NASA-in raketoplan Atlantis krenuo je u petak kako je planirano u 17:29 sati po našem vremenu na svoje posljednje putovanje kojim će se okončati 30-godišnja era misije koja je simbolizirala američki primat u tehnologiji i istraživanju svemira
'U ime najvećeg tima na svijetu želim vam sreću na posljednjem letu ove prave Američke ikone', rekao je direktor lansiranja Mike Leinbach astronautima prije polijetanja.
'Hvala i tebi i tvojem timu, Mike. Mi danas ne završavamo putovanje, već dovršavamo poglavlje putovanja koje nikada neće prestati', odgovorio je zapovjednik Atlantisa Chris Ferguson
Lansiranje Atlantisa iz Svemirskog centra Kennedy na Floridi je 135. i posljednje u tri desetljeća dugom programu raketoplana. Agencija, koja je 1969. na Mjesec poslala prve ljude, 1997. uspješno spustila rover na Mars te lansirala cijeli niz letjelica prema gotovo svim planetima u Sunčevom sustavu, od Merkura do Plutona, nakon okončanja misije naći će se u velikoj praznini jer joj je zbog štednje ukinuta i misija Constellation koja je Amerikance trebala ponovno spustiti na Mjesec.
Od sada će američki astronauti za putovanja u svemir do Međunarodne svemirske postaje morati koristiti ruske letjelice, za što će plaćati 50 milijuna dolara po osobi, sve dok taj posao ne preuzmu privatne kompanije, a neki stručnjaci procjenjuju da bi to moglo potrajati i desetak godina.
Strah od odljeva mozgova
Ovaj vakuum, na kakav NASA nije navikla, donosi i jedan ozbiljan izazov koji se u posljednje vrijeme sve češće spominje u američkim stručnim krugovima – mogućnost da agenciju napuste njeni ponajbolji znanstvenici što bi moglo uzdrmati i njezine buduće planove. Naime, svemirski stručnjaci ističu da najveći znanstvenici obično odlaze kada se ukidaju važne misije, a moral pada. Ovu pojavu nazivaju efekt 'Tima B'. 'Kada dobri vide da dolazi kraj, oni odlaze', rekao je Albert D. Wheelon, bivši direktor svemirskih programa i dužnosnik CIA-e i dodao: 'Tada vam ostaju studenti B-klase.'
NASA priznaje da postoji takva opasnost pa je poduzela brojne korake, među ostalim, uvela je bonuse za najbolje zaposlenike, zabave i uzbuđenja poput organiziranih putovanja i sl. U posljednjih nekoliko godina broj ljudi koji su radili na programu raketoplana smanjen je sa 17.000 na 7.000, a sada bi i dobar dio njih mogao ostati bez posla.
Nezadovoljstvo djelatnika Svemirskog centra Kennedy zbog rezanja sredstava i programa kulminiralo je u svibnju kada je Leinbach rekao: 'Kraj programa raketoplana knedla je koju je teško progutati, a mi smo svi žrtve loše politike Washingtona. Sram me je što nemamo bolje vodstvo. U posljednjih pola stoljeća uvijek smo imali neke programe na koje smo mogli prijeći. No sada nemamo ništa'.
Slavna i duga povijest raketoplana
Program shuttleova pokrenut je 1972, objavom predsjednika Richarda Nixona. U to vrijeme raketoplani su bili zamišljeni kao vozila koja će omogućiti siguran, redovit i relativno jeftin pristup svemiru. Počeli su letjeti 1981, a prva je lansirana Columbia. Iako možda nisu u potpunosti ispunili sva očekivanja, stručnjaci smatraju da su učinili mnogo. Među ostalim, postavili su u orbitu slavni teleskop Hubble, koji je ovih dana snimio svoju milijuntu fotografiju, i pridonijeli izgradnji ISS-a. S njima su letovi u svemir postali znatno rutiniraniji nego što su ikada bili. S vremenom su postali institucijom te simbolom američke tehnologije, znanja i velikih snova.
Raketoplani su s ovim posljednjim letom Atlantisa lansirani 135 puta, a dva su bila neuspješna. Cahellenger se raspao 73 sekunde nakon polijetanja 28. siječnja 1986, a Columbia pri povratku u atmosferu 1. veljače 2003. Odluku o postupnom ukidanju programa donio je bivši američki predsjednik George W. Bush nakon havarije Columbije.
