'Ponekad u vijestima vidimo slike koje pokazuju da raste nasilje među mladima, međutim, s druge strane tu su bajkeri, Bad Blue Boysi, članovi Facebook grupa i uopće mladi ljudi koji rado dolaze i daju krv, tako da nam crvenog blaga u Hrvatskoj praktički nikada ne nedostaje', rekla je prim. Jukić.

'Činjenica je da sa starenjem populacije raste i potreba za krvnim pripravcima, no jako nas raduje što u našoj zemlji stalno raste broj mladih davatelja. Prošle godine, na obljetnicu smrti Luke Ritza, došlo je 109 mladih koji su se organizirali preko Facebooka i svi su dali krv, mnogi među njima prvi put', objasnila je.

Prim. Jukić kaže da se ponekad može dogoditi da ponestane neke rjeđe krvne grupe, primjerice A negativne ili B negativne:

'Smanjene rezerve nekih grupa imaju i Nijemci i Kanađani. Problem nastaje kada dođe do nenadane potrošnje, primjerice kada se dogodi neka velika prometna nesreća. To može biti osobito aktualno tijekom turističke sezone jer se broj stanovnika u određenim područjima udvostruči ili utrostruči, a poveća se i promet. Međutim, tu postoji tradicionalna solidarnost između hrvatskog sjevera i juga.'

Zašto je najbolje da krv bude baš hrvatska?

'Krv se u principu ne izvozi niti uvozi. To je sukladno direktivi Vijeća Europe. Zemlje moraju same osigurati dostatne količine krvi među svojim stanovništvom. Postoje iznimke kada nedostaje određena rijetka krvna grupa poput grupe 'Bombaj', za koju vjerojatno većina ljudi nije ni čula. Tada se ona, uz odobrenje ministra, naručuje iz banke krvi u Bristolu.

Svaka regija, odnosno zemlja, ima svoje epidemiološke specifičnosti. Neke bolesti su češće zastupljene u mediteranskim zemljama, a neke na Bliskom istoku. Zbog toga je najbolje uzimati krv od građana u zemlji u kojoj će se ona i koristiti. Također, ako se slučajno dogodi neki prijenos bolesti, neophodno je unazad istražiti odakle je potekla, a to je lakše učiniti u vlastitoj zemlji. Konačno, mi imamo svoje osigurane davatelje. Ako se tijekom transfuzije njima nešto dogodi, onda mi brinemo o njima', objasnila je prim. Jukić.

Ravnateljica HZTM-a kaže da je turistička sezona uvijek dobro planirana i pokrivena.

'Pratimo i planiramo potrebe svih bolnica tijekom godine i u skladu s njima organiziramo akcije. Dobar plan je važan jer neki pripravci moraju biti jako svježi. No velike nesreće mogu izazvati nepredviđene situacije. Mediji nam tada uvijek izlaze u susret. Nijemci znaju čak prekinuti dnevnik i tražiti da se ljudi jave radi davanja krvi. Ne možemo se požaliti, naprotiv. Htjela bih u ime Zavoda zahvaliti svim davateljima krvi na odličnoj suradnji i solidarnosti i čestitati im njihov dan', rekla je prim. Irena Jukić.

Tko sve može dati krv?

U HZTM-u ističu da davatelji krvi mogu biti zdrave osobe, oba spola, u dobi od 18 do 65 godina, za koje se, nakon liječničkog pregleda i laboratorijskih ispitivanja, utvrdi da mogu dati krv bez opasnosti za zdravlje primatelja i, naravno, osobno.

Svjetski dan davatelja krvi 14. lipnja utemeljila je i podržava Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Međunarodno društvo za transfuziju krvi (ISBT), Međunarodna federacija krvi donatorskih organizacija (FIODS) te Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC). WHO ga je utemeljila u čast dobrovoljnih davatelja krvi. Obilježava se na rođendan austrijskog liječnika i imunologa nobelovca Karla Landsteinera kojeg znanost smatra 'ocem transfuzijske medicine', a koji je rođen 14. lipnja 1868. godine u Beču.