Znanost NEMANI JADRANA I OCEANA

Upoznajte najopasnija stvorenja morskih dubina

Mi ljudi nedvojbeni smo gospodari tla, osobito za dnevnog svjetla. Naoružani inteligencijom i tehnologijom, vrhunski smo predatori kopnenog svijeta i tu se dobro snalazimo jer smo u svom elementu

Međutim, u vodi, bez plovila i ronilačke opreme, prespori smo i nespretni, slabo vidimo, prekratko možemo bez zraka, a često smo i preglupi, odnosno prevelike smo neznalice da bismo bili išta drugo nego plijen. To je logično budući da morima vladaju stvorenja s kojima se ne susrećemo dovoljno često da bismo ispravno procijenili prijetnju koju za nas predstavljaju. Nekih se bojimo previše, a drugih nedovoljno.

Stoga u vrijeme godišnjih odmora, kada od velikih vrućina nerijetko tražimo olakšanje u vodi, nije naodmet znati odakle nam sve realno prijeti opasnost, ne samo na Jadranu, već i u drugim dijelovima svijeta.

Predstavljamo vam listu glavnih morskih 'nemani', kako velikih, tako i onih malih (za uvećanje slike kliknite na fotografije).

1. Meduze

Iako ne postoje precizni podaci, procjenjuje se da u bliskim susretima s nekim vrstama ovih želatinoznih stvorenja svake godine umre više od stotinu ljudi, što je mnogostruko više od broja smrti od ugriza morskih pasa.

Najopasnije vrste, od kojih neke imaju najmoćnije otrove na svijetu, uglavnom žive u tropskim morima Indo-Pacifika. Jadran nastanjuje četiri do pet vrsta meduza. Jedna od najpoznatijih jest mjesečinka (Pelagia noctiluca). Ima klobuk promjera do 12 cm, blijedožute do ružičaste boje, zbog čega je često teško uočljiva. Neugodna je, ali nije smrtonosna. Marinski biolog dr. sc. Petar Kružić s Biološkog odsjeka na PMF-u u Zagrebu kaže da se meduze obično javljaju u trećem, četvrtom, petom i šestom mjesecu. 'Zna ih biti i ljeti ali rjeđe. Mjesečinka je uglavnom opasna samo za ljude koji su osjetljivi na alergije', rekao je za tportal dr. Kružić.

Vode Australije i Filipina, ali i Portugala te Španjolske, osobito posljednjih godina, nastanjuju znatno opasnije meduze. Primjerice, australsku kubo meduzu, koja je ime dobila po svom četvrtastom obliku, portal Live Science proglasio je trećom najsmrtonosnijom životinjom na svijetu nakon komaraca malaričara i azijskih kobri.

Godine 2009. uzbunu je izazvala pojava opasne portugalske galije (Physalia physalis) u Portugalu i Španjolskoj. Godinu dana ranije u Velikoj Britaniji je samo u jednom danu petstotinjak ljudi zatražilo liječničku pomoć zbog njezinih uboda. U našim vodama zasad nije zabilježena.

2. Morski psi

Morski psi obično se doživljavaju kao nezasitne opasne nemani, čemu je uvelike pridonio filmski serijal Ralje. Međutim, ljude dokazano napadaju samo četiri vrste. Prosječno se godišnje događa 60-ak napada, a oni smrtonosni su rijetki. Rekord drži Marin County u Kaliforniji. U naše vode oni najopasniji rijetko zalaze, uglavnom kada zalutaju za nekim brodom. Posljednji napad u Jadranu dogodio se 2008. kod Visa kada je velika bijela psina za nogu ugrizla slovenskog ronioca. Zadnji smrtonosni napadi zabilježeni su početkom 70-ih godina, kada je Jadranom prometovalo mnogo više brodova. U riječkom zaljevu su morski psi 1971. usmrtili dvije osobe, a kod Omiša jednu 1974.

