Znanost KOZMIČKI CSI

Što je zapravo 'baza' pronađena na Marsu?

Samozvani astronaut amater David Martines prošli je tjedan objavio da je na Marsu otkrio misterioznu pravilnu strukturu koja bi mogla biti vanzemaljska svemirska baza

'Video prikazuje nešto što sam otkrio sasvim slučajno pomoću programa Google Mars', komentirao je Martines snimku koja je, od kada ju je objavio na YouTubeu 28. svibnja, pogledana više od dva milijuna puta. Originalni video jutros je uklonjen pa vam predstavljamo prilog o snimci.

'Nazvao sam je Bio postaja Alfa', jer pretpostavljam da u njoj nešto živi ili da je nekad živjelo', objasnio je astronaut koji svemir istražuje iz udobnosti svoga naslonjača.

'Neobična pravokutna struktura duga je više od 200 metara, a široka oko 50. Čini se da je cilindrična oblika ili je sastavljena od više cilindara. Čisto sumnjam da NASA ima išta s time', dodao je Martines.

No kao i u slučaju 'Lica na Marsu', za koje je utvrđeno da je igra svjetla i sjenki, znanstvenici i za Alfu imaju jednostavnije, ali i racionalnije objašnjenje. Prema planetarnom geologu dr. Alfredu McEwenu, direktoru Planetary Imaging Research Laboratoryja na sveučilištu Arizona, misteriozni objekt jednostavno je trag na snimci izazvan utjecajem kozmičkih zraka na kameru.

'Struktura izgleda kao linearni trag koji su ostavile kozmičke zrake', rekao je McEwen, voditelj istraživanja na projektu High Resolution Imaging Science Experiment (HiRISE) koji se provodi uz pomoć moćnog teleskopa što kruži u orbiti Crvenog planeta.

Kozmičke zrake su visoko energetske čestice koje isijavaju Sunce i druge zvijezde. Zemljina magnetosfera ih uglavnom blokira tako da na površinu našeg planeta stižu značajno prorijeđene. 'Međutim, kada se snimanje provodi izvan magnetosfere, kao što je slučaj s teleskopom u orbiti Marsa, prilično je uobičajeno vidjeti njihove udare. Oni su često sastavni dio vidljivih, ali i infracrvenih zapisa', rekao je McEwen.

Kada kozmičke zrake prolaze kroz senzore kamere, one za sobom, u pikselima kroz koje prodiru, ostavljaju velike količine električnog naboja. Ako čestica prolazi pod malim kutom u odnosu na kameru, na svojem će putu utjecati na više piksela, a rezultat je svijetli trag na slici.

McEwen kaže da program za digitalnu kompresiju, koji sliku pretvara u JPEG fajl, 'na neki način razmazuje sliku i daje joj pikselirani izgled. Nešto što je u početku izgledalo kao jasna crta visoke rezolucije, pretvara se u strukturu koja izgleda kao da je sastavljena od cilindara. U sirovom obliku, prije kompresije, crtu bi bilo puno lakše prepoznati, međutim, u snimanju Marsove površine sudjeluje dosta teleskopa i orbitera pa je teško utvrditi pravi izvor.

'Ne mogu prepoznati je li snimku napravio Viking ili neki drugi satelit. Ljudi koji rade na Googleu trebali bi dokumentirati ono što rade. Trebali bi moći identificirati svoj izvor informacija kako bi ljudi mogli istražiti sirove podatke', zaključio je McEwen.

 

Hrvatska astrofizičarka Ana Bedalov iz Kaštela, viša asistentica na belgijskom sveučilištu Leuven, koja je radila na više promatračnica Europske svemirske agencije (ESO), kaže da je analiza dr. McEwena vrlo uvjerljiva. 'I ja se često susrećem s kozmičkim zrakama koje ostavljaju tragove na astronomskim slikama. Stoga mi se ovo objašnjenje dr. McEwena čini prilično realno', rekla je za t-portal Bedalov.

  • Sviđa vam se članak? Preporučite ga prijateljima putem ovih servisa:
  • Pošaljite mailom
Čitajte još