Nebo nad velikim gradovima kao što je Zagreb obično je previše osvijetljeno umjetnom rasvjetom da bi se zvijezde u Mliječnoj stazi vidjele u njihovu punom sjaju
Ova pojava, poznata kao svjetlosno zagađenje, onemogućava uživanje u zvjezdanoj ljepoti noćnog neba, ometa astronomska promatranja i nepovoljno djeluje na ekosustave.
Najveće svjetske promatračnice stoga su smještene u tamnim područjima daleko od civilizacije, na planinama gdje je zrak rijedak.
Prekrasan videozapis koji vam predstavljamo objavljen je 17. svibnja na YouTubeu, a snimljen je na planini Cerro Paranal u pustinji Atacama u Čileu na visini od oko 2.600 metara, koja je sjedište Vrlo velikog teleskopa (VLT) Europske svemirske promatračnice. Opservatorij je opremljen s četiri teleskopa - Antu (UT1), Kueyen (UT2), Melipal (UT3) i Yepun (UT4) - koji imaju zrcala promjera 8,2 metra.
VLT također ima lasere koji ispituju smetnje uzrokovane atmosferom kako bi se optika teleskopa prilagodila i napravila potrebne korekcije. U filmu se lijepo vide narančaste zrake kojima laser pobuđuje sloj atoma natrija visoko u atmosferi i na nebu stvara umjetnu zvijezdu. Njezino treperenje temelj je za ispravke kojima se postiže fantastična jasnoća slike. Prilagodljiva optika uvela je pravu revoluciju u astronomska promatranja sa Zemlje.
U dijelu filma od trenutka 1:10 vidi se Mliječna staza kako se veličanstveno uzdiže nad planinama. Dijagonalno u odnosu na vidno polje možete uočiti blijedi bjeličasti sjaj. To je tzv. svjetlo zodijaka koje nastaje kada se svjetlost Sunca reflektira u ravni našeg solarnog sustava. Ovaj disk sastavljen je od prašine koja je kroz milijune godina nastajala u sudarima asteroida koji se oko Sunca uglavnom kreću u istoj ravnini u kojoj kruže i planeti.
Hrvatski astronomi ističu da se svjetlost zodijaka može vidjeti i iz nekih tamnijih dijelova naše zemlje.
Prema promatračnici Vidulini, s područja Istre najlakše ju je vidjeti krajem veljače i početkom ožujka te sredinom listopada. Tada je ona najsjajnija pa ju je moguće uočiti i golim okom.
Promatrač treba pronaći vrlo tamno područje bez svjetlosnog zagađenja, a preporučljivo je i desetak minuta prilagoditi oči na potpuni mrak. Svjetlost zodijaka najbolje se vidi sat ili dva prije izlaska Sunca nad istočnim horizontom, odnosno sat do dva nakon zalaska Sunca na zapadu.
Pojavu zodijakalne svjetlosti prvi je objasnio talijanski znanstvenik Giovanni D. Cassini 1683. godine.
