Znanost GLJIVICA HARA SVIJETOM

Svi vodozemci pred nestankom; spas je u račiću

Jedna vrsta gljivice u posljednje vrijeme uzrokuje masovna ugibanja vodozemaca širom svijeta. Najviše je istražen napad na žabe. Gljivica prodire u kožu i hrani se keratinom na udovima i trbuhu životinja. Množenjem gljivice koža, kroz koju žabe dišu i primaju tekućinu, sve više natiče i dolazi do zastoja u disanju

Smrtonosna Batrachochytrium dendrobatidis (Bd) napada sve vodozemce i prijeti istrebljenjem svih šest tisuća poznatih vrsta, na svim kontinentima. Nije detaljno istraženo ugibaju li zaražene životinje od gušenja, ulaska otrova kroz oslabljenju kožu, oslabljenja imuniteta ili, što se u zadnje vrijeme spominje kao najvjerojatnije, od zatajenja rada srca.

Brojnost oko trećine vrsta već je ugrožena uništavanjem staništa, zagađenjima i drugim negativnim, pretežno čovjekovim utjecajima, a sada se pojavila globalna bolest. Marija Kuljerić, predsjednica Hrvatske herpetološke udruge Hyla, kaže da ti faktori najčešće djeluju zajednički, čime se njihov utjecaj međusobno pojačava te ubrzava izumiranje pojedinih populacija ili vrsta.

'Istraživanja pokazuju da ne postoji jedan najizraženiji uzrok globalnog izumiranja vodozemaca, već da svi navedeni razlozi ugrožavaju njihove populacije, a o pojedinom lokalitetu ovisi koji će prevladati', kaže Kuljerić.

Bolest potvrđena u Italiji, Mađarskoj, Austriji


Gljivica Bd nije zabilježena u Hrvatskoj, dodaje Kuljerić, međutim preliminarna ispitivanja rađena su na vrlo malom broju uzoraka te je lako moguće da je prisutna i na našem području. Pogotovo s obzirom na to da je njezina prisutnost potvrđena u divljim populacijama vodozemaca u mnogim europskim zemljama uključujući i susjednu Italiju, Mađarsku i Austriju.

Zaraza gljivicom zabilježena je u Južnoj Africi na konzerviranom primjerku jedne žabe iz 1938. godine, što je najranija poznata zaraza. Radi se o Xenopus laevis, afričkoj žabi koja je korištena kao živi test na trudnoću. Ubrizgavanjem urina trudne žene ova životinja ubrzo počinje s mriještenjem. Kao učinkoviti testovi za trudnoću žabe ove vrste u tisućama primjeraka iz Južne Afrike desecima godina distribuirale su se širom svijeta. Znanstvenici sada pretpostavljaju da je ta trgovina nesvjesno globalno proširila bolest, jer je Xenopus laevis imuna na ovu opasnu bolest pa je idealna kao prijenosnik.

Od kada su krajem 90-ih iznijeti rezultati prvih znanstvenih zapažanja o širenju gljivice Bd i upozorenja da ona prijeti cijelom razredu vodozemaca, znanstvenici u nekim zemljama u panici su počeli spašavati jednu po jednu životinju. Američki biolog Vance Vredenburg sa Sveučilišta u San Franciscu od izumiranja je spremio u ruksak i odnio u zoološki vrt 20 primjeraka jedne vrste, žutonoge žabe, gdje su sada u terariju preživjele tri jedinke, piše u travnju časopis Geo. Drugi pokušavaju cijepljenjem jednim mikroorganizmom, koji izlučuje tvar otrovnu po smrtonosnu bakteriju.

Hoće li se račić u prirodi hraniti gljivicom Bd?

Oregon State University
Zooplankton (kliknite za cijelu sliku)
Krajem kolovoza ohrabrujuće vijesti objavili su zoolozi s američkom Sveučilišta u Oregonu o slatkovodnom zooplanktonu (fotografija desno) koji bi se mogao hraniti gljivicom Bd i na taj način osloboditi vodozemce. Račić Daphnia magna mogao bi uskoro postati biološki kontrolor bolesti, ako se potvrde u prirodi nalazi istraživanja.

'Naši laboratorijski eksperimenti potvrdili su da bi zooplankton jeo zoospore, gljivicu u fazi slobodnog kretanja u vodi', rekla je Julia Buck, znanstvenica s OSU-a, prenosi Science Daily.

