JEZIK MORSKE BRAĆE

Dupini ne zvižde već 'govore' baš kao ljudi

08.09.2011 u 15:24

Bionic
Reading

Dupini međusobno razgovaraju tako što koriste isti proces kojim se u formiranju glasova i riječi koriste ljudi, pokazala je nova analiza podataka prikupljenih tijekom 1970-ih godina

'Rezultati otkrivaju da dupini zapravo ne zvižde kao što se dugo mislilo, već da se koriste vibracijama nazalnih šupljina koje su analogne našim glasnicama. Stručnjaci su ovo otkrili tek sada zato što njihovo glasanje jako nalikuje zviždanju', rekao je Peter Madsen iz Instituta za bioznanost na Sveučilištu Aarhus u Danskoj. Objasnio je da je termin 'zviždanje' skovan 1949. u jednom radu objavljenom u časopisu Science, nakon čega je prihvaćen i zadržao se do danas.

Istraživanje razjašnjava pitanje koje je dugo vremena intrigiralo znanstvenike: kako dupini stvaraju iste karakteristične zvukove na površini mora i na dubinama u kojima visoki tlak vode mijenja njihove frekvencije?

Kako bi našli odgovor na ovu enigmu, Madsen i njegovi kolege analizirali su digitalizirane zapise glasanja tzv. dobrog dupina Tursiops truncatus starog 12 godina iz 1977. U to vrijeme stručnjaci su dupinu dali da udahne mješavinu helija i kisika, tzv. helioks. Kada ga ljudi udišu glas im postaje viši i podsjeća na glasanje likova iz crtanih filmova. Ovim eksperimentom znanstvenici su htjeli stvoriti uvjete slične onima kod dubokih zarona. Međutim, testovi su pokazali da je dupin unatoč helioksu nastavio stvarati zvukove istih frekvencija.

Dupini umjesto glasnica koriste tzv. fonične usne u nazalnim šupljinama.

'Prije nekih 40 milijuna godina preci cetacea (kitova) živjeli su na kopnu i za stvaranje glasova koristili vokalne nabore u grlu', objasnio je Madsen. 'Tu sposobnost su izgubili tijekom adaptacije na život u vodi, no istovremeno su razvili umijeće stvaranje zvukova u nosu koje funkcionira na isti način.'

Ova vokalna sposobnost dupinima omogućuje stvaranje šireg spektra zvukova.

'Budući da se frekvencije mijenjaju promjenama u protoku zraka i napinjanjem vezivnog tkiva usana u nosu, dupini su sposobni puno brže mijenjati frekvencije nego da to moraju činiti promjenama volumena svojih alveola. To znači da imaju znatno veće mogućnosti stvaranja mnogo šireg spektra zvukova, čime pak mogu ubrzati prijenos informacija', rekao je Madsen.