Raketoplani su visoki 17,9 metara, dugi 37,2 metra, promjer im je 8,7 metara, a teški su 78.000 kilograma. Sa sobom mogu ponijeti do 25.000 kg tereta, ovisno o visini orbite koja im je cilj. Postižu brzine od 27.870 km/h.
Atlantis je dosad letio 32 puta, u svemiru je proveo 293 dana i 18 sati, a orbitu je obišao 4.648 puta. Posljednji put letio je u svibnju 2010. Ukupno je prevalio gotovo 200 milijuna kilometara, na svojim je putovanjima postavio čak 14 satelita, sedam puta pristao je na postaju Mir, a 11 puta na ISS. U ovoj posljednjoj misiji u svemiru će provesti 12 dana. Posjetit će ISS i na njega prenijeti oko 4.320 kilograma opreme, namirnica i rezervnih dijelova kako bi što bolje pokrio vremensku prazninu do dolaska prvih komercijalnih svemirskih taksija. Dopremit će i instrumente za testiranje tehnologije kojom bi se sateliti u svemiru mogli puniti gorivom.
Kresanje proračuna
Administracija američkog predsjednika Baracka Obame, pritisnuta gospodarskom krizom, prošle je godine znatno smanjila NASA-in budžet i projekte. U skladu sa strategijom iz vremena Georgea W. Busha agencija je uložila devet milijardi dolara u izgradnju nove rakete Ares 1 i nove kapsule Orion. Međutim, za njihovo dovršenje trebalo je još nekoliko godina. Novim proračunom NASA-i je dodijeljeno 2,5 milijardi dolara za gašenje programa Constellation u naredne dvije godine, te šest milijardi kojima bi kroz pet godina, u suradnji s privatnim kompanijama, razvila svemirske taksije za putovanja u orbitu.
Bijela kuća ističe da ukidanjem Constellationa i Aresa želi rasteretiti NASA-u kako bi svoju energiju i sredstva usredotočila na putovanja u duboki svemir do asteroida i Marsa. No do tih misija proći će više godina tijekom kojih će se ponosni američki orao vjerojatno osjećati kao da su mu podrezana krila.
Obamin plan izazvao je burne reakcije, osobito među konzervativnim političarima. 'NASA-inim budžetom koji je predložio predsjednik započinje marš smrti za budućnost američkih letova s ljudima', rekao je republikanski senator Richard C. Shelby u veljači 2010. 'Ako se on provede, NASA više neće biti agencija za inovacije i znanstvena otkrića, već agencija za puste snove i bajke', upozorio je.
Tri cilja nakon raketoplana
No nisu svi tako ogorčeni i pesimistični. George Whitesides, bivši NASA-in direktor osoblja, a sadašnji privatne kompanije Virgin Galactic, kaže da NASA ima ključnu ulogu ne samo u istraživanju svemira, već i u poticanju generacija mladih ljudi da se bave znanošću i tehnologijom. Uvjeren je da se sredstva koja su ulagana u financiranje NASA-e ne mogu usporediti sa znanstvenim, tehnološkim i poslovnim rezultatima kojih ne bi bilo da nije bilo nadahnuća što dolazi od istraživanja svemira.
Whitesides smatra da bi nakon okončanja programa raketoplana NASA svoju pozornost u narednih pet do deset godina mogla usmjeriti na tri važna cilja.
Prvi je potraga za životom na Marsu, bilo nekadašnjim ili sadašnjim. U tom projektu na Mars bi prvo mogli biti poslani roboti, a jednog dana i ljudi.
Drugi je istraživanje asteroida i pripremanje za moguću misiju u kojoj će Zemlju trebati spašavati od udara nekog većeg tijela. U tom projektu mogle bi sudjelovati i druge zemlje, međutim, Whitesides je uvjeren da će to prije svega biti NASA-ina misija. 'Što može biti uzbudljivije od spašavanja Zemlje, planeta ili grada od udara asteroida koji će se jednoga dana sigurno dogoditi. Samo je pitanje kada', rekao je Whitesides.
Treća misija NASA-e trebala bi biti potraga za životom u svemiru. Ovaj posao neće se obavljati u letovima već kroz astronomska istraživanja, a za njih će biti potrebno razviti još naprednije svemirske teleskope i instrumente. Prema Whitesidesu ta će misija biti definitivno najuzbudljivija od svih.