Budući da ovaj račić prirodno ne živi na području južne i srednje Amerike gdje je najviše vodozemaca nestalo zbog epidemije gljivice i unošenjem ovog račića, Olga Jovanović iz zagrebačkog ureda Svjetskog fonda za prirodu (WWF) smatra da se njime može smanjiti koncentracija gljivica, a time i smrtnost vodozemaca.

'Međutim, tek će daljnja istraživanja pokazati hoće li se račić u prirodi ponašati kao i u laboratorijskim uvjetima. Uvijek postoji mogućnost da će račić u novom okruženju naći i neki drugi izvor hrane te da će se, umjesto gljivicom, hraniti nekim korisnim bakterijama te na taj način poremetiti ravnotežu u ekosustavu', upozorava Jovanović, koja je doktorirala u području žaba.

Kod bilo kojeg oblika biološke kontrole nametnika, dodaje Jovanović, treba biti jako oprezan i tek kad detaljna terenska istraživanja potvrde rezultate iz laboratorija, može se krenuti s provođenjem projekta, odnosno naseljavanjem predatora u područja zahvaćena nametnicima.

Bolest je samo dio uništavanja vodozemaca

U udruzi Hyla, članici Međunarodnog saveza za zaštitu prirode (IUCN), vodozemce nazivaju 'svijetom koji nestaje'. Predsjednica Kuljerić kaže da za to postoji niz razloga. Uništavanja i smanjenja staništa te zagađenja samo su dio.

'Izrazito je negativan utjecaj raznih kemikalija poput pesticida, herbicida, teških metala, umjetnih gnojiva, farmaceutskih kemikalija i drugih. Iako bolesti nemaju utjecaj na veliki broj vrsta, tamo gdje se pojave - posebno gljivično oboljenje hitridiomikoza - mogu uzrokovati iznenadne i drastične gubitke u populacijama te dovesti do izumiranja. Također, za veliki broj vrsta čiji je uzrok ugroženosti trenutačno nepoznat, najvjerojatnije je upravo hitridiomikoza faktor koji predstavlja najveću opasnost. Vodozemci su ugroženi i zbog utjecaja unesenih stranih životinjskih vrsta, zatim eksploatacije za hranu, žablje krakove i trgovinu kućnim ljubimcima, povišenih razina UV-B zračenja kao i klimatskih promjena za koje prvenstveno nije poznato kako će utjecati na ciklus razmnožavanja mnogih vrsta', navodi Kuljerić.

Zaštititi najugroženije vodozemce u Hrvatskoj

Amphibiaweb
Rasprostranjenost gljivice Bd
I u Hrvatskoj uništavanje staništa prednjači kao najučinkovitiji uzrok ugroženosti vodozemaca - isušivanje poplavnih područja, regulacije i betonizacije vodenih tokova, zatrpavanje lokvi, pretjerana eksploatacija vodenih resursa, do pretvaranja šumskih, travnjačkih i ostalih staništa u intenzivno obrađivanu zemlju, izgradnje infrastrukture i širenja urbanih područja.

Prometnice fragmentiraju staništa na međusobno nepovezane dijelove, a za vrijeme proljetnih i jesenskih selidbi vodozemaca dolazi do njihovog masovnog stradavanja pod kotačima vozila. Jedna takva prometnica nalazi se u Kopačkom ritu, na relaciji Kopačevo – restoran Kormoran, gdje stotine automobila dnevno juri na objed u park prirode gazeći pritom stotine žaba koje pokušavaju prijeći cestu iz jezera Sakadaš do nasipa.

Kako vodozemci imaju vrlo propusnu kožu, pesticidi, herbicidi, umjetna gnojiva, teški metali, farmaceutski proizvodi i ostale kemikalije - svi oni mogu uzrokovati direktnu smrt životinja, ali i niz posljedica. Smanjeni imunitet, usporen rast i razvoj, promjenu spola mužjaka, neplodnost, a to kratkom vremenu može dovesti do ozbiljnog smanjivanja brojnosti vodozemaca, pa u kombinaciji s drugim faktorima i do izumiranja vrsta na pojedinim lokacijama.

Među ugroženim vrstama koje su u Hrvatskoj već zahvaćene ovim pojavama, Kuljerić izdvaja čovječju ribicu, lombardijsku smeđu žabu, velike vodenjake i crvenog mukača.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još