VELIKA, ALI NEMOĆNA

Zašto je prošlotjedna Sunčeva oluja bila ćorak?

23.02.2011 u 10:42

Bionic
Reading

Nakon što se na Suncu na Valentinovo, 14. veljače, dogodila najveća eksplozija u posljednje četiri godine i prema Zemlji poslala golem oblak nabijenih čestica, mnogi su mediji požurili izdati upozorenje o opasnosti

Neki svemirski prognostičari najavili su da bi oluja, budući da je bila usmjerena ravno prema Zemlji, mogla izazvati smetnje na navigacijskim i komunikacijskim satelitima te blještavi spektakl polarne svjetlosti. No, nasreću, našem se planetu dogodila samo prekrasna aurora, i to isključivo na visokim geografskim širinama, tako da se mogla vidjeti samo iz zemalja na krajnjem sjeveru.

'Bilo je lijepih prizora aurore, no da biste ih vidjeli, morali ste biti u Finskoj, na sjeveru Kanade ili na Aljaski', rekao je Joe Kunches, prognostičar iz Centra za svemirske vremenske prognoze u National Oceanic and Atmospheric Administration. 'Na kraju je to bila oluja najniže kategorije, kakvima obično pridajemo malo pozornosti', dodao je.

Naš stručnjak za Sunce, dr. sc. Bojan Vršnak, još je prošli tjedan istaknuo da nije moguće znati hoće li oluja izazvati ozbiljnije probleme jer je teško predvidjeti kakva će biti orijentacija njezinog magnetskog polja – suprotna ili istovjetna Zemljinom. Znanstvenici to najčešće otkriju tek kada se oluja sudari sa Zemljinom magnetosferom. Pokazalo se da je valentinovska bila istog smjera.

Kada eksplozije na Suncu pošalju oblake nabijenih čestica prema Zemlji, njihovo je magnetsko polje neovisno o Sunčevom.

'Ako je polje usmjereno prema jugu - suprotno Zemljinom - onda interakcija može izazvati ozbiljne geomagnetske poremećaje. No kolika će mu biti geoefektivnost, nitko ne može predvidjeti. To je najteži dio svemirske prognoze i ponekad se može procijeniti na temelju mjerenja dviju sonda, Mercury Messengera i Venus Expressa, međutim one se ne nalaze uvijek u idealnom položaju za te analize', rekao je dr. Vršnak.

Aurora borealis

'Kada je smjer magnetskih silnica oluje suprotan onima na Zemlji - koje izviru na jugu i idu prema sjeveru (zapravo je sjeverni pol Zemlje = magnetski južni pol) – dolazi do njihove interakcije i tzv. prespajanja silnica te se stvara prstenasta struja koja uzrokuje slabljenje magnetskog polja pri površini Zemlje. Iako je ta promjena relativno malena u odnosu na snagu Zemljinog polja, oko 400 nT (nanotesla), obično je vrlo nagla, pa može izazvati štetnu indukciju struja u dalekovodima i transformatorima. Kada je smjer polja oluje jednak Zemljinom, samo ga malo pojača i sabije pa je jedini efekt pojava aurora.

Osim toga, prošlotjedna je oluja bila dosta spora. Kod brzih erupcija stvara se udarni val koji ima turbulentno magnetsko polje. Takva turbulentna oluja uvijek ima komponente više raznih smjerova, uključujući južnu, pa je jača i njezina geoefektivnost. Konačno, brža erupcija uglavnom podrazumijeva jače magnetsko polje koje je pokreće', objasnio je dr. Vršnak.

Na višim geografskim širinama Sunčeve oluje redovno stvaraju spektakularne Aurore borealis. U tim područjima Zemljini magnetski polovi privlače nabijene čestice izbačene sa Sunca - ione - a njihovi sudari s atomima u magnetosferi stvaraju fotone svjetlosti.

 

Prošlotjedna eksplozija skupine Sunčevih pjega u aktivnom području 1.158 bila je najsnažnija nakon one zabilježene u prosincu 2006, koja je ometala GPS sustave pa je uzbuna ipak bila opravdana.

Znanstvenici očekuju da će Sunčeve oluje biti najsnažnije 2012. ili 2013, kada Sunce dosegne očekivani maksimum u prirodnom ciklusu svojih aktivnosti.

 

Prošlotjedna eksplozija