa svojim timom izveo prvi uspješan prijenos električne energije bez zračenja i na udaljenosti od dva metra upalio žarulju od 60 W. Za razliku od Tesle koji je pokušavao ostvariti bežični prijenos energije na velike udaljenosti, Soljačićev tim koncentrirao se na male daljine svjestan da će ova tehnologija svoju primjenu najprije naći u napajanju uređaja poput mobitela ili električnih automobila. S tom idejom 2007. godine, zajedno s nekolicinom kolega, u Bostonu je utemeljio kompaniju Witricity, a za njegov rad zanimanje su pokazale velike kompanije poput Toyote, Mitsubishija i Applea.

'Naravno, jako sam zadovoljan promaknućem. To bi mi trebalo otvoriti još dodatnih mogućnosti za daljnji rad', rekao je za tportal Soljačić koji trenutno radi na proširenju svojeg laboratorija na MIT-u gdje planira pokrenuti nova istraživanja i nove projekte, a osobito ga zanima efikasnije korištenje čistih izvora energije poput solarne.

SAD potiče brz napredak mladih

Hrvatski znanstvenik smatra da američki akademski sustav, za razliku od mnogih drugih u svijetu, omogućuje brz napredak mladih ljudi:

'Na MIT-u imam izuzetno pozitivna iskustva. Mislim da je za mene osobno to optimalno mjesto za rad. Koliko ja znam, na ovom sveučilištu rade još tri mlada profesora ili asistenta porijeklom iz Hrvatske – Tanja Bosak, Silvija Gradečak i Dražen Prelec.'

Soljačić smatra da je boravak na sveučilištima u inozemstvu vrlo važan za sve mlade znanstvenike.

'Mislim da je za mladog znanstvenika korisno provesti jednu do tri godine dalje od mjesta gdje su izvorno obrazovani. To otvara puno perspektiva, kontakata, budućih kolaboracija, i spoznaja o drugim načinima rada, koji su korisni kada se čovjek vrati u svoju sredinu. U SAD-u se također ljude obično motivira da ne provedu cijelu karijeru na istom sveučilištu, iz istih razloga', rekao je dr. Soljačić.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još