Velika bijela psina (desno) obično se smatra najopasnijom vrstom morskog psa, međutim, statistički najviše ljudi ubiju tzv. tigrasti morski psi koji nastanjuju toplija tropska mora. Na Sredozemlju oni uglavnom obitavaju uz sjeveroistočne dijelove Afrike te u Egejskom moru.

Dr. Kružić kaže da se morskih pasa najviše boje stranci na odmoru koji nisu informirani. 'Nažalost, velikih bijelih psina u našim vodama ima sve manje. U Tršćanskom zaljevu se još početkom 20. stoljeća moglo uloviti velikih bijelih psina. No tada je bilo puno više tune u Jadranu', objasnio je dr. Kružić.

'Na pučini se mogu sresti modrulji, a osobito su opasni ako ih je više u skupini. Oni su znatiželjni, međutim, ne prilaze obalama već se uglavnom kreću uz vanjske obale otoka'. Prošle godine morski su psi u cijelom svijetu odnijeli samo četiri života.

3. Murina

Murine (Muraena helena) su primitivne ribe zmijolikih tijela i velikih ralja. Mogu biti duge do dva i pol metra. Imaju snažan ugriz koji nije otrovan, međutim, rane koje nanesu vrlo su bolne i teško zacjeljuju jer su im usta puna bakterija. Danju se skrivaju u rupama iz kojih ne bježe već se agresivno brane. Love noću.

Dr. Kružić ističe da ronioci trebaju paziti da ne guraju prste u rupe. 'Ugriz murina je neugodan jer prilikom većih ozljeda može doći do infekcija. Naše murine nisu tako velike kao tropske. Zapravo je kod nas čak opasniji Ugor', dodao je.

S murinama treba biti oprezan i kada su mrtve jer imaju otrov u krvi. Budući da se toksin raspada na velikim temperaturama valja ih dobro ispeći ili skuhati.


4. Škarpina

Škarpina (Scorpaena scrofa) je crvenkasta riba velike glave u odnosu na tijelo, koje je prepuno bodlji. Naraste do 70-ak cm, a može težiti do pet kilograma. Odabire stjenovita i šljunkovita dna do 100 metara dubine. Ubod njezinih otrovnih bodlji nije smrtonosan, ali izaziva jaku bol, crvenilo i oticanje. Otrov joj se nalazi u leđnoj peraji te na škržnim poklopcima, a razgrađuje se na visokim temperaturama prilikom kuhanja i pečenja.

5. Bežmek

Na pješčanom ili muljevitom dnu vreba bežmek (Uranoscopus scaber) koji ima otrovne bodlje na bokovima iznad prsnih peraja. Ubodi ovih riba su neugodni, a bol prestaje nakon nekoliko sati.

6. Pauk mrkulj

Među najotrovnije ribe ubrajaju se pauci (Trachinus radiatus), koji imaju bodlje u prvoj leđnoj peraji i na škržnim poklopcima. Dr. Kružić kaže da na paukove treba pripaziti osobito na pustim plažama. 'Treba paziti da se ne stane na morske paukove i bežmeke. Morski pauci izbjegavaju napučene plaže, ali na izoliranim pješćanim plažama zna ih biti čak i u plićaku. Ipak, češće će pobjeći nego se zakopati.'

Od otrovnih riba najčešće stradavaju neoprezni ronioci i ribari. Čak i mrtve ribe mogu biti opasne jer otrov ostaje u bodljama. Bodlju je potrebno ukloniti, a ubodeni dio tijela uroniti u vodu zagrijanu na oko 60°C, koliko možemo izdržati bez opeklina, kroz 30 do 60 minuta jer vrućina razgrađuje toksin.

6. Raže


Raže rijetko napadaju ljude, a njihovi ubodi uglavnom nisu opasni po život, međutim, smrt 'lovca na krokodile' Stevea Irwina 2006. pokazuje da s njima ipak treba biti na oprezu.

Najpoznatija vrsta raže goluba u Jadranu je golub kosir (Myliobatis aquila). Naraste do 183 cm duljine i 15-ak kg težine. Otrovna bodlja, koja može izazvati ozbiljne ozljede, nalazi mu se pri korijenu repa.

Golub uhan (Mobula mobular) naraste do 520 cm duljine i 300 kg težine, čime spada među najveće ribe Jadrana. Živi najčešće na otvorenom moru. Ima dugačak, tanak rep, a blizu njegove baze smještena je nazubljena bodlja povezana s otrovnim žlijezdama.

Golub ćukan (Pteromylaeus bovinus) naraste do 250 cm duljine i 83 kg težine. Kako voli toplija mora, u Jadranu nije čest. Rep mu je dugačak i ima oblika biča. Uz njegov početak, u kožnoj ovojnici nalazi se velika i dobro razvijena bodlja.

7. Morski krokodil

Morski krokodili najveći su gmazovi na svijetu i spadaju među najopasnije predatore životinjskog carstva. Uglavnom žive uz sjeverne obale Australije te u vodama istočne Indije i jugoistočne Azije. Mogu narasti do dužine veće od šest metara i težine preko 1.300 kg. Svojim snažnim ugrizom mogu zdrobiti lubanju odrasle životinje ili čovjeka. Sposobni su uhvatiti i ubiti čak i velike bikove. Posljednji napadi na ljude zabilježeni su u Indoneziji, Indiji i Mianmaru, dok su u Australiji rijetki.

8. Riba lav


Riba lav ima vrlo dobro razvijene otrovne žlijezde na vrhovima leđne peraje, a ubod može biti vrlo bolan. Živi pretežno u toplim morima Indo-Pacifika, međutim, nerijetko se drži i u akvarijima jer je vrlo lijepa, a nije teška za održavanje. Uglavnom nije agresivna, pa su njezine najčešće žrtve vlasnici akvarija, a ne ribari ili ronioci. Ubod joj nije smrtonosan, ali može izazvati glavobolje, mučninu i otežano disanje. Ranu i u ovom slučaju treba umočiti u vruću vodu.

9. Riba napuhača

Riba napuhača obično živi u Egejskom moru te uz istočne obale Mediterana, međutim, posljednjih je godina nekoliko primjeraka uhvaćeno i u Jadranu kod Palagruže, Jabuke, Blitvenice i Šibenika. Ova riba sadrži tetrodotoksin, snažan neurotoksin brza djelovanja, koji izaziva paralizu dišnih organa i smrt. Dr. Kružić kaže da se za sada napuhače nisu trajno naselile kod nas. 'No zbog globalnog zagrijavanja realno je očekivati da će se tropske vrste iz Indijskog oceana preko Sueskog kanala doseliti k nama. Primjerice, k nama sada već dolaze i tropske barakude. Na Mljetu ribari znaju uloviti prilično velike uzorke od jednog metra. To je potencijalno opasna vrsta, no još nisu zabilježeni napadi na ljude.'

 

U Japanu se od napuhače posebnim procesom uz veliki oprez pripravlja delikatesno jelo fugu. Nekoliko teških trovanja mesom napuhače zabilježeno je u Izraelu i Libanonu, a u Egiptu i Grčkoj bilo je i smrtnih slučajeva.


10. Morske zmije

Ovi gmazovi uglavnom žive u tropskim vodama Indijskog i Tihog oceana. Ima ih 62 vrste od kojih polovica živi u obalnim vodama Australije. Najveće narastu do tri metra. Imaju spljoštene repove za plivanje. Najveći dio života provedu pod vodom gdje mogu ostati po nekoliko sati. Na kopnu su gotovo bespomoćne. Sve su iznimno otrovne, a otrov im djeluje neurotoksično. Ne žive u Atlantskom oceanu, Sredozemnom moru ni u Jadranu, međutim, dvije skupine turista prijavile su 2004. godine da su ih vidjele u Baru i Ulcinju. Ovi navodi nisu nikada potvrđeni.
  